fbpx

“Nikada se do sada nisam toliko veselio predavanjima kao na Fitnes učilištu.” – Luka Mijić

Luka Mijić kao mali nije bio baš ljubitelj sporta i rekreacije, ali je zato oduvijek ljubitelj adrenalina i to ga je u mladosti držalo fit. Kada se toga zasitio, s prijeteljem je otišao u teretanu, tamo se osjećao potpuno izgubljen, sve mu je bilo strano, ali velika znatiželja nije mu dala mira, danas je instruktor fitnesa u teretani . Dugo se sam neformalno obrazovao pa smo popričali s njim o tome kada je osjetio da mu fali formalno obrazovanje i zašto je baš izabrao Fitnes učilište pročitajte u našem intervjuu.

1. Luka, zanimljivo je da si kao mali bio ljubitelj adrenalina. Što to točno znači, što si sve probao ?

To znači da sam se svojevoljno stalno dovodio u nevolje i opasnosti, uvijek imajući na umu posljedice koje me čekaju. Ušao sam jako rano u pubertet i zbog toga se moje djetinjstvo izgradilo na adrenalinu i testosteronu, a to je formula za kaos. Mislim da sam isprobao sve što se da probati, no vrijedi izdvojiti neke: Meni najdraža stvar je bila gradnja kućica (utvrda) po šumama i ratovanje s drugim “kućama”. Izgradili bi prave drvene mačeve, lukove i strijele i krenuli u istraživanje, i “osvajanje” drugih kućica. Fizički okršaji s drugom djecom su bili stalni. Upadali bi ljudima u vrt dok bi oni još bili u svom vrtu i krali im daske, čavle i ostale materijale koji bi nam poslužili za izgradnju našega “dvorca”. Stalno smo zvonili drugim ljudima na vrata i ne bi počeli bježati dok nas ne uoče i krenu juriti za nama. Penjali bi se po krovovima i gađali ljude s vodenim balonima i onim plastičnim puškama na metke. Svi su bili meta: roditelji naših prijatelja i učitelji/ce u našoj školi. Penjao sam se po strmim i oštrim stijenama koje imaju jako dugačak pad. Penjao sam se po stablima, dizalicama, brodovima i skakao bi s jednoga broda na drugi, itd. Mislim da je to sve urođeno u meni i da su me oduvijek privlačile te aktivnosti. Do dana današnjeg kada god me ulovi strah ili nervoza, odmah nakon toga me ulovi uzbuđenje i entuzijazam. Tako probijam sve svoje prepreke. “Što ako uspijem” će uvijek biti jači od “što ako padnem”.

2. 2013. godine si otišao u teretanu, malo manje adrenalinsko mjesto, kako si se na to odlučio?

Na nagovor prijatelja sam se odlučio na tu pustolovinu. Rekao je da kreće i pitao me ako ću krenuti s njim. U početku za mene to je bio potpuno novi svijet. Gledao sam ljude koje ne poznajem, koji rade stvari koje ne znam i koji pričaju o temama koje ne razumijem. Osjećao sam se kao da sam se zaposlio u struci o kojoj ne znam ama baš ništa. To je u meni probudilo onog ratnika-osvajača i želju da pokorim još jedno “carstvo” u koje sam ušao kao običan exile-izgnanik. Ono što me stalno potiče i što mi je stalno u glavi jest jedan citat iz Star Wars-a koji počinje ovako: “Peace is a lie, there is only passion…”. To mi je stalni podsjetnik i mantra da nema mira i zadovoljstva, dokle god ima strasti i života. Ali istina je ta da, kako sam bio sve stariji, postao sam lagano sit adrenalina i slave jer sam osim svojih nagona počeo slušati logiku i zdrav razum. S vremenom mi je važnije postalo zadržati svoju čast i zdrav razum nego slavu i reputaciju. Sada kada se osjećam izbalansiranim, prije nego što donesem odluku za neki važni pothvat/cilj razmislim: Je li to pametno? Je li to zdravo? Koliko je to opasno? Tek nakon toga se pitam da li ja to stvarno želim i da li mi to treba u životu. Unesem sve u jednadžbu i na temelju toga donesem odluku. U zadnje vrijeme sve češće razmišljam da upišem srednjovjekovno mačevanje. Sama pomisao na to me čini istovremeno nervoznim i uzbuđenim i to je stvarno nešto što želim naučiti, no opet se moram pitati kakvi su rizici i opasnosti. Uvjeren sam da ću donijeti ispravnu odluku.

3. Rekao si nam da si imao ispravan “mindset” u treniranju i snažnu volju, što to znači?

To znači da uvijek imam u glavi vizualiziran svoj put, cilj, sredstva za postizanje tih ciljeva i u konačnici nagradu za svoj uspjeh, bez obzira na to da li je nagrada stvarna ili fantomska. Cilj uvijek mora biti jasan kao da ga fizički možete vidjeti i onda držati fokus na njega. Ako izgubite fokus s cilja, put automatski postaje nejasan i možete se izgubiti, a sredstva koja koristite mogu biti okrenuta protiv vas samih. Sredstva koja ja koristim za ispunjenje svojih ciljeva i zadataka su moje negativne emocije. Neki će taj pristup prozvati opasnim i kontroverznim, ali ja sam s tom metodom uspio pomiriti anđela i vraga u sebi, natjerati ih da surađuju. Naučio sam koristiti svoje negativne emocije radije za stvaranje, nego za uništavanje. Koristiti 100% sebe za postizanje svojih snova i ciljeva.

4. Trenirao si samostalno bez edukacije i sada treniraš sa završenom edukacijom instruktora fitnesa u teretani. Što bi rekao, koje su razlike i prednosti kad se osvrneš?

Tijekom svog samostalnog treniranja sam puno naučio, ne samo o treniranju tijela, nego i o discipliniranju svoga uma da rade zajedno, da šapću jedan drugome što im paše, a što ne. Naučio sam slušati svoje tijelo; njegove funkcije, sposobnosti, nedostatke i potrebe. Istrenirao sam svoj um da bude podrška i oslonac tijelu, da mu pruža beskonačan moral i volju. Edukacija instruktora fitnesa u teretani mi je pomogla da usavršim svoje tadašnje znanje o prehrani, treningu, komunikaciji i sigurnosti na radu. To se nadodalo na temelje koji su već bili izgrađeni i pomogli mi da to oblikujem u jednu visoku i čvrstu strukturu znanja. Edukacija je bila jako korisna i zabavna. Snažno ju preporučujem svim zaljubljenicima u fitness koji se žele baviti time jer to je investicija u sebe. No u fitness svijetu najviše se radi na sebi, stoga smatram da ne postoji ta fitness škola, fakultet i tečaj koji će te bolje naučiti o tvojim potrebama, jakostima i slabostima tijela od tebe samoga. Svako tijelo je drugačije, svačije potrebe su drugačije i s time svaki pristup je drugačiji. Moj cilj fitnesa je: 1) razmišljati samostalno, 2) stalno testirati i pomicati svoje granice, 3) učiti na svojim i tuđim greškama, 4) probijati mitove koje nam nameću priručnici, treneri, doktori i visoko utjecajni fitness “influencer-i” i tek onda sa sigurnošću iznijeti svoj stav i mišljenje.

5. Možeš li nam malo prenijeti utiske s nastave, kako ti je bilo, je li bilo zahtjevno, kakva je bila ekipa?

Meni osobno je bilo jako zabavno i zanimljivo. Nikada se do sada nisam toliko veselio predavanjima kao na Fitness učilištu. Ekipa je bila fenomenalna, pristupačna, komunikativna, nasmijana i uvijek spremna na akciju. Ista stvar za predavače/predavačice. Bili su jako društveni, susretljivi i potrudili su se da nam edukacija bude što manje zahtjevna i sa što manje stresa kako bi mi mogli što kvalitetnije poprimiti čim više znanja. Sviđa mi se što je svaki predavač/ica imao/la drugačiji (svoj) pristup prema nastavi i polaznicima što je činilo nastavu dodatno zanimljivom. Vidjeli smo kroz više perspektivi tko ima kakav pristup i kako se tko odnosi prema svojim klijentima, treninzima, prehrani, itd.

6. S diplomom u ruci otvaraju ti se nova vrata, koji su tvoji planovi i želje za budućnost?

To je jako široko pitanje. Od kada sam ušao u ovaj fitness svijet, moji snovi, želje i ambicije stalno rastu, ali da suzim pitanje; moj prvi primarni cilj je da završim svoj fakultet (pomorski) i po mogućnosti radim u struci, ali želim još upisati edukaciju za osobnog i mentalnog trenera jer fizički i mentalni trening idu zajedno ruku uz ruku u svakom aspektu života. Želim pomoći ljudima da se i mentalno dovedu u red, a ne samo fizički jer tijelo bez snažnog uma je krhko i ranjivo. Želim jednoga dana otvoriti svoju vlastitu teretanu, što je jedan od razloga zašto želim raditi u struci. Moj konačni dugoročni cilj je nastaviti utjecati na ljude i motivirati ih da se pokrenu, da izbace iz života svoje nezdrave navike i da usvoje nove zdrave navike koje će dugoročno utjecati na njihovo zdravlje i kvalitetu života, koje će ih činiti sretnima, dodatno motivirati i zbog kojih će biti zahvalni nikome drugome nego sebi samima.

prijavi se za blog
blog prijava na newsletter

Autor intervjua

Aneta Armano Perak, mag. cin.

Magistra kineziologije, studirala na  Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, usmjerila skijanje, pronašla se u području edukacije i obrazovanja i promociji zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti. Iskustvo rada stjecala je kroz više godina kao trenerica sportskog penjanja te učiteljica skijanja, kako mlađih uzrasta i adolescenata tako i  djece s dijagnozama poput Downovog sindroma, ADHD- a i autizma, anoreksije, i kao trenerica u školi trčanja. Zanimanje za područje napretka edukacije i znanstveni rad oduvijek ju je privlačio, a postala je dio FIEP New Leaders grupe na poziv i time dobila priliku predstaviti sebe i svoj rad u Luxembourgu 2017. godine.
Vikendom je u pravilu na Bikčevićevoj pa se veseli vidjeti vas gore!

Povezani blogovi

  • rema ACSM-u (2), funkcionalni fitnes definiran je kao oblik treninga koji koristi jakost za unaprjeđenje ravnoteže, koordinacije, proizvodnje sile, sn...

  • Bol je evolucijsko nasljeđe koje ima za funkciju da nas upozori na nered u sustavu. Slično kao i lampica na autu koja odjednom zasvijetli. Bol je ne...

  • Prekomjerna tjelesna težina i pretilost karakterizirani su visokim postotkom masne mase u odnosu na nemasnu masu te su povezani s velikim brojem kroni...