Antun Bubalo je bivši polaznik učilšta. Nekad se bavio nogometom, a danas kaže da je prava ljubav za njega ipak fitnes, grupni fitnes programi i teretana. Antun je već prošao jednu edukaciju usavršavanja ali u drugoj ustanovi. Nakon dugo razmišljanja i s velikim očekivanjima Antun je upisao Fitnes učilište, edukaciju za instruktora fitnesa u teretani. U svojim odgovorima je bio vrlo iskren i dao odlične savjete za buduće polaznike učilišta.

1. Kada je došla odluka da nakon godina i godina bavljenja nogometom kreneš u fitnes vode?

Odluka o bavljenju fitnesom je došla odjednom, čak iznenada i za mene. Pošto sam se dugo bavio nogometom i samo sam se u tome vidio, nikad nisam mogao zamisliti da bih mogao prestati igrati nogomet. Ni u kojim snovima. Kako je dio svakog sporta i jedan mali dio pripreme u teretani, tako sam se i ja kroz nogomet upoznao s teretanom i vježbanjem u njoj. Svake pripreme, što zimske, što ljetne, provodili smo dosta u teretani. Tijekom sezone nešto manje. Tako sam pred kraj nogometne karijere sve više počeo ići u teretanu i na aerobic. Nekako se sve više počela rađati ljubav prema tome i prema pozitivnom okruženju i atmosferi poslije tih satova da me sve to sve više privlačilo. Osjećao sam se jako ispunjeno i pozitivno nakon vježbanja. I tako sam dosta vremena paralelno trenirao nogomet i bježao poslije nogometa u teretanu i većinom na step aerobic i pokoji workout. U biti je prva ljubav u fitnesu bila (i ostala kao prva) step aerobic. Kako sam paralelno išao na fitnes i nogomet tako sam uvidio da sam vise postao privržen fitnesu. U trenutku kada sam umjesto na nogometne treninge išao u fitnes na grupne (svih vrsta, od workouta, stepa, pilatesa, funkcionalnog) i u teretanu, vidio sam da je vrag odnio šalu i iznenada sam samo odustao od nogometa. Čak bih rekao i preko noći i počeo se baviti fitnesom. Možda je zato što sam u nogometu doživio neka razočaranja na koja ni sam nisam mogao utjecati jer je jako veliki utjecaj ljudi i okoline na tvoju karijeru. U fitnesu mi se svidjelo kako su svi jednaki i kako se u biti stalno natječeš protiv samog sebe i nitko ti ne može uzeti ono za što se i trudiš.

2. Završio si prvo edukaciju za instruktora grupnog fitnesa u jednoj drugoj ustanovi i sada na Fitnes učilištu za instruktora fitnesa u teretani. Kakvo je iskustvo?

Tako je. Kako se rodila jedna velika ljubav prema fitnesu koja je iz dana u dan sve više rasla, tako sam shvatio da je to ono čime se želim istinski baviti u životu i nijednog trena, do dana današnjeg nisam ni posumnjao u to. Ta ljubav prema tome se toliko nastanila u meni da je postala dio mene i bez toga to više ne bi bio ja. Kako sam provodio jako puno vremena u fitnesu (i po 5 sati, znam da je suludo, ali u to vrijeme nisam radio) tako sam na inicijativu trenerica iz mog fitnesa i inicijativu još jedne trenerice iz drugog fitnesa, kojeg sam rado posjećivao zbog dobrog sata step aerobica, upisao edukaciju za instruktora grupnog fitnesa uz glazbu. Pošto sam odlučio krenuti u tome smjeru, počeo sam ulagati u sebe i u edukaciju. Bio sam čak još jako zelen dok sam pohađao tu edukaciju. To je bio neki malo veći iskorak i kao potvrda samome sebi da ozbiljno pristupam tome poslu. Išao sam s ciljem da nešto naučim. Iskreno, nisam puno naučio na edukaciji jer su mi puno toga prenijele moje trenerice. Tako sam odradio i to i još par seminara, dosta fitnes konvencija (u Beogradu, Osijeku, Zagrebu, Varaždinu). I tako sam u međuvremenu naletio i na Fitnes učilište. Iskreno čak sam više godina proučavao i prije nego sam upisao Fitnes učilište. Nisam ga upisao odmah jer sam se dvoumio između više trenerske na KIF-u i toga. Kako je vrijeme što više odmicalo, nisam bio u mogućnosti upisati fakultet. Počeo sam malo stagnirati s educiranjem i ulaganjem u sebe i iznenada mi se pojavila informacija na facebook-u (gdje drugdje?) oko upisa. Pa sam opet proučio malo uvjete i mogućnosti. Odluka je pala čim sam otvorio stranicu i pogledao sve silne predavače. Tko je imalo ulagao u sebe i polagao neke seminare i tečajeve i pohađao konvencije, tko je i malo u fitnes svijetu znat će o čemu pričam kada pogleda predavače. Nisam se ni trena dvoumio i kad sam si i matematički izračunao koliko bi morao platiti zasebne sate i edukacije od svakog od njih, činila se odlična prilika za uloženo i dobiveno. A samo iskustvo je nezaboravno. Očekivao sam puno od edukacije jer sam čuo puno dobrih stvari o samom Fitnes učilištu, a o predavačima mi se nije ni moralo puno pričati, ali na kraju me nitko nije mogao pripremiti na to koliko sam u biti dobio od te edukacije i od samih predavača. Ispunjeno je puno vise od mojih samih očekivanja.

3. Koji dio fitnesa preferiraš? U kojem smjeru bi se volio usavršiti?

Uf. Jako teško pitanje. Iskreno sad ni sam ne znam odgovor na to. Jer me stvarno počeo zanimati fitnes u cijelosti. Posebno nakon ove edukacije gdje sam naučio puno i gdje smo se dotakli svih grana fitnesa. Nekako mi je možda malo sve prevagnulo na zdravstveni fitnes i pomaganje ljudima u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i nekako sve više osjećam obvezu osvijestiti ljude oko sebe koliko je beneficija u tome. Jer je na koncu prije svega zdravlje najbitnije, a onda tek možemo početi razmišljati o ostalim aktivnostima.

4. Već si i ranije radio kao instruktor u raznim centrima. Što vježbači traže od svojih instruktora?

Imao sam priliku raditi u, mogu čak reći i, puno centara što se tiče moje dobi i godina u tome poslu. Sve je nekako povezano u fitnesu. Prije svega ljudi traže jedan jako dobar i interesantan trening i da im se trener posveti pa tako i da ih na neki način animira. Svi smo različiti i svatko je došao s nekim svojim ciljem, ali moraš se prilagoditi svima i uvijek naći neku sredinu, ali naš je posao da i otkrijemo s kojim su nam ciljem došli i da im pomognemo u ostvarenju toga cilja. Također većina traži i prijatelja u tebi. Možda je teška riječ traže, ali na kraju postaneš s većinom jako dobar. Ako ta grupa ljudi traje i ne mijenja se, to postane jedna divna obiteljska atmosfera i to je ono zbog čega u biti ljudi dolaze. Dolaze po trening, dolaze po razbibrigu od svakodnevnog posla, obveza i tako dođu i po jedno druženje. Sve to u jednom.

5. Česta je prilika da se instruktori zaposle preko ljetne sezone kao sportski animatori. Tu priliku si ti iskoristio. Kakve razlike ili sličnosti ti zamjećuješ između vježbača u fitnes centrima i na lokacijama na godišnjem odmoru?

Stvarno mi se iznenada otvorila prilika za sezonski posao kao sportski animator. Nisam ni trena razmišljao jer sam čuo dosta pozitivnih stvari o tome. U biti me najviše potaknula jedna, isto tako bivša, polaznica s kojom sam se družio tamo većinu vremena. Većinom i nema prevelike razlike. U biti se na prvu može vidjeti tko je aktivan vježbač, a tko nije. Većinom nam je u opisu posla bilo da prije svega animiramo ljude, ali isto tako da ih i dobro umorimo na odmoru . ? Na odmoru su ljudi nekako opušteniji i odmah je takav i pristup prema njima. Mislim da sam tijekom ljeta morao biti najkreativniji do sada u smišljanju svojih satova. Dosta se ljudi okušalo prvi put u nekim treninzima. Nisam čak imao problema s nekim ljudima koji su se prvi put okusili u aerobicu, workoutu, svijetu fitnesa i lako ih je bilo ispraviti, ali na žalost sam primijetio kako je bilo dosta aktivnih vježbača s dosta lošom izvedbom čak i jednostavnih vježbi. Smatram da nije njihova krivica i uspio sam osvijestiti to kod njih i popraviti neke stvari s njima, ali me svejedno nastavilo brinuti što će biti s njima kad se vrate u svoje centre.

6. Što bi poručio novim polaznicima Fitnes učilišta?

Budućim polaznicima učilišta bi poručio da nikako, ali nikako (osim ako je toliko neophodno što se tiče nekih drugih obveza) ne preskaču predavanja. Možda i je ponekad naporno zato što je vikendima i svi su negdje, a ti si na predavanju, ali ako se već odlučite na to, izdržite koji mjesec tako jer omjer uloženog i dobivenog je neprocjenjiv. Priručnik je samo jedan mali dio onog što ćete dobit na predavanju. Jer nije poanta samo dobiti papir i to je to. Poanta je, što iz iskustva znam, dobiti toliko kvalitetnih informacija i znanja što se teško gdje može u užoj, pa čak i široj regiji. U jednu veliku edukaciju je sažeto puno malih i svaki vikend i dan i sat je bitan. Jer i sam znam za koliko sam neke od takvih morao platiti i podosta novaca, a ovdje se dobije sve u jednom. I ono druženje za vrijeme i nakon predavanja s predavačima i kolegama je nešto što ću najviše pamtiti. Stoga koliko god bilo teško izdvojiti nekad taj vikend, nemojte oklijevati i izdržite do kraja jer ćete si biti na kraju neizmjerno zahvalni.