Zvoni budilica –> opet moram na posao… Dok ispijam jutarnju kavu, kratko „skrolam“ po mobitelu. Sjedam u auto, vozim do posla. Pred kompjuterom provodim 8 sati. Ponovo sjedam u auto, vraćam se kući. Eventualno odlazim do trgovine po tjednu zalihu namirnica (autom, naravno). Dolazim kući, objedujem, odradim nekoliko prijeko potrebnih kućanskih poslova i ostatak popodneva/večeri provedem izležavajući se pred tv-om. – ZVUČI POZNATO? I to je vjerojatno dio svakodnevne rutine velikog broja ljudi (barem onih koji nemaju djecu), pogotovo u većim gradovima (čast izuzecima).

Sada, kada smo osvijestili svoju svakodnevicu, odgovorimo zajedno na još nekoliko pitanja… Jeste li primijetili da ste posljednjih godina počeli manje hodati, rjeđe koristiti stepenice, možda i propuštati svoje nekad omiljene vikend aktivnosti? Od dječje do odrasle dobi tjelesna aktivnost nam se drastično smanjuje (1) – i to je možda jednim dijelom i razumljivo jer nam se tijekom odrastanja život promijenio, stigle su nam neke nove obaveze i odgovornosti. Možda nemamo više onoliko vremena za sebe koliko smo imali prije ili koliko bismo htjeli imati. Ili imamo vremena za sebe, ali smo se možda malo i ulijenili… Iz trenutne perspektive nam se takve stvari možda čine sitnicama i ne razmišljamo o dugoročnim posljedicama takvog načina života, ali one zapravo mogu biti tihi signali koje sami šaljemo našem srcu…

U internetskom magazinu Medical News Today nedavno je objavljen članak (2) koji se bavio baš ovom problematikom, a bazirao se na istraživanju objavljenom ove godine u znanstvenom časopisu JAMA Cardiology (3). U nastavku vam donosim kratki pregled članka.

Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, kardiovaskularne bolesti su vodeći uzrok smrtnosti u svijetu. Svake godine gotovo 17,9 milijuna ljudi premine zbog ovih bolesti (4). Spomenuto istraživanje (3) pokazalo je da su ljudi, koji su razvili srčane bolesti, smanjili tjelesnu aktivnost otprilike 12 godina prije kardiovaskularnog događaja. Istraživanje kojim se došlo do ovog podatka pratilo je više od 3000 ispitanika od 1985.-1986. do 2020.-2022. godine. To bi značilo da nam tijelo (ili mi sami) 12 godina prije razvoja bolesti već šalje signale, ali smo mi ti koji ih trebamo prepoznati i ne dozvoliti sami sebi da uđemo u kolotečinu „opuštenosti“ i „linije manjeg otpora“.

Iako iz ranijih istraživanja znamo da promjenom načina života (zdravijom prehranom, prestankom pušenja, kvalitetnim snom, održavanjem zdrave tjelesne mase i sastava tijela, smanjenjem stresa i uključivanjem tjelesne aktivnosti i vježbanja u dnevnu rutinu) možemo uvelike smanjiti rizik od srčanih bolesti, dio ljudi i dalje teško prihvaća navedene preporuke (što zbog dugoročno usađenih navika, što zbog začaranog kruga dnevnih obaveza iz kojih ne mogu pronaći adekvatan „izlaz“, a možda dijelom i hedonizma i izbjegavanja razmišljanja o posljedicama trenutnog životnog stila…).

Gerber, jedan od autora istraživanja, kaže da se kardiovaskularne bolesti uvelike mogu spriječiti promjenama načina života, a da je tjelesna aktivnost jedan od najmoćnijih alata koje imamo jer utječe na ključne čimbenike rizika poput krvnog tlaka, razine lipida, glukoze i tjelesne težine. Autor smatra da bi održavanje aktivnosti tijekom odrasle dobi moglo pomoći u odgađanju ili sprječavanju pojave kardiovaskularnih bolesti, a na temelju dobivenih rezultata istraživanja ističe da je bitno prepoznati i osvijestiti kada dolazi do pada tjelesne aktivnosti kod pojedinaca – i intervenirati rano, idealno prije nego što se navike ukorijene ili se zdravlje počne pogoršavati.

Zaključak

Ako primijetite da hodate manje ili ste manje aktivni nego prije nekoliko godina, to nije samo “normalno starenje” – to je znak na koji trebamo reagirati – prvo ga osvijestiti, a zatim poduzeti korake da budemo aktivniji. Čak i male promjene, poput šetnje, vožnje bicikla, kratkih vježbi kod kuće ili planiranja aktivnog vikenda, mogu značajno pomoći u očuvanju zdravlja srca te očuvanja samoga života i vitalnosti.