Mateo nas je oduševio svojom ozbiljnošću i disciplinom. Gradi karijeru u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a kako je uskladio svoje obaveze prema Hrvatskom vojnom učilištu i Fitnes učilištu te koji su mu planovi u budućnosti, pročitajte u današnjem intervjuu.

1. Dragi Mateo, rodio si se u sportskoj obitelji, a znamo da djeca od najranije dobi uče imitacijom odraslih, odnosno, odrasli im služe kao „model“ kako bi se trebali ponašati. Reci nam nešto o svojim najranijim godinama života te tko je bio tvoj uzor i „model“ ponašanja što se tiče sporta i tjelesne aktivnosti?

Kada bih se morao odlučiti i reći tko me usmjerio u sport, odgovor bi definitivno bio moj otac. Još kao malo dijete sjećam se da sam ga promatrao dok je trenirao. Vidjelo se da uživa u tom što radi, a i prije nego sam se rodio otvorio je prvi fitnes centar u mom rodnom gradu, Senju. Nažalost, taj centar više ne radi, ali na meni je sve to ostavilo traga, očito. Već u osnovnoj školi započeo sam s prvim treninzima. Treninge bih odrađivao u svojoj sobi vlastitom težinom tijela i s bučicama male mase. To mi je bio omiljeni dio dana. Gotovo sve temeljne obrasce kretanja obrađene na Fitnes učilištu, u obliku treninga, radim od svoje 6. ili 7. godine, oni su doslovno postali dijelom mene. U osnovnoj školi odlučio sam se baviti i taekwondoom koji sam trenirao nekoliko godina, uz moje vlastite, ranije spomenute “sobne” treninge.

2. U srednjoj školi si trenirao boks. Reci nam koliko je zahtjevno bavljenje tim sportom, što si sve naučio kroz boks te kako ti je boks pomogao i usmjerio te na tvoj daljnji životni put?

Rekao bih da je boks bio velika prekretnica u mom životu. Treninzi su od početka bili jako intenzivni i zahtjevni. Bavljenje tim sportom, posebno ukoliko se bavite natjecateljski, zahtjeva puno odricanja i žrtvovanja. Kazna za svaku tvoju pogrešku u ringu nije primljen gol ili koš, nego udarac u glavu ili trup. Zato je potrebna specifična doza ozbiljnosti i discipline tijekom priprema i treninga, neki bi rekli i vojnička disciplina. Zato bih rekao da me na moju sadašnju karijeru u Oružanim snagama Republike Hrvatske velikim dijelom usmjerio i boks. Naime, ujutro prije škole odradio bih prvi trening. Nakon nastave malo bih odmorio i odmah išao na drugi trening u gym. Sve to jednom srednjoškolcu ugrađuje veliku dozu ozbiljnosti i
discipline koju neki vršnjaci možda nemaju, u toj količini. Boks me također naučio i specifičnom načinu vođenja i programiranja treninga usmjerenog na sportsku izvedbu. Puno stvari naučenih na treninzima sigurno ću moći primijeniti i u svojoj fitnes karijeri.

3. Trenutno gradiš karijeru u Hrvatskoj vojsci. Kako se u sve to „uklopila“ želja da upišeš Fitnes učilište? Kako si uspijevao uskladiti svoju profesionalnu karijeru s obavezama koje si imao prema učilištu?

Moram priznati da je ovo razdoblje uklapanja obaveza prema Hrvatskom vojnom učilištu i Fitnes učilištu doista bilo jako izazovno. S obzirom na to da sam cijeli život zapravo “okružen” sportom, u meni je uvijek tinjala želja da se na neki način i profesionalno ostvarim u tom svijetu. Naime, boksom sam se prestao baviti natjecateljski na 2. godini studija jer jednostavno nisam imao toliko vremena za
usklađivanje svih vojnih i akademskih obaveza s treningom boksa. Sada treniram samo rekreativno. Želja za upisivanjem Fitnes učilišta pojavila se tijekom 4. godine mog studija. Ova je godina bila, u najmanju ruku, izazovna. Uklapanje mnogobrojnih obaveza s nastavom na Fitnes učilištu i s privatnim životom zahtijevalo je puno napora. Ali, uz dovoljno jaku motivaciju i disciplinu, ne postoji nesavladiva prepreka.

4. Disciplina koju si stekao kroz svoj sportski, ali i „vojnički“ život, odrazila se i na tvoj uspjeh na Fitnes učilištu gdje si već na prvom izlasku položio sve ispite i to sa zadivljujućim postotkom točnosti. Kako si se pripremao za ispite i kada si uopće stizao spavati (ako si uopće spavao)? 🙂

Za ispit sam se pripremao kontinuirano i redovno. Praćenje nastave polaznicima zaista puno olakšava polaganje ispita. Mislim da nitko tko redovno prati nastavu na Fitnes učilištu i tko kontinuirano i učestalo ponavlja naučeno gradivo iz udžbenika nema problema prilikom polaganja ispita. Vjerujem da se pravilnom organizacijom vremena u danu stiže napraviti jako puno stvari, čak i uklopiti naizgled ovako puno obaveza te i dalje imati privatni život i malo “uživati u životu”. Tada čak ni žrtvovanje sna nije potrebno (a još manje preporučljivo).

5. Koliko su ti znanja koja si stekao na Fitnes učilištu pomogla u tvojoj vojničkoj karijeri i razumijevanju i suočavanju s izazovima s kojima se svakodnevno susrećeš?

Znanja i vještine stečene na Fitnes učilištu izravno su primjenjiva čak i u vojnoj karijeri. Naime, kao budući zapovjednik voda, između ostalog odgovoran sam i za psihofizičko stanje svojih podređenih. Planiranje, organizacija i provođenje svakodnevne tjelovježbe jedna je od mojih budućih zadaća. Vjerujem da nakon nastave na Fitnes učilištu imam potreba znanja i kompetencije da tjelovježbu organiziram na učinkovit i efikasan način. Vojsku i fitnes također povezuje i rad s ljudima pa su tako znanja stečena na Vojnom studiju te na Fitnes učilištu međusobno povezana i primjenjiva na oba polja, što se procesa vođenja ljudi tiče.

6. S obzirom na tvoju disciplinu i odgovornost, vjerujem da na ovome nećeš „stati“. Što još možemo očekivati od tebe u budućnosti?

Vjerujem da stjecanje diplome, kako sveučilišne tako i ove na Fitnes učilištu, nikako ne predstavlja kraj obrazovanja i učenja, nego početak (kao što se to često puta na nastavi Fitnes učilišta moglo čuti). Sada tek kreće neprekidni proces samousavršavanja i rada na vlastitim vještinama i znanjima. Na Vojnom studiju upisao sam diplomski studij. U budućnosti zasigurno ću upisati i program usavršavanja Osobni trener na Fitnes učilištu. I dalje imam veliku motivaciju usavršavanja u fitnes svijetu i ovo sigurno nije kraj našeg druženja. Iskoristio bih ovo pitanje da se zahvalim tebi i svim kolegama s Fitnes učilišta. Mislim da ste veliki profesionalci i vjerujem da je upisivanje Fitnes učilišta bila jako dobra odluka!