Danas Vam donosimo intervju s jednim od naših predavača – Sašom. I dok su ljeti svi na moru, znate li gdje je on? – Iznenaditi ćete se – također na moru (ali malo češće od nas ostalih „smrtnika“). J Naime, Saša nam dolazi iz Rijeke i predavač je na programu osposobljavanja za instruktora funkcionalnog fitnesa u Rijeci, a u današnjem intervjuu smo se dotaknuli njegove bogate karijere. Upoznajte Sašu.

1. Dragi Saša, pa reci ti nama tko je Saša?

Još uvijek tražim odgovor na to pitanje hahaha!
Živim u Rijeci i mogu reći da sam baš zadovoljan zbog toga. Ljeti uživam u skoro svakodnevnom odlasku na more, a zimi nekako preživim kišu i vjetar. Osim trenerskog dijela posla bavim se organizacijom edukacija za druge trenere te predajem na Fitnes učilištu u sklopu programa “Instruktor funkcionalnog fitnesa”. Treniram gotovo svakodnevno – prilagođenim intezitetom. U treningu sam minimalist i nastojim vježbe svesti na što manji broj.

2. Kako su tekli tvoji prvi „sportski“ koraci? Čime si se bavio u mladim danima?

Prvi kontakt s vođenim treningom sam doživio tek sa 23 godine (tamo negdje 2004.) i treningom Uechi Ryu karatea. Prije toga sam kroz srednju školu standardno dječački znao trenirati u podrumu s primitivnim utezima, izvođenjem sklekova i slično. Imao sam sreću da je moj ujak u mladosti trenirao pa mi je u naslijeđe prepustio svoj set “homemade” utega i jednu vrlo bazičnu knjižicu iz 80ih godina prošlog stoljeća – “Atletska gimnastika- bodybuliding”. Tako sam skupio svoje prvo iskustvo. Nakon karatea sam još neko vrijeme ostao u broilačkim vještinama/sportovima uz Krav Magu i BJJ. Tada sam se prvi put susreo s kettlebellom i više ga nisam ispuštao iz ruke.

3. Od 2013. imaš vlastiti gym koji je u kratko vrijeme izrastao od kluba u kojem se održavaju uglavnom grupni treninzi do centra koji organizira različite edukacije i licenciranja. Reci nam nešto više o tome.

Da, 2013. godine sam pokrenuo Guerilla Kettlebell gym. U početku smo održavali grupne i individualne treninge služeći se isključivo kettlebellom i vlastitim tijelom kao sredstvom treniranja. Iste godine smo u Kastvu, gradiću pored Rijeke, održali i prvo StrongFirst kettlebell certificiranje za trenere u Hrvatskoj. Od tada do danas, 11 godina kasnije, kroz StrongFirst certificiranja je prošao velik broj ljudi te u Hrvatskoj gotovo da i nema trenera koji se smatraju majstorima rukovanja kettlebellom a da nisu prošli kroz naše edukacije.
Kako su godine prolazile stjecali smo sve više znanja i iskustva u treningu sa šipkom (barbell) pa danas treninzi u gymu izgledaju raznoliko. Razvili smo sustav u kojem osim kettlebell te bodyweight treninga koristimo i šipku. Aktivni ljudi u Rijeci nas poznaju prije svega po visokoj razini cjepidlačenja oko tehnike izvođenja vježbi.

4. S obzirom na dugogodišnje iskustvo rada u ovoj branši, ne čudi da si se pridružio timu Fitnes učilišta. Kako si se našao (i snašao) na Fitnes učilištu u ulozi predavača te jesi li zadovoljan cijelim konceptom i načinom na koji educiramo nove instruktore?

Prije uključivanja u vaš tim sam o Učilištu čuo sve najbolje i rekao bih da je među potencijalnim polaznicima Fitnes Učilište prepoznato kao najkvalitetnije. Zato moram napomenuti da mi je velika čast biti jedan od predavača.
Sve je krenulo prije nekoliko godina kad sam upoznao Matiju, ravnatelja Učilišta. Sreli smo se na jednom fitnes događaju u Malom Lošinju, a upoznao nas je moj prijatelj Laurent, StrongFirst instruktor iz Francuske. Matija mi je spomenuo da Fitnes učilište u Rijeci pokreće novi program za Instruktore funkcionalnog fitnesa i pitao želim li se priključiti timu predavača. Tu ponudu sam prihvatio i sad me se nećete moći riješiti tako lako hahahaha!
Uz moje dosadašnje iskustvo u vođenju edukacija za druge trenere izvedba nastave nije predstavljala velik problem. Također, moram napomenuti da je organizacija nastave i logistička podrška od strane Učilišta uvijek bila na visokoj razini, tako da je meni zaista preostalo samo da se fokusiram na predavanja i da polaznicima pružim kvalitetnu edukaciju kakvu zaslužuju.
Koncept programa za instruktore funkcionalnog fitnesa mi se jako sviđa, a posebno bih istaknuo kvalitetu dva priručnika koji polaznici dobiju. Preporučujem svim polaznicima da ih redovito čitaju u potrazi za kvalitetnim informacijama i nakon završetka edukacije na Učilištu. Nadam se da će tako i učiniti umjesto da ih spreme u neku ladicu.

5. Kada radiš kao predavač na Fitnes učilištu, koji su ti najveći izazovi prilikom predavanja, kako se pripremaš za predavanja i na što se najviše baziraš prilikom prenošenja svoga znanja?

Mislim da je za buduće trenere izuzetno važno naučiti prenositi znanje na svoje vježbače. Zato na predavanjima osim na podučavanje vježbi iz programa posvećujem mnogo pažnje metodici te detaljima na koje treneri moraju obratiti pozornost. Također, programiranje treninga i vođenje grupe su jako važni.
Za predavanja se pripremam najviše uz priručnike koje dobiju i sami polaznici. Prije svega želim da su moje upute usuglašene s onima iz priručnika kako bih izbjegao bilo kakve zabune.
Neki polaznici imaju više a neki manje iskustva u vođenju treninga pa se i način predavanja treba prilagoditi tome kako bi svi bili zadovoljni. Rekao bih da mi upravo ta varijabilnost u iskustvu polaznika predstavlja najveći izazov u izvedbi nastave.

6. Uskoro kreće nova generacija polaznika Fitnes učilišta. Što bi im poručio kao trener i edukator s dugogodišnjim iskustvom?

Prije svega bih im poručio da se nastave educirati!!! Vjerujem da će im ova edukacija pružiti gomilu kvalitetnih informacija i da će postaviti kvalitetne temelje za daljnje učenje. Neka nastave koristiti instruktorski priručnik nakon što završe Učilište. Što više znaju, biti će konkurentniji i lakše će ostvarivati svoje poslovne ciljeve.
Biti kvalitetan trener ne znači samo pravilno izvoditi i podučavati određene vježbe. Pedagogija, komunikacija s ljudima, skromnost, spremnost za daljnje educiranje, poznavanje osnova financija, higijena, profesionalnost, prikladna odjevenost – samo su neke od kvaliteta koje bi trebale krasiti uspješnog trenera. Ovo napominjem iz vlastitog iskustva – trebalo mi je dosta vremena da shvatim kako velik entuzijazam i ljubav prema trenerskom poslu valja nadopuniti drugim kvalitetama.