Ivan Račić  – osoba koja je imala priliku nastupati na svjetskim i europskim prvenstvima, osoba koja ima mentore, ali je došla do te razine da je danas i sama mentor, osoba koja ne živi „sama na svijetu“ nego je svjesna da zajedničkim snagama jako puno toga možemo napraviti i postići, i osoba od koje i vi (naši bivši, sadašnji i budući polaznici) imate privilegiju učiti! Upoznajmo ga zajedno!

1. Dragi Ivane, relativno si novi predavač na Fitnes učilištu, pa je vrijeme da te naši bivši, sadašnji, ali i budući polaznici službeno i upoznaju (pogotovo oni budući – da vide s kime će imati posla… 🙂 ). Reci nam ukratko nešto o sebi? Otkuda si i kada je krenula tvoja ljubav prema sportu i fitnesu? Jesi li od malena znao da ćeš jednoga dana biti trener?

Rođen sam u Splitu, a ljubav prema sportu je krenula od malih nogu kad smo se praktički svakodnevno igrali vani u ulici. Toliko smo bili ozbiljni oko toga da smo čak organizirali i “Olimpijadu” ulice gdje smo kroz cijeli tjedan rotirali razne sportove i igre. Nisam sudjelovao u organiziranim sportskim aktivnostima do relativno kasne dobi, cijelo to vrijeme sam sport promatrao samo kao igru i druženje. Tada nisam razmišljao da ću jednog dana biti trener, više sam zamišljao sebe kao sportaša.

2. U našem razgovoru spomenuo si da se tvoj sportski put može podijeliti u dvije faze. Pa hajde da čujemo nešto o onoj, kako ju ti zoveš, „prvoj fazi“. Čime si se to bavio i kako je uopće došlo do „prijelaza“ na drugu fazu? 🙂

Da, moj sportski put ima dvije faze, jedna se zove baseball, a druga CrossFit. 🙂 S 13 godina počeo sam igrati baseball u Splitu u bejzbolu klubu Nada SSM koji ove godine slavi 50 godina. Kroz godine treniranja dogurao sam do raznih individualnih priznanja, bio kapetan reprezentacije, igrao na 5 europskih i jednom svjetskom prvenstvu.
Zbog bejzbola sam na kraju i preselio u Ameriku 2005. gdje sam igrao za fakultet (Arkansas Tech University). Ozbiljniji uspon u sportskoj karijeri su mi usporile ozljede pa sam u tom trenutku krenuo razmišljati o „drugoj fazi“, odnosno trenerskom putu. Završio sam Health and Physical Education Major, s fokusom na Wellness Science gdje su nas između ostalog obučavali kako vodit svoj fitness centar (što sada i radim). Tijekom školovanja u Americi sam prvi put čuo za CrossFit.

3. U baseballu si postigao izvrsne rezultate! Kada si se vratio u Hrvatsku i kako si se uopće počeo baviti CrossFit-om?

2010. sam se vratio u Split gdje sam postao trener svih kategorija u mom baseball klubu. Tada sam upoznao novog igrača u klubu, amerikanca, Dr. Jeremy Todd-a, koji je imao ured u Sinju gdje je radio kao doktor kiropraktike, a u Split bi dolazio na trening i utakmice. Zajedno smo počeli trenirati CrossFit pa zatim držati besplatne CrossFit treninge za rodbinu, prijatelje i sve ostale zainteresirane subotom ujutro na Marjanu. S vremenom je sve više ljudi treniralo s nama pa smo odlučili otvoriti dvoranu koja je kroz godinu dana postala službeni CrossFit Affiliate, prvi u Splitu i drugi u Hrvatskoj. Nakon otvaranja dvorane posvetio sam se više CrossFitu i završio CF-L1 seminar, pa godinu nakon i CF-L2, a 2017. samo postao prvi CF-L3 trener u Hrvatskoj. Kad se Jeremy odlučio vratiti živjeti u Ameriku, ja sam odlučio otvoriti svoju vlastitu dvoranu – CrossFit XV.

4. Svaki početak je težak, pa pretpostavljam da si i ti u početku imao uspona i padova. Ali kada se nešto stvarno želi i kada se radi kvalitetno – uspjeh sigurno neće izostati! Osim toga, svi mi koji smo radili ili radimo u ovoj branši znamo onaj osjećaj kada pomogneš nekome promijeniti život na bolje – to je ono što je neprocjenjivo i što nam većini daje „vjetar u leđa“ za daljnji rad.

Da, dogodine CrossFit XV slavi 10 godina rada. Bilo je svega u tih 10 godina, rekao bi da je gotovo sigurno da će uvijek biti uspona i padova, ali u globalu bi svoju dvoranu opisao kao jedno super iskustvo s toliko pozitivnog utjecaja na živote ljudi/članova. Deset godina rada je veliki uspjeh, al i dalje imam puno motivacije za napredak dvorane i u jednu ruku imam osjećaj kao da tek krećemo.

5. Kao “šlag na kraju” dolazi poziv da se pridružiš timu predavača Fitnes učilišta i dijeliš s polaznicima svoje nepresušno znanje i iskustvo. Kako si se snašao u ovoj ulozi?

Volim učiti i mentorirati druge, pogotovo početnike i ljude željne znanja, pa sam tako i prihvatio poziv s Fitnes učilišta da postanem predavač prošle godine i isti osjećaj mi je bio kao i u dvorani, baš sam „guštao“ raditi s polaznicima i jedva čekam novu seriju predavanja.

6. I za kraj, imaš li neku poruku za naše bivše, sadašnje i buduće polaznike?

Imam, znanje je jako bitno, moraš znati što radiš i potrebno je ulagati u svoje obrazovanje i edukacije – to je minimum! Podrazumijeva se da trener zna što radi. Znanje ćeš dobiti na Fitnes učilištu, ali moraš ući u tematiku, a ne samo učiti da prođeš ispit. Nakon što je taj dio zadovoljen predložio bih ti da pronađeš mentora, osobu koja je već napravila to što ti želiš, to može značajno ubrzati tvoj napredak. Bilo trenerski ili poslovno ako imaš svoju dvoranu. Zadnjih 5 godina radim s raznim mentorima što je ubrzalo sve bitne procese u mojoj dvorani. Nemoj misliti da možeš sve sam/a, nemoj se ustručavati obratiti drugima za pomoć, vjeruj, ulaži u sebe i sve uloženo će ti se vratiti!