Za edukaciju na Fitnes učilištu odlučuju se oni polaznici koji žele i vole više učiti, samoinicijativno proučavati dodatnu literaturu, zaljubljenici u cjeloživotnu edukaciju. To se često potvrdi kada saznamo da su nakon Fitnes učilišta upisali dodatna usavršavanja, seminare, ali i fakultete. Tako sam nedavno naišla na društvenim mrežama na bivšu polaznicu programa za instruktore pilatesa, Moranu Herak. Ona je zaista s trudom prolazila edukaciju i kad još dodamo tome da je svaki vikend morala iz Poreča dolaziti u Zagreb, mogu joj samo reči “Svaka čast”. Da se vratim na priču, saznala sam da je Morana upisala studij kineziterapije na Splitskom KIF-u. Naravno morala sam s njom porazgovarati što se sve događalo kod nje od edukacije i kako se odlučila za daljnje formalno obrazovanje.

Evo što je sve rekla.

1. Morana kad se prisjetiš edukacije na Fitnes učilištu, čega se sjetiš, koliko je od tada prošlo vremena?

Od moje edukacije na Fitnes učilištu, konkretnije na smjeru za pilates instruktora, prošlo je skoro 6 godina. Bilo je to 2016 godine. S obzirom na moj tadašnji život i dijete koje je još bilo relativno malo, bilo je dosta teško odlučiti se za samu edukaciju znajući da me čekaju vikendi u Zagrebu i da me čeka učenje. Nije bilo nimalo lako uskladiti obveze s edukacijom i putom u Zagreb, ali donijela sam odluku i danas mogu reći da mi je to jedna od najboljih u životu i odlučila se upisati.

Sjećam se onog uzbuđenja na razredbenom postupku i upoznavanja novih ljudi, a najviše me veselio odlazak na prvi vikend kad su počela predavanja. Bilo je lijepo vratiti se opet u školske klupe i naučiti nešto novo.

Upoznala sam puno novih i zanimljivih ljudi koji su dijelili istu ljubav prema sportu kao i ja , od predavača do polaznika. Neka prijateljstva traju i dan danas

2. Nakon edukacije si se odmah počela baviti provođenjem treninga. Kako ti je bilo u počecima, koliko ti je trebalo da dobiješ neki ritam vođenja treninga, quing…?

Odmah po završetku edukacije našla sam prostor i krenula s vođenjem grupnih treninga pilatesa. Moram priznati da je bila prisutna određena doza straha od toga kako ću pronaći klijente, kakva ću biti kao instruktor, koju opremu nabaviti, kako dobro isplanirati treninge… bilo je puno pitanja u glavi.

I došao je taj prvi trening, koji mislim da ću pamtiti cijeli život. Imala sam jako veliku tremu, ali prošlo je sve toliko dobro, bolje nego što sam očekivala. Bila sam sretna i ponosna na sebe. I dan danas imam klijente koji su sa mnom od mog prvog treninga na čemu sam iznimno zahvalna. Mislim da na tome mogu zahvaliti  Fitnes učilištu jer su nam dobro i kvalitetno prenijeli znanje i pripremili nas za ovakvu vrstu posla. Već sam nakon nekoliko treninga dobila onaj pravi ritam vođenja treninga i danas mogu reći da to radim s velikom  lakoćom i da uživam u tome.

3. Što ti je predstavljalo najveći izazov s vježbačima?

Pa evo mogu reći da sam u ovih skoro 6 godina rada proširila svoju ponudu tako da sam uz pilates, uvela funkcionalne treninge, treninge korektivne gimnastike za starije dobne skupine, a vodim i jedan sportski projekt s djecom u vrtiću i nekako uvijek najveći izazov predstavlja kao prvo to da uspijem doprijeti do svakog pojedinačnog vježbača, da uskladi um i tijelo i da naposljetku svega imamo dobre rezultate, nebitno da li je riječ o samom poboljšanju posture ili otklanjanju nekog zdravstvenog problema.

4.  Sada si studentica kineziterapije na KIF-u u Splitu. Kada si shvatila da želiš produbiti znanje u tom smjeru i odlučila upisati kineziterapiju?

Već po  samom završetku edukacije na Fitnes učilištu znala sam da tu nije moj kraj i da se želim dalje educirati. Bila sam na nekoliko seminara, radionica i tečajeva. Uvijek se nešto novo nauči. Kroz posao sam se svakodnevno susretala sa ljudima koji su ozlijeđeni, koji svakodnevno trpe bolove, imaju lošu posturu, osjećaju bol prilikom određenih pokreta i kroz trening i u svakodnevnom životu…

Sve me to jako zainteresiralo i motiviralo da još učim. Krenula sam istraživati, čitati, komunicirati s kolegama iz istog područja. Tada je došla ideja o upisu na Fakultet kineziologije. Malo sam istraživala i odlučila se. Bilo je doba korone, zatvorili su nam dvorane i fitness centre, nazvala sam referadu i saznala da su taman upisi, nije se moglo bolje posložiti.  Danas sam na 2. godini kineziterapije na Kineziološkom fakultetu u Splitu.

5. Kako očekuješ iskoristiti edukaciju, u kojem smjeru bi se dodatno voljela usavršiti? Imaš li puno klijenata koji trebaju i pažnju kineziterapeuta? Koji su tvoji planovi za dalje?

Dosadašnja stečena znanja koristim u svakodnevnom radu s klijentima, a svako novo koje naučim ako mi služi uvrstim ga u svoj program treninga. Kroz odrađenu stručnu praksu zainteresirala sam se za metode manualne terapije te bi svakako voljela da to bude jedna od mojih sljedećih edukacija. Danas imam stvarno puno klijenata različitih dobnih skupina što mi samo dodatno daje vjetar u leđa i motivira me da se i dalje nastavim educirati i širiti svoje znanje. Nekakav moj plan i velika želja u budućnosti je otvaranje vlastitog sportsko rehabilitacijskog centra. Volim svoj posao i najveća nagrada i priznanje mi je zahvalan i zadovoljan klijent.

6. Tvoja poruka budućim polaznicima?

Smatram da instruktor ima jako veliku odgovornost. Danas je preveliki broj samoprozvanih YouTube trenera na tržištu koji imaju hrabrosti voditi treninge i uvelike riskirati zdravlje klijenta. Svima onima koji se žele educirati i krenuti u ovaj posao preporučila bi bez dvojbe upis na Fitnes učilište, kvalitetni predavači, velika količina znanja i praktičnog rada kroz edukaciju su i više nego dobar start u trenerskom poslu. Meni je ovo bilo sjajno iskustvo i bez razmišljanja bi ga ponovila. Dobila sam stvarno veliku količinu znanja i bio je to čvrst  i dobar temelj za posao kojim se bavim .