Ivana Pavlic je instruktorica fitnesa u teretani koja je edukaciju završila u Splitu i radi ono što najviše voli – kroz fitnes mijenja živote ljudi. Zašto je prije 5 godina Slavoniju zamijenila morem te kako je tekao njen put od gimnastičarke do instruktorice, pročitajte u intervjuu.

1. Kao tinejdžerica si bila domišljata i u sklopu kuće napravila svoju vlastitu teretanu. Svaka čast! Reci nam nešto više o tome i tvojim fitnes početcima.

Sve je krenulo od gimnastike kada sam imala 10 godina, ali se situacija zaplela onog trenutka kada mi je nastupila ozljeda prednjeg križnog ligamenta (ruptura drugog stupnja s 15 godina) i prema uputama doktora sam morala početi vježbati kako bi to koljeno moglo dalje normalno funkcionirati. Naravno, vježbanje je započelo u mojoj sobi, ali kako ja nisam htjela ostati na tih par vježbi koje mi je doktor savjetovao, odlučila sam poraditi i na snazi, a to je zahtjevalo više utega i znanja. Počela sam istraživati, učiti i došla na ideju da u sklopu kuće, u prostoru koji su moji roditelji koristili kao skladište, napravim svoj mali gym. Uz malu pomoć roditelja sam to i uspjela, bila sam jako ponosna na to i svaki slobodan trenutak sam boravila tamo. Maštala sam kako bi bilo savršeno da sam ja trenerica, ali sam u tom trenutku mislila da je to toliko veliko i da ja to ne mogu ostvariti. Nakon završetka školovanja sam se odmah zaposlila, nastavila ulagati u teretanu i kupila auto. Sasvim slučajno sam zaigrala nagradnu igru na facebook-u i osvojila besplatnu članarinu za teretanu u Belom Manastiru. Otišla sam iskoristiti tu nagradu s namjerom da ću ići tih mjesec dana, nešto naučiti i vratiti se u svoju teretanu doma. Međutim, kad sam ušla u teretanu, to je bila ljubav na prvi pogled. Moja teretana doma je postala premala, a ja sam si rekla da ću dat sve od sebe da ostvarim svoje snove, da budem trener i imam svoju teretanu.

2. Rodom si iz Slavonije, a edukaciju si pohađala u Splitu. Otkud Slavonka u Dalmaciji?

Da, rođena sam u Osijeku, a odrasla sam u Baranji. Posao me odveo prema Dubrovniku, točnije u Konavle, gdje sam došla odradit sezonu u ugostiteljstvu (konobarica). Međutim, ta sezona se odužila na evo 5 godina života u Konavlima. Jednostavno, kad sam doživjela ljepotu mora , nisam se više htjela vraćati kući. Kako sam odrasla u skromnom okruženju gdje se cijele godine radi da bi se moglo platiti 7 dana odmora/kupanja na moru, odlučila sam ostati i živjeti taj ˝luksuz˝ i nisam požalila.

Je li edukacija na Fitnes učilištu ispunila tvoja očekivanja?

Edukacija na Fitnes učilištu ne samo da je ispunila sva moja očekivanja, nego i više od toga. Oduševila sam se. Ne znam odakle početi… Kvalitetni profesori, kvalitetna predavanja, hrpa znanja i proširivanje vidika vezanih za sport. Nova prekrasna poznanstva, definitivno moj svijet.

4. Postoji li određen predmet ili profesor/profesorica koji su na tebe ostavili poseban utisak?

Istaknula bih profesora Damira Laštru i profesora Vladu Pavlinovića. Toliko znanja, iskustva, uspjeha i strpljenja u dva čovjeka i malo godina. Uzori, kapa do poda, vidi se da vole to što rade.

5. Što smatraš najljepšim dijelom posla fitnes instruktora?

Najljepšim dijelom posla fitnes instruktora smatram to što pomažemo ljudima da osvijeste svoje zdravlje, jer prije svega fitnes je čuvanje zdravlja, a izgled je nagrada. Tek nakon Fitnes učilišta sam shvatila kako sam ja sve ove godine uspjela izdržat radit kao konobar i, ajmo reć, glatko podnijela sve padove u životu. Dok sam ja trenirala da lijepo izgledam, zapravo sam najviše trenirala mentalno zdravlje i to isto prenosim na klijente. Objašnjavam im kroz treninge i životne situacije da je najveće bogatstvo zdravlje koje ne smijemo olako shvatiti, nego se potrudit da ga očuvamo koliko god možemo.