Marija Regina Krot je profesionalni plesač i pjevač narodnih plesova i pjesama, a sada i instruktorica grupnog fitnesa uz glazbu. Odluka je pala kada je, kako kaže, „došla pred zid“. Vjeruje da je sada više ništa neće omesti u njenom planu. Želi iskoristiti stečeno znanje i potaknuti mnoge na promjene. Što je teže, pjevanje, plesanje ili vođenje grupnog treninga uz glazbu? Saznajte u nastavku intervjua.

1. Marija, reci nam malo o sebi i čime se baviš?

Rođena sam i odrasla u Zagrebu, s 4 godine roditelji su me upisali na ritmiku u vrtiću, nakon čega sam nastavila plesati balet u Školi za klasični balet. Nakon 3 godine predškolskog baleta sam preskočila pripremni razred i krenula odmah u prvi razred osnovne baletne škole s još dvije djevojčice. Nas tri su odabrali kao najbolje, međutim, ja sam nakon prvog sata prvog razreda odustala. Bila sam izuzetno emotivno dijete i to što sam dospjela kod stroge, slobodno mogu reći i grube profesorice koja je radila po sistemu ruske škole nije nikako bilo prihvatljivo za mene. Nakon tog sata sam plačući mami zapovjedila da me ispiše s baleta. Danas mi je to čak pomalo i smiješno i sjećam se toga s osmjehom na licu jer je tako započela moja folklorna karijera.

Moji roditelji su dugogodišnji folkloraši, folklor ih je i spojio. Odrasla sam uz pjesmu i ples i bilo je sasvim logično upisati me u Dječji folklorni ansambl Ententin kod Gorana Kneževića.

Završila sam osnovnu i srednju glazbenu školu GU Elly Bašić, vratila sam se u Školu za klasični balet, ali ovaj put na Odjel za narodne plesove i stekla zvanje plesača i pjevača narodnih plesova i pjesama.

Život me odlučio odvesti na skroz drugu stranu i tako sam 2014. počela raditi kao pomoćnik u nastavi u OŠ Nad lipom. Tri godine sam radila s djecom s posebnim potrebama. To je iznimno težak i psihički zahtjevan posao. Paralelno sam radila s jednom djevojkom s poteškoćama iz spektra autizma i bila aktivan član FA SKUD-a Ivan Goran Kovačić. Goranovka sam postala 2009. Iako se radi o amaterskom ansamblu, radili smo i djelovali kao profesionalci. Probe su bile tri puta tjedno, nekad i češće, vikendom nastupi, turneje, koncerti, za Božić smo surađivali s kazalištem Komedija na predstavi „Narodil se mladi Kralj”. Sve je to za mene u jednom trenu postalo previše. Narušila mi se prehrana, jela sam samo u pekarama, počela se debljati iako sam bila fizički aktivna. Stres i manjak slobodnog vremena su učinili svoje i natukla sam 10-ak kilograma. Sada dolazimo do početka odgovora na iduće pitanje.

2. Iza tebe je glazbena naobrazba još od malih nogu pa je razumljivo da te je zanimao program za instruktora grupnog fitnesa uz glazbu. No, kako si točno došla na ideju za upis na Učilište?

Gledajući poznatu TV emisiju o pretilim ljudima koji vježbaju i jedu i mršave, odlučila sam krenuti na treninge u LeeZonu. Tamo sam upoznala nove ljude, proširila vidike, naučila mnogo zanimljivih novih stvari na radionicama o prehrani, motivaciji, uzrocima debljanja itd. Počela sam trenirati, jesti pravu hranu i vratila svoju staru kilažu i treninzima poboljšala fizičku spremu koja je sad bila još bolja nego prije.

Napokon sam dobila dugo željeni posao iz snova: plesač/ pjevač u Ansamblu Lado. Moj život je postao savršen, bila sam presretna! Tko još pleše i pjeva i još k tome od toga zarađuje za život! Zar to nije prekrasno? Dvije godine u Ladu su završile „neslavno” i s obzirom da se plesačica koju sam mijenjala vratila na posao, za mene su se tamo vrata zatvorila. Ostala sam bez posla. Dogodio se još jedan poraz u nizu i ovaj put i zadnji. Došla sam pred zid i nisam znala kud dalje. Bez završenog fakulteta i bez posla. Tada mi je palo na pamet da sam u LeeZoni trenirala kod trenerice koja je došla kao klijent pa završila Fitnes učilište i sada radi kao instruktor. Nada mi se vratila i odlučila sam se pokrenuti. Upisala sam Učilište i čak me ni korona kriza i karantena, pa i osobna financijska kriza nisu zaustavile da završim za instruktora grupnog fitnesa uz glazbu.

 copyright Rudolf Abraham  www.rudolfabraham.com

3. Što je teže pjevanje, plesanje ili vođenje grupnih programa?

Teže je pjevanje i plesanje u isto vrijeme. Naime, naš hrvatski folklor je specifičan u svijetu po bogatstvu narodnih nošnji, različitih plesova, pjesama i običaja, pa tako i po tome što se kod nas pleše i pjeva u isto vrijeme. To zahtjeva izuzetnu fizičku spremu i kondiciju. Pjevati baš određenim, specifičnim načinom pjevanja i poštivati glazbene rečenice u glazbi, imati miran dah i izgledati kao da nisam zapuhana i znojna ispod nekoliko kilograma narodne nošnje i nakita te oglavlja i teške šminke dok plešeš i pjevaš je puno teže od vođenja grupnih programa.

Naravno, i vođenje grupnih programa ima svojih zahtjeva i izazova. S obzirom da sam relativno nova u fitness svijetu, do sad imam iskustva samo kroz odrađenu stručnu praksu u LeeZoni kod Sanje Žuljević. Tamo sam iskreno uživala u radu s kolegama instruktorima i vježbačima. Svaki dan naučila nešto novo od ljudi s kojima sam radila, pri tome mislim i na kolege i na vježbače. Odlična je stvar što sam imala prilike raditi s totalnim početnicima i pretilim osobama jednako kao i s iskusnim rekreativcima koji su već postigli određenu formu. Naučila sam kako prilagoditi vježbe svakome ponaosob, procijeniti mogućnosti i biti im podrška i motivacija na treningu.

4. Jasno je da voliš raditi s ljudima. Što misliš zašto je to tako?

Oduvijek sam bila društveni tip, iako bih za sebe rekla da sam introvert. Zapravo bih sebe nazvala „društvenim introvertom”. Najsretnija sam kad imam dobar balans između društva, rada s ljudima, smijeha i zabave, i mira i tišine u svoja četiri zida, sama sa sobom i svojim mislima. Kroz rad s ljudima i djecom sam našla sve društvene komponente u kojima uživam, a to su druženje, komunikacija, smijeh i zafrkancija.

5. Kamo bi voljela da te fitnes odvede u tvojim planovima?

Voljela bih spojiti sve vještine koje imam i pretočiti ih u fitnes. Svakako bih voljela jednog dana otvoriti nešto svoje, a do tada klijentima ponuditi spoj plesa i fitnesa. Jedna od ideja mi je, tako ukomponirati ples u fitnes da vježbači neće imati onaj osjećaj nelagode jer misle da možda i nisu talentirani za ples i da oni to neće moći, nego da se zabave i pritom dobro oznoje i oblikuju tijelo. Također svi znamo da muška populacija zazire od plesa i misle da je to rezervirano samo za žene. E  pa, ideja mi je razbiti tu predrasudu i osmisliti način vježbanja koji će privući i muškarce. 🙂

6. Koja je tvoja poruka budućim polaznicima Učilišta?

Upijajte kao spužvice sve što ćete čuti na predavanjima, pitajte i tražite dodatna znanja, isplatit će vam se! Izuzetno sam sretna i zadovoljna što sam upisala baš Fitnes Učilište jer smatram da su predavači stručni, susretljivi i puni znanja koje samo treba upiti i prenijeti na svoj poslovni život. Ako ćete dobiveno znanje znati cijeniti i iskoristiti, otvorit će vam se mnoga vrata.