Tea Miketa poznato je lice našim polaznicima u Rijeci jer je predavač Fitnes učilišta. Tea je trenutno na doktorskom studiju kineziologije, sa suprugom Aleksandrom vodi Centar Miketa, piše radove, proučava, istražuje.., o Teinoj svestranosti reći ćemo samo da se ozbiljno bavila borilačkim vještinama i pjevanjem. Baš zbog svoje svestranosti danas radi ono što voli, uživa u tome, a o planovima i temi kojom će se baviti na  na 5. Kongresu Fitnes učilišta pročitajte u našem mini intervjuu 🙂

Vidimo se 31.1. i 1.2.2020. godine!

1. Tea, za početak malo ćemo se prisjetiti tvojih početaka, završila si Filozofski fakultet, a potom hrabro krenula u drugom smjeru, koliko je izazovno bilo?

Bavila sam se pjevanjem, radila na Svid radiju i u fakultetskim danima dan mi se svodio na noć. U mojim dvadesetim godinama dogodio se niz prijelomnih situacija koje su me potakle da promijenim mindset. Netko bi ih doživio kao tragedije no u meni su probudile volju za promjenom. Danas je to ono što želim potaknuti u ljudima koji dolaze u naš Centar. Filozofski Fakultet je samo pogodovao cijeloj priči… Držim da smo s 4 godine tjelesnog odgoja i dvije godine metodike tjelesnog odgoja kao studenti naučili iznimno znanje, prijeko potrebno u mom sadašnjem poslu. Polagali smo i kineziologiju, a profesorica je bila super stroga. Vjerujem da se i danas na fakultetima odgojno/obrazovnog smjera također dosta polaže u tjelesnu i zdravstvenu edukaciju, a to što nastavnici u školama možda ne rade onako kako treba je drugi par rukava. Uglavnom, krenula sam putem borilačkih vještina zbog djetinje ljubavi prema karateu. Nisam očekivala da ću ikad raditi kao instruktor, i dalje sam mislila da ću uspjeti kao pjevačica. Tada je zasijano prvo sjeme mog današnjeg fokusa na znanstvena istraživanja vezana uz ošit, pjevanje, borbeni poklič i posturalnu stabilnost kroz obrazac disanja. Začetak ovoga što je danas Centar Miketa dogodio se kad je Ivan Zafranović, predstavnik Takemusu ili Iwama ryu aikido vještine za Hrvatsku, mom tadašnjem dečku, a današnjem suprugu Aleksandru predložio otvaranje Takemusu aikido kluba u Rijeci. Povijest se pisala sama… Za trening aikida bilo je potrebno i dobro razgibavanje pa upisujem Kineziološko učilište body tehnike u Zagrebu. Počeli smo privlačiti sve veći broj riječkih vježbača i upisivati sve više različitih edukacija… Ja sam samo slijedila put koji me je zvao 🙂 Od edukacija ističem DNS, jer je upravo to stavilo krunu na sve prethodne, a nije ih bilo malo. Obožavam raditi s odraslim ljudima, nisam potpuna u radu s djecom. Uskoro sam se ostavila pjevanja i eto me danas tu, i dalje fascinirana dijafragmom 🙂

2. Borilačke vještine i istočnjačke discipline tvoja su prva ljubav, usavršavala si Tai chi, Yogu, Kick-boxing i više stilova Aikida. Što te toliko privuklo kod takvog načina vježbanja?

Jedini odgovor je dijafragma. Core, centar tijela, chi, ki, kiai, krya disanje… U mojim očima to je jedan te isti pojam nazvan raznim imenima. A u temeljitosti me održao benefit gibanja, osjećaj u tijelu nakon treninga.