Svi se ponekad zatrpamo obavezama i grcamo u njima, no problem nastaje kada to stanje počinje utjecati na naše zdravlje. Svoje iskustvo je sa svima nama odlučila podijeliti bivša polaznica Mirna Bajt. Kako je ova studentica medicine odlučila stati na kraj „neurednom“ životnom stilu prije nego postane prekasno i kako ju je to dovelo na Fitnes učilište, saznajte u nastavku.

1. Mirna, hvala ti na sudjelovanju i što si toliko otvorena oko problema, s kojim se vjerujemo mnogo mladih ali i zrelih ljudi susrelo. Ti si mlada, pametna i talentirana studentica Medicine. Svima se činilo da sve stižeš i sve možeš no, potpuna slika je bila nešto drugačija. Možeš li nas uvesti u svoju priču?

Naravno, drago mi je što imam priliku o tome govoriti. Upisom na medicinu počeli su prvi udarci na moj ego. Više nisam s pola snage bila među najboljima – sad sam uz puno truda bila čisti prosjek. Imala sam osjećaj da ništa ne znam. U tom kompetitivnom okruženju vrlo je lako posumnjati u sebe. Nastava je bila daleko od  idealne kakvom sam ju zamišljala. Nažalost, tako je to u našem školstvu, puno se stvari radi samo da se zadovolji forma. Tako sam i ja počela zadovoljavati formu i preživljavati od kolokvija do kolokvija. Svaki dan mi je bio stresan. Vodila sam jako neuredan život – izuzetno loše sam se hranila, noćima sam učila, pila litre kave i energetskih napitaka, polako sam se izolirala iz društva. Udebljala sam se i bila jako nezadovoljna sobom. Odnos s hranom mi je bio katastrofalan. Mučila sam organizam svim mogućim dijetama pa se dan pred ispit doslovno „prežderala“. Nekako sam samu sebe uvjerila da je to ok, jer ipak, to je medicina. Naravno da nije bilo ok, bilo je protiv svakog ljudskog dostojanstva i na trećoj godini sam čvrsto odlučila stati tome na kraj. Pokušala sam s jednim programom za mršavljenje i doista sam smršavila 10 kg u 3 mjeseca. Odjednom sam izgledala odlično. Na van: studiram, sve u roku, treniram, dobro izgledam, hrpa vannastavnih aktivnosti, ljudi su se pitali kako to sve stignem?! A iznutra i dalje Bože sačuvaj, moje nesigurnosti su bile još veće. Kad nešto postigneš onda se kreneš bojati da to ne izgubiš pa sam krenula u teretanu i po 2 puta dnevno, trčala maratone po nasipu, trudila se svaki dan jesti još manje nego prethodni. Bila sam krajnje iscrpljena i jedva sam učila. Opet nije bilo dobro. Dug je i trnovit put bio do spoznaje da mi je potrebna korjenita promjena karaktera i sustava vrijednosti, a da je sve ostalo samo maskiranje stvarnosti i neće mi donijeti istinsku sreću.

2. Bila si u procesu pripreme za bodybuilding natjecanje, kakvo je to bilo iskustvo? Znamo da nije za svakoga.

Bilo je užasno naporno, ali korisno iskustvo. Zapravo nisam imala pojma što radim i u što se upuštam. Konobarila sam da bih si preko ljeta omogućila smještaj u Zagrebu, hranu za pripreme i trenera koji bi mi sastavio program. Treneru sam zatajila da imam dosta ispita za jesen jer sam očajnički htjela da pristane raditi sa mnom. Čovjek mi je ne znajući koliko imam obaveza sastavio brutalan program prehrane i treninga koji sam onda sama provodila. Danima sam pod upalom išla na posao. Na poslu sam svaki slobodni tren koristila za učenje, i još učila do sitnih sati kad bih se vratila kući, ma nisam imala trena odmora.  Kad su se približili jesenski rokovi pukla sam po šavovima i to je neslavno završilo. Sad znam da se to tako ne radi pa ću se sljedeći put prvo dobro educirati o tom procesu i pričekati da porješavam akademske obaveze.

3. Upisom na Fitnes učilište, upoznala si koncept zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti koju zastupamo. Što ti se svidjelo vezano uz ZUTA i je li se nastavljala na već naučeno na fakultetu?

Jako mi se sviđa ideja multidisciplinarnog pristupa  između liječnika, kineziologa i nutricionista. Treba biti ponizan, nitko ne zna sve, a sve tri komponente su nužne da se optimizira liječenje i kvaliteta života, posebno kod pacijenata s kroničnim bolestima kardio-vaskularnog i mišićno-koštanog sustava, a takvih je najveći broj. Na fakultetu do najsitnijih detalja učimo o bolesti, kako ju prepoznati i liječiti, ali vrlo malo o zdravlju i o tome kako ga zadržati i unaprijediti. Gasimo gdje gori, a puno toga bi se moglo učiniti da do požara ni ne dođe. Tu zdravstveno usmjerena tjelesna aktivnost ima ključnu ulogu.

4. Kao i mnogi, tražila si rješenja u aplikacijama za vježbanje i dijetama. Što bi sada rekla na koji način je najbolje/najlakše doći do kvalitetnih rezultata?

Voljeti, prihvatiti i poštovati sebe! Sad sam doista uvjerena da je dugoročno to ključ. Prihvatiti da rezultati ne dolaze preko noći. Biti spreman uložiti trud i vrijeme u ono što želim promijeniti na sebi, ne jer se mrzim i jer moram zadovoljiti tuđa očekivanja, nego jer sam duboko uvjeren da će me to učiniti boljom i sretnijom osobom. E kad to štima, educirati se! Samostalno ili naći trenera/nutricionista, svatko prema svojim mogućnostima. Nema ništa loše u online programima, dapače, svaki mi je dao neke rezultate. Ali pitati se zašto nešto radim, što točno radim, zašto tih 10-12 ponavljanja koje opsesivno pratim jer mi je to netko tako napisao. Pristup „muhe bez glave“ je po meni ono zbog čega ljudi odustanu jer ih to još više zarobi i stvori pritisak kad ne odrade sve savršeno. Zapravo im ne da priliku da zavole taj proces i stvore nove čvrste navike koje će implementirati u svoj svakodnevni život kao dio osobne higijene. Taj način definitivno nije najlakši niti najbrži, ali je najbolji i zapravo jedini koji funkcionira. Želimo promjene za cijeli život, ne brzo skinuti 10 kila pa vratiti duplo.

5. Nakon svega došla je i zadnja godina fakulteta za koju kažeš da je kao stvorena za tebe. Znači li to i specijalizaciju u tom smjeru?

Ovo je zapravo predzadnja, na medicini smo blagoslovljeni studentskim pravima punih 6 godina, ali možemo reći posljednja klinička godina. Slušamo predmete poput ortopedije, fizikalne i rehabilitacijske medicine, a sve je to povezano s neurologijom s četvrte godine, dakle puno učenja o neuro-muskulo-skeletnom sustavu što je definitivno područje mog interesa. O specijalizaciji ne bih htjela govoriti, za mene će to biti odluka donesena isključivo srcem u pravom trenutku. Krenula sam u ovom smjeru i mogu reći da se više ne osjećam izgubljeno, jako sam sretna učeći to što me zanima, ali ne mogu tvrditi da me i nešto drugo neće osvojiti do kraja 6. godine.

6. Podijeli s nama par motivacijskih misli i ideja koje su ti pomogle da opet budeš svoja? Sad kada to i jesi, koji su dalje planovi, znamo da ideja ne manjka?

Samo nemojte odustati. Nikad. Bit će padova, na to se pripremite. Ali svatko je sposoban, čak i dužan, postati baš onakav čovjek kakav duboko želi biti, fizički, duhovno, intelektualno, na svim razinama. Sanjajte velike stvari i nemojte se bojati toga! Zavolite sve prepreke na koje nailazite i ne bježite od boli, ona vam govori da nešto sa sobom radite krivo i usmjerava vas tamo gdje trebate biti. Ni za što se nemojte kriviti. Uvijek imajte dobre namjere i ne podcjenjujte svoju moć da ljudima oko sebe donesete neku vrijednost u život baš onim što jeste i što radite svaki dan.

Moj plan za dalje je truditi se prakticirati ono što propovijedam. Za sada nemam velikih poslovnih planova, znanje koje sam ovdje stekla želim primijeniti u radu sa svojim ukućanima, prijateljima ili ljudima iz okoline koji zatraže moju pomoć ili savjet. Sada se želim posvetiti faksu i svojim treninzima, možda pronaći studentski posao u nekoj teretani kad porješavam ispite kojih se malo nakupilo dok sam bila na Učilištu. Voljela bih se dodatno educirati ciljano o bodybuildingu kad si za to stvorim priliku. A jednog dana ako Bog da spojiti svoju ljubav prema fitnesu i medicini. Ideja je milijun, ali trudim se time se sad ne zanositi jer čeka me koja tisuća stranica za naučiti u idućih par mjeseci. Sve u svoje vrijeme.