„Ljubav prema fitnesu rodila se pred kraj srednje škole, sasvim neplanski, slučajno.“, kaže Matea za sebe.

„„Bucka“ koja je čitav život tražila isključivo brza rješenja kako smršaviti sigurno nije ni pomišljala da će joj, za samo nekoliko godina, dizanje utega postati omiljeni način provođenja slobodnog vremena.“. A sada je postala instruktorica fitnesa u teretani. Ova vrlo vrijedna, mlada Osječanka jedva čeka izazove koji joj predstoje. Završetak fakulteta, pronalaženje posla ili poslova, možda i ponovna selidba? Više u nastavku.

1. Matea, tko si, odakle si?  

Ukratko… Matea, 24 godine, Osječanka s boravištem u Zagrebu. Od ove godine, certificirana instruktorica fitnesa u teretani, a uskoro i magistra logopedije. Fitnesom se bavim već nekih 5 godina, no u samim počecima nisam ni pomišljala da ću jednoga dana htjeti od toga napraviti karijeru. No, izgleda da ovaj hobi, za razliku od svih prethodnih, nema rok trajanja. Iako se tvrdokorna Slavonka u meni teško privikla na život u Zagrebu, zahvalna sam na svim prilikama koje su mi se ovdje pružile, uključujući i sam upis na FU. Budući da sam proteklih 5 godina bila uglavnom fokusirana na faks, voljela bih se sada više posvetiti fitnesu i okušati se u tom svijetu. Još ne znam što me u budućnosti čeka, no sigurna sam da ću raditi isključivo ono što me ispunjava; bilo to jedno, drugo ili čak oboje.

2 .Često se polaznici nećkaju oko upisa jer smatraju da edukaciju na FU ne mogu uklopiti uz ostale obaveze. Kako si ti to uspjela i zašto si odabrala baš Fitnes učilište?

Pa, iskreno vjerujem da se sve može kad postoji dovoljno velika želja. Mislim da sam živi primjer za to. Tri mjeseca sam uspješno balansirala vikende na Fitnes učilištu, predavanja i obaveze na faksu te studentski posao. U početku sam bila uvjerena kako sam užasno zaposlena i da imam toliko toga za uskladiti, a onda sam upoznala i druge polaznike. Sve su to ljudi s morem obaveza, pravim poslovima, obiteljima, djecom… I oni su, baš kao i ja, uspijevali sve stizati. Nitko ne može reći da nije naporno biti svaki dan na sto strana, ali je definitivno izvedivo.

Vikendi na FU su mi služili kao svojevrsni odmor od cijelog tjedna, resetiranje i skupljanje energije za naredni. Kad te nešto ispunjava, stvarno nije tlaka, a pretpostavljam da svatko tko se odluči upisati FU, dovoljno to želi da će se potruditi uklopiti to u svoj svakodnevni život.

Što se tiče samog odabira Fitnes učilišta, dugo sam istraživala koje sve opcije postoje u Zagrebu i Fitnes učilište mi se jednostavno istaknulo kao najozbiljnija opcija, s najviše zadovoljnih polaznika i pozitivnih recenzija.

3. Što je fitnes za tebe?

Znam da što god odgovorim na ovo pitanje, zvučat će kao potpuni klišej, ali tako je kako je.
Fitnesom sam se počela baviti iz istog razloga, vjerujem, kao i svaka osoba ikad – da promijenim svoj fizički izgled. Nisam mislila ni na zdravlje, ni na svoje mentalno stanje, niti sam bila upoznata s ikakvim drugim benefitima tjelesne aktivnosti; u glavi mi je to samo bio alat za gubljenje masnog tkiva, kojeg ću se, nakon postignutog cilja, vrlo rado riješiti.

Put je išao nekim klasičnim tokom, od trčanja koje je bilo općepoznato i „najprimjerenije“ za žene u to vrijeme, preko nekih kućnih treninga bez opterećenja pa sve do upisa u teretanu, koja je tada još uvijek bila uglavnom rezervirana za muški spol. Mislim da se u tom trenutku, upisom u teretanu, dogodio neki preokret u mindsetu, kada sam shvatila da postoje razni oblici tjelovježbe i da ako ne uživaš u trčanju (a stvarno nisam uživala), možeš ostvariti iste ciljeve i na drugačiji način.

Ironično, otprilike u to vrijeme, ti prvobitni ciljevi nisu mi više bili primarni, a fitnes, sada u drugom obliku, nije više bio isključivo alat za mijenjanje fizičkog izgleda. Fitnes je postao način brige o sebi, o svom fizičkom, ali i mentalnom zdravlju. Mjesto na kojem se mogu osjećati sigurnom, opuštenom, samopouzdanom i potpuno svojom. Osjećaj jakosti, moći i ispunjenosti. Mjesto gdje ulažem samo dio sebe, a dobivam toliko toga zauzvrat; gdje se sva moja upornost, tvrdoglavost i perfekcionizam isplati. Ispušni ventil, nešto čemu se okrećem kad mi je teško, kad sam ljuta, tužna, umorna i kad mi nije ni do čega drugoga. Fitnes je u meni probudio strast koja je tamo negdje u srednjoj školi, kada nisam znala čime se želim baviti, zaspala. Probudio je želju da pomognem drugima da postanu bolja verzija sebe, da budu zdraviji, sretniji i zadovoljniji sobom i svojim životom. Potpuni klišej, zar ne?

4. Tvoja najdraža vježba i zašto baš ta?

Hmm…Pa to zna dosta varirati ovisno u kakvom sam mood-u, kakav mi je trenutni plan treninga i čemu sam u tom periodu najviše posvećena. Trenutno sam pomalo opsjednuta deadliftom i bench pressom. Inače, vježbe koje sam donedavno zaobilazila u širokom luku. Ne mogu točno reći zbog čega ih sada svrstavam u najdraže; jednostavno u njima trenutno najviše uživam. Općenito se u treningu vodim osjećajem i volim izvoditi vježbe nakon kojih se osjećam moćno, jako i pomalo ubijeno 😀

5. Koji dio nastave ili tema ti je bio najteži za savladati?

Uh, definitivno anatomija. Iako sam imala priliku već slušati teme iz područja anatomije i ne mogu reći da mi je sve bilo 100% strano, ipak je puno činjenica i pojmova za zapamtiti. Nisam tip koji može bubati napamet pa mi je vjerojatno to zato bio izazov. Ipak, predavač je stvarno uspio na zanimljiv i jednostavan način približiti nam to područje, a sve mi je nekako kasnije počelo dobivati smisao, što smo dublje zalazili u kineziološku analizu pokreta i ostale teme.

6. Što planiraš za dalje?

Otkako nas je snašla ova „korona situacija“ trudim se ne planirati previše unaprijed. Budući da sam perfekcionist i pomalo control freak, to mi dosta teško pada, pa si, onako, slažem puno malih planova kako bih ipak znala u kojem smjeru se trebam kretati. Planiram se i dalje educirati u ovom području i naravno, par klijenata za početak bi bilo idealno kako bi se priča mogla početi razvijati. Malo po malo stjecati iskustvo, raditi s ljudima, primjenjivati naučeno i, što je najvažnije, vidjeti iz prve ruke kako stvari funkcioniraju u praksi. Naravno, čeka me i pisanje diplomskog rada, potencijalno zaposlenje i u tom području i odluka „vratiti se u Osijek/ostati u Zagrebu“. Uglavnom, svašta nešto me čeka i, iskreno, veselim se ovom novom poglavlju u svom životu.

U Matein uspjeh ne sumnjamo, a ako je želite i vi kontaktirati to možete putem:

E-mail: [email protected]

Instagram: mateajerbic