Jakov je iz mladić iz Primoštena. Upisao je KIF u Splitu, ali nije mu se svidjela širina kurikuluma. Znao je već tada da njega zanima samo fitnes. Tako je odluka pala na Fitnes učilište. Kako on misli da se može utjecati na osvještavanje o tjelesnoj aktivnosti pročitajte u nastavku.

1. Jakove, možemo reći da si prirodno motiviran za akciju, od malena pa do danas. Uspijevaš li svojom energijom pokrenuti druge?

Da, oduvijek sam bio motiviran za akciju. Iako ta motivacija nije uvijek konstantna, moje navike i ljubav prema tjelesnim aktivnostima su razlog što imam taj sportski duh i način razmišljanja. Obožavam vidjeti vlastite rezultate truda i rada te kako utječu na tjelesnu promjenu i porast sposobnosti. To me ispunjava posebnom pozitivnom energijom. I da, tu energiju uspijem prenijeti na druge te ih inspirirati da pokušaju sa sobom doći do željenih rezultata. Kao primjer, mogu reći kad sam uspio pokrenuti zajedničku teretanu u potkrovlju jednog prijatelja uz nagovore ostalih, tako da svi imamo gdje trenirati i provoditi svoje slobodno vrijeme na neki koristan i kreativan način. Što sam ja uspješniji u svojim ostvarivanjima, lakše mi je utjecati na druge ljude i pokrenuti ih na pozitivne promjene.

2. Upisao si Kineziološki fakultet u Splitu sa željom da budeš fitnes trener pa prekinuo studij. Nakon toga te želja za poslom u fitnesu nije pustila te si odlučio upisati Fitnes učilište. Mnogi zapnu na prvoj stepenici, ti nisi odustao, tražio si se i našao. Kako sada gledaš na taj svoj put, je li bilo teško?

Pa da, nije bilo baš lako, ali je vrijedilo. Tražio sam se dulje vrijeme. Znao sam se ponekad osjećati frustrirano i izgubljeno kao i svi, bez obzira na to što mi je bilo ugodno u životu. Ali bio sam nezadovoljan. Znam da postoji nešto više i značajnije što mogu ostvariti, barem iz moje perspektive. Sve dok nisam u jednoj fenomenalnoj knjizi pročitao da šanse za maksimalni osobni uspjeh i sretan život su nam upravo najveće u onome što najviše volimo raditi i što nas ispunjava radošću. Tad nisam znao puno, ali sam definitivno znao da obožavam fitnes i treniranje. Nakon toga je uslijedila konačna odluka da se bavim time na najprofesionalniji način što mogu.

3. Dolaziš iz Primoštena. Kako Primoštenci dišu po pitanju aktivnog i zdravog načina života?

Pa iskreno, u Primoštenu je kao i u većini tih manjih mjesta po Dalmaciji ili bilo gdje drugdje. Sport je uvijek prisutan na neki način i znam da se svi ljudi vole baviti nekom vrstom sporta. Bar ponekad. No, ne žele se svi odreći toliko ostalih stvari što se tiče poboljšanja zdravlja. I naravno, neće svi uvijek imati baš totalno zdrave navike. No, bitno je shvatiti da osoba bude bar malo na zdravijoj strani života. Da se ne mora u potpunosti odreći kave s mlijekom i šećerom ili poneke pive da bi se osjećala dobro i zdravo u svom tijelu. Ali, mogu samo preporučiti da se to smanji i da se poveća tjelesna aktivnost. Malo manje sjediti u zadimljenom kafiću, malo više provoditi slobodnog vremena na svježem zraku.

4. Općeniti problem manjih mjesta je sadržaj i infrastruktura za treniranje. Što misliš kako se može poraditi na tome?

Ovo se pitanje totalno nadovezuje na prijašnje i drago mi je da me to pitate. Ljudi u manjim mjestima će se većinom slobodnog vremena baviti sjedilačkim aktivnostima, jer nemaju gdje, a ni s kim se fizički pokrenuti. Ovo drugo nije istina, jer gdje ima volje ima i načina. Ali svima bi bilo bolje da imaju neku zajedničku lokaciju i klub u kojem se druže i treniraju jer su ljudi društvena bića. Lakše je biti konstantan i uspješan kad si u dobrom timu nego kad si solo. Većina bi zapravo vježbala često i vrlo rado, kad bi imali nešto u blizini i da se ne moraju voziti 30 minuta da bi išli na trening. Često se govori i izvlači na to da je problem u nedostatku novca, no to je daleko od istine. Za manja mjesta poput Primoštena, nije potrebna ogromna kvadratura, najsofisticiranija i najnovija oprema da bi postojala teretana ili jednostavni park za vježbanje na otvorenom.  Mislim, da bi cijela Hrvatska bila puno zdravija kada bi se te manje promjene počele dešavati upravo u manjim mjestima. Velike promjene su rezultat mnogo malih promjena. Rezultat toga bi bio izrazito manji broj ljudi po bolnicama i rasterećenje za doktore, no zato bi industrija fitnesa poprilično profitirala od toga. Mislim da je to dobra razmjena.

5. Sada kao fitnes instruktor u teretani, u kojem smjeru se vidiš i kakav pristup imaš prema svojim vježbačima?

Sad se osjećam ponosno i sretno, jer smatram da mogu ići dovoljno daleko koliko si postavim granicu. Trenutno želim instruirati ljude u teretani i skupiti dovoljno iskustva u tome prije nego li odem korak dalje, što god on bio. Moj pristup je profesionalan i ljudi vole moju pristupačnost. Mogu me kontaktirati bilo kada im to zatreba. Posebno držim do svakog vježbača i nastojim da dođe do željenih rezultata u što kraćem vremenskom roku. Fokus na mojim treninzima je na tjelesnom izgledu te jakosti i izdržljivosti cijelog tijela.

6. Što ti je donijelo Fitnes učilište, imaš li neki savjet za naše buduće polaznike?

Fitnes učilište mi je donijelo razna pozitivna i zabavna iskustva. Upoznao sam nove fantastične ljude, mnogo sam naučio o fitnesu i treniranju i uživao sam svaki vikend provoditi vrijeme na nastavi. Ugodno sam se iznenadio s profesionalnošću predavača i cjelokupnim radom učilišta. Smatram da sam dobio puno više nego što sam očekivao. Predavači su izrazito pristupačni i u potpunosti kvalificirani za taj posao. Posjeduju znanje i dobro znaju kako ga prenijeti. Uvjeti na nastavi su također bili odlični. Fitnes učilište bih preporučio svakome tko želi kvalitetno i sigurno krenuti u svijet fitnesa, bilo kao trener ili kao vježbač. Budućim polaznicima bih poručio da budu prisutni i da uživaju u nastavi dok traje, jer meni je bilo žao kad je završila. I neka dobro znaju što žele od sebe i zašto upisuju učilište. Uglavnom, bit će im drago što su to učinili, kao što je i meni.