Simpatična,  pozitivna priča krije se iza Monike Martić i Fitnes učilišta. Monika je, ne sasvim sigurna u svoj postupak, svaki vikend iz Rijeke potezala za Zagreb na edukaciju, a prije samog početka nastave je skoro i odustala. Ali imala je svoj neki unutarnji motiv. Završila je edukaciju i godinu dana nakon upisa vodi grupne treninge. Bili smo sretni s Monikinom vijesti i naravno da nas je zanimalo više kako je sve to prošlo. Pa evo u intervjuu više detalja o Moniki i njenoj odluci o upisu i početku vođenja grupnih treninga uz glazbu.

1. Monika, odakle si, čime si se bavila do sad, koja te misao pokreće?

Dolazim iz Rijeke, a moja strast prema sportu počinje u osnovnoj školi, gdje me profesor tjelesnog odgoja pitao jesam li zainteresirana baviti se odbojkom. Uvijek rado prihvaćam izazove pa sam tako i ovaj. Treninzi, natjecanja i druženja trajala su 6 godina te sam nakon toga započela nešto što mi je obilježilo pola života! Još kao djevojčicu, mama me upisala u Prve riječke mažoretkinje, kod istog tadašnjeg trenera, kod kojeg je ona plesala balet. I ta ljubav prema plesu, toj umjetnosti, spoju modernog i klasičnog, trajala je dugih 14 godina. Upravo me taj period života izgradio kao osobu. Zavoljela sam raditi u grupi, s grupom, raditi na sebi, težiti boljem te svakim danom pružiti najbolje od sebe kako grupa ne bi patila i da preispitam svoje granice, koliko sam zaista spremna dati i koliko mogu. Sva silna putovanja, nastupi pred gomilom ljudi i natjecanja, ostavila su snažan utjecaj na mene. Kroz sve to vodila me misao „Tko ako ne ja, kad ako ne sad?“

2. Kako si se odlučila za upis na Fitnes učilište? Kakvo je tvoje iskustvo?

Nakon što sam se zbog dobne granice prestala baviti mažoretkinjama, potražila sam mjesto gdje mogu trenirati sa skupinom. Upisala sam se na grupne treninge te ubrzo shvatila da želim biti ta koja vodi treninge, stajati ispred drugih i biti drugima uzor i motivacija. Trener, koji je i sam bio Vaš polaznik, preporučio mi je Fitnes učilište kao odličnu odskočnu dasku za ono što želim. I tu počinje moja priča s FU. Prijavljujem se, odlazim na razredbeni postupak, prolazim i kreću predavanja. Kada sam shvatila da ću morati odlaziti u Zagreb na predavanja, bila sam na granici odustajanja, ali taj klik u glavi da nešto radim za sebe, nije dao da odustanem. I drago mi je da nisam, jer meni, potpunom laiku u ovome, ti stručni i potpuno prizemni profesori, uspjeli su sve objasniti na najlakši mogući način. Posebno profesorice na praktičnom djelu nastave, spustile su se na razinu nas koji ne znamo ništa, prvi puta se susrećemo s tim pojmovima i s toliko truda i volje, da nam usade sve znanje koje imaju, pružaju nam priliku da budemo najbolji u svom budućem poslu. Uza sve to, prilika da naučim nešto više na praksi uz odličnog trenera, koji je vjerovao u ono što radim, zaokružila je cjelokupno osposobljavanje za instruktora fitnesa uz glazbu.

3. I tako nakon godinu dana startaš s provođenjem grupnih treninga. Kakva je bila tvoja reakcija kada si saznala da se pokreće grupa?

To ovako baš lijepo zvuči, zapravo još nisam svjesna. Pružili su mi priliku da dokažem da ovo stvarno želim i da to nije bio samo moj hir. I evo, točno godinu dana nakon upisa, nakon razmišljanja; Trebam li odustati? Hoću li ja uspjeti u tome? Zašto sam to upisivala?, ja danas imam svoju grupu. Odlazim na jedan ležerni razgovor, spominjem da imam diplomu Fitnes učilišta i drugi dan sam dobila priliku (u sklopu jedne riječke plesne škole) raditi ono što me zaista zanima i što me opušta, onako, iskreno, bez grča u želucu, sa željom da drugi od mene nauče i da drugi zbog mene budu zadovoljni samim sobom. Bila sam oduševljena, ali me obuzeo i osjećaj onog pozitivnog straha i treme, mogu li ja zaista to, hoću li znati primijeniti sve ono što sam naučila?!

4. Ti imaš veliko iskustvo nastupanja pred većim brojem ljudi pa ti stati pred grupu vježbača i nije problem. Što bi poručila onima koji nemaju tu sigurnost stati pred grupu, a možda bi se htjeli okušati u vođenju?

Lagala bi kada bi rekla da je jednostavno stati pred grupu ljudi i bez imalo straha nešto napraviti. Ja sam imala tu sreću i stekla sam to samopouzdanje zbog dugogodišnjeg plesnog iskustva. Smatram da ako osoba osjeća nelagodu kada stane ispred velikog broja ljudi, da ovaj smjer neće ni upisati, ali ako to zaista želite, a nemate još iskustva u tome onda samo zapamtite da ste Vi oni koji u toj poziciji znaju bolje od svih prisutnih i da ti ljudi vjeruju u Vas. Nikada nisam voljela raditi sama, zato sam odabrala smjer gdje ću voditi grupu i grupa će voditi mene. Taj osjećaj kada uđete u dvoranu i svi željno iščekuju vaš trening, čekaju da im popravite dan i povjerenje koje vam daju, a zauzvrat dobijete zadovoljna lica i neku njihovu neopisivu energiju kojom vas hrane da taj dan budete najbolja verzija sebe – to je posebnost ovoga.

5. Kako bi voljela da se nastavi tvoja fitnes karijera?

Sanjar sam, ali i realna. Trenutno se privikavam na situaciju da zaista vodim grupu i da kroz tjedan moram sastavljati treninge uzimajući u obzir koja mi skupina taj dan dolazi. Vjerujem u sebe i težim uvijek onome što si zamislim, a to je da jednog dana imam svoj prostor i svoje stalne vježbače. Nisam mislila da ću tako brzo dobiti grupu, a dogodilo se. Tako da vjerujem da ako ovo jako želim, da će se i to kad-tad ostvariti!

6. Što iz svojeg iskustva preporučuješ polaznicima sada nove generacije za bolju edukaciju i rezultat na ispitu?

Budite strpljivi, upijajte, pitajte i uživajte. Ja sam imala sreću i u mojoj generaciji je bila super mala ekipa koja je htjela naučiti i sama ta atmosfera me vodila i držala kroz cijelo osposobljavanje. Nema toga što ne možete naučiti, nema tog pitanja na koje nećete dobiti odgovor. Sve ćete dobiti, na vama je samo da uzmete i dobro iskoristite.