Dario Struški je ambiciozan i svestran mladić. S 25 godina, on je već licencirani nogometni trener, instruktor fitnesa u teretani, diplomirani stručni specijalist ekonomije s Dekanovom nagradom pa i aktivni sportaš. Vrlo je odan svojim vježbačima i radi sve kako bi im vrijeme u fitnes centru prošlo što ugodnije. Gdje bi još volio da ga put nanese, saznajte u nastavku.

1. Dario, povelika je priča iza tebe. No krenimo redom. Nogomet i vrlo uspješno završen fakultet. Reci nam više o tome.

 Nogomet igram praktički od kad znam za sebe, to je moja velika ljubav koja me stvarno raduje i ispunjava. Počeo sam u lokalnom “Zadrugaru”, kroz srednju školu igrao u “Varaždinu”, a posljednje 4 godine karijeru gradim u austrijskim nogometnim klubovima. Usporedno s time, završio sam i 5 godina fakulteta Menadžmenta turizma i sporta u Čakovcu i to razdoblje mi je jedno od najljepšeg u mom životu. Brojna prijateljstva, puno nezaboravnih trenutaka i zlata vrijednih savjeta koje sam dobio i stvari koje sam naučio uvelike su utjecale kako na moj osobni, tako i na profesionalni rast i razvoj. Po prirodi kakav i jesam, uvijek sam se volio isticati te sam bio vrlo ambiciozan, sudjelovao sam u radu studentskog zbora, organizaciji raznih sportskih i poduzetničkih događaja, pokušao sam pomoći kolegama i ostalim studentima na bilo koji način da sam mogao te smatram da sam ostavio dobar trag. U međuvremenu sam dobio i Dekanovu nagradu, 3 puta bio sam proglašavan najboljim studentom godine te sam uspio i objaviti nekoliko stručnih radova. Nakon završetka studija nastavio sam raditi kao vanjski suradnik na tom istom fakultetu te sa srećom i ponosom gledam na to razdoblje svojeg života.

2. Nakon toga upisao si Fitnes učilište, program za instruktora fitnesa u teretani. Koja su tvoja iskustva? Je li ti bilo puno novih informacija?

Fitnesom sam se počeo baviti još u srednjoj školi kada sam sa svojim prijateljem koji je trenirao plivanje krenuo u teretanu. Iz dana u dan moj interes za takav tip treninga i svega što fitnes donosi, strelovito je porastao te sam kroz fakultetske godine bio ono kako se kaže “ful u tome”. Već nakon završetka fakulteta stidljivo sam razmišljao i potajno želio da se baš ja jednog dana u nekom kontekstu bavim fitnesom, no u tom razdoblju bio sam jednostavno previše zaokupljen obvezama predavača na fakultetu kroz tjedan te nogometnim obvezama kroz vikend.

Naravno, logično je za zaključiti da je tu bilo jako malo prostora da se “uvede” još neka dodatna aktivnost i slično. No opet ponavljam, ne bi ja bio ja da nisam nešto napravio po tom pitanju. Tako nekako se i desio taj jedan dan u mojem životu u  kojem sam jednostavno prelomio i rekao – “Idem danas upisati Fitnes učilište pa kud puklo da puklo!”.  Pošto sam u tom trenutku već godinama trenirao i proučavao stvari iz svijeta fitnesa, s dosta podataka sam bio upoznat, no neke informacije (pogotovo iz teorijskog djela), programiranja treninga, metodike vježbanja i slično su mi jako puno pomogle te Fitnes učilište apsolutno preporučujem svima da iz prve ruke vide, čuju i nauče sve čari fitnesa. Posebno me se dojmilo to što se velika pozornost i ogroman naglasak stavlja na 100% pravilno izvođenje svakog pojedinog pokreta te i osobno smatram da je to glavni temelj za napredovanje i razvoj svakog vježbača.

3. Odmah po edukaciji si počeo s radom u fitnes centrima. Kako su izgledali tvoji prvi susreti s vježbačima, jesi li imao tremu?

Tako je, počeo sam raditi u jednom fitnes centru u Čakovcu, gdje mi je trenerica Ivana Posavec dala povjerenje, znanje i mnoštvo savjeta na kojima sam danas (i uvijek ću biti) zahvalan. Ne mogu reći da sam imao tremu jer sam vjerovao u sebe i znao sam što radim. Na početku je više bila prisutna mala nervoza jer nikad ne znaš kako će te ljudi prihvatiti, no danas s velikim osmjehom i zadovoljstvom gledam na taj početak. Pogotovo iz razloga jer sam sa svima koje sam tamo trenirao ostao u odličnim odnosima što me stvarno veseli i daje poticaj za daljnji trud, rad i napredovanje.

 4. Što je tvojim vježbačima najteže savladati i kako im pomogneš u tome?

Dakle trenutačno radim u fitnes centru u Varaždinu i moram stvarno napomenuti da sam blagoslovljen što imam prekrasne i odlične vježbače s kojima  svakodnevno radim. U nepunih pola godine koliko sam tamo, svi su nevjerojatno puno napredovali i upravo zbog toga mi je teško odgovoriti na ovo pitanje. Skoro da nema onoga što nisu mogli savladati. No, ako bi već morao birati jednu stvar, mislim da neću pogriješiti ako kažem da je pravilna i održiva prehrana ono s čime se većina ljudi bori, neovisno o tome vježbaju li ili ne.

Uvijek govorim svojim vježbačima – “You can’t out-train a bad diet”, odnosno ne možete vi toliko dobro i naporno trenirati, trošiti kalorije i slično, koliko sve to možete upropastiti lošim izborom namirnica i pretjerivanjem u količini tih loših namirnica. Na treninzima ih kroz sitnice pokušavam educirati o pravilnoj prehrani, a sastavio sam i smjernice koje sam im poslao kako bi što lakše savladali taj dio. Oni znaju da sam im uvijek dostupan na whatsappu, instagramu ili u grupi koju imamo za sva njihova pitanja i nedoumice oko treninga i prehrane te je upravo to ono što puno ljudi (pogotovo u današnje vrijeme) treba – Ne samo trenera, već i prijatelja i podršku kad to stvarno zatreba. Ja im to svakim danom nastojim pružiti te se nadam da pritom radim dobar posao.

5. Koji vid fitnesa najviše voliš, a koji je za tebe najteži?

Iako na prvu zvuči i izgleda nemoguće, ja bi ove dvije riječi spojio. Dakle, ono što najviše volim mi je istovremeno i najteže ili bolje rečeno, prolazeći kroz ono najteže dolazim do onog najljepšeg. Naime, najviše volim kad mi ljudi s kojima radim kažu da više ne osjećaju bolove u leđima, da bolje spavaju, da mogu obući hlače koje ranije nisu mogli, da su izgubili mnoštvo kilograma, da se osjećaju fantastično i tako dalje.

Oni kažu: “Hvala treneru, za to si ti zaslužan”. Naravno da to nije tako, to je njihov uspjeh i ja sam presretan što mogu biti barem mali dio svega toga. No, upravo taj mali dio često odlučuje hoće li priča biti uspješna ili ne. Taj mali dio u kojem provodiš sate i sate objašnjavajući i iznova pokazujući ljudima kako se svaki pojedini pokret PRAVILNO izvodi, educirajući ih o pravilnoj i održivoj prehrani te svemu ostalom što je potrebno da njihov cilj bude ispunjen. Tu dolazimo do najtežeg djela, onog kad i ti imaš teške i naporne dane, kada ti je energija na nuli i kad se osjećaš “za niš”. E upravo u tim trenucima treba još jače “zapnut”, dat ljudima svoje cjelokupno znanje, energiju (točno da je ni nemaš), motivaciju i ono najvažnije – svoj  osmjeh. U tim sitnim detaljima je često sakriven uspjeh, a ono što ja uvijek govorim svojim vježbačima je to da detalji čine razliku.

Kako i na treningu, tako i u životu. Jer na kraju dana, ako bi Vi išli na svoj posao samo na dane kada Vam se to da i prohtije, koliko dana bi to tjedno bilo? Moj odgovor je 7. Ne zato jer mi je svaki dan savršen, već zato jer u svakom danu želim dati svoj apsolutni maksimum. Prvo sam sebi, a onda i svim tim divnim ljudima koji su mi pružili povjerenje da budem njihov trener. Njihov cilj je i moj cilj, nisu oni u teretani i na treninzima zbog mene, već sam ja tamo zbog njih. Treneri bi morali shvatiti da imaju moć da promjene nekome život na bolje, da mu budu motivacija u promjeni životnih navika i da se zbog njihovih savjeta ljudi osjećaju bolje! Jeste li svjesni toga? Ja jesam i upravo zbog toga bi bio (a često i jesam) u teretani 7 dana tjedno. Upravo zbog toga je ono najljepše – često zapravo i najteže. ?

6. Vrlo si ambiciozan i svestran, što vidiš za sebe u budućnosti?

Jako teško pitanje. Iskreno, ne bih volio sada pisati neke velike ideje i planove i biti neoriginalan već ću reći onako dječački i sanjarski svoje želje. Osim nogometa, pratim i ostale sportove, a pogotovo NBA te bih volio jednog dana otići “preko bare” i učiti od njihovih stručnjaka za fitnes i kondiciju jer ono što oni rade je nevjerojatno. To su ekipe, tj. igrači koji igraju utakmice ako ne svaki, onda u najgorem slučaju svaki drugi dan, to su sportaši koji su u gotovo svim motoričkim sposobnostima apsolutno dominantni, a istovremeno strašno medijski eksponirani, ali unatoč tome i više nego dostupni (puno više nego naši domaći i/ili europski koji bi se na njih mogli itekako ugledati)…Ma, nešto nezamislivo.

Svakako bi volio vidjeti način na koji treniraju, kako programiraju cikluse, oporavak i slično. Uz to, želja mi je da se možda jednog dana otisnem u profesionalne vode, tj. da postanem trener za fitnes i kondiciju nekog profesionalnog kluba ili reprezentacije. Sve ostalo što i kako bude prepuštam Onom gore, a jedino što ja mogu obećati je da ću nastaviti raditi, truditi se i pružati svoj maksimum da ostvarim barem neke od tih želja, a i svojih osobnih ciljeva koje imam. Uz sve to, nastojat ću ljudima davati podršku da treniraju, da se rekreiraju, da se bave sportom i da se pritom osjećaju sretno i zadovoljno u svojem tijelu i koži. Ako imate priliku da učinite i samo jednu osobu sretnom i zadovoljnom (neovisno o tome jeste li trener ili ne), savjetujem da svakako to učinite. Jer na kraju ljudi žive od sjećanja – potrudite se da upravo Vi budete lijepo sjećanje za nekog drugog 🙂

Daria možete kontaktirati na:

• Mail:[email protected]
• MOB. 0997550766
• Instagram: dr7struskii
• Facebook: DarioStruskii Fitness & Conditioning