Iva Santini sportska je animatorica i instruktorica grupnog fitnesa uz glazbu, koja je uspjela naći poveznicu između dizajna, zabave i fitnessa. S Ivom smo popričali o tremi prvog treninga, poslu sportske animatorice, prednostima i manama sezonskog posla, nastavi na Učilištu i izazovima. Otkrila nam je i kako nesavršeno može biti savršeno,a  što nam je sve još rekla pročitajte u našem intervjuu.

1. Iva, kako si počela raditi kao sportski animator i što je to?

Zapravo slučajno, nakon završene akademije primijenjenih umjetnosti shvatila sam da imam puno energije koju ne mogu izraziti u radu na računalu ili izradi objekata, već mi je trebao živi kontakt s ljudima. Mnogo ljudi mi je prije toga reklo da bi turistički animator bio idealan posao za mene, zato što se volim smijati, raditi s djecom i poticati ljude na zabavu i kretanje. Tako da osim primijenjene umjetnosti, to je bilo jedino što sam znala raditi, a energije sam imala na pretek. To je bio jedan preokret u mom životu, nakon godina studiranja i ambicija za karijerom kao dizajnera interijera, odlučila sam se prijaviti za posao animatora.
Zanimljivo mi je u tom potezu koliko god se činio nelogičan i prelazak u nešto potpuno novo, zapravo nije. Svi moji radovi su uvijek bili interaktivni, a kazalište pokreta i sport su bili sastavni dio mog života, kao i rad s djecom i istraživanje motivacije i načina poticanja osobnog razvoja kroz umjetnost, zabavu i sport. Sjećam se da mi je na jednom arhitektonskom simpoziju dok smo imali spontanu karaoke večer jedan japanski arhitekt rekao da ću biti dobar dizajner jer znam zabaviti ljude. Bilo mi je zanimljivo da jedan “ozbiljan” arhitekt vidi poveznicu između dizajna i zabave.
Sportski animator je osoba koja obično radi u hotelskom kompleksu gdje postoji animacijski tim. Posao zahtijeva energičnost i ljubav u radu s ljudima iz cijelog svijeta. Sportski animator radi razne aktivnosti ovisno o njegovom iskustvu. Ja sam imala aktivnosti poput parkoura, aqua aerobica, pilatesa, raznih treninga snage, raznih plesnih treninga i stand up paddlinga.
Svaki animator prolazi audiciju, na mojoj audiciji prijavila sam se za dječjeg animatora, a kada su moji poslodavci vidjeli da imam ritma i puno energije i da se volim smijati predložili su mi posao sportskog animatora, zbog čega sam bila neopisivo sretna. I još jedna nova vrata su mi se otvorila.

2. Bavila si se stvarno raznovrsnim sportovima i aktivnostima, primarno adrenalinskim sportovima. Koji te ipak najviše oduševljava i zašto?

Pa moram reći da je parkour moja prva ljubav i nešto čemu se uvijek vraćam, parkour mi je pomogao da naučim kako su prepreke prema cilju izazovi, a ne problem i da za prijeći prepreku treba kontinuirano pokušavati otkrivati načine kako je prijeći i da je to put učenja, učenje o prihvaćanju svojih ograničenja, svojih mogućnosti i potencijala.
Jako volim vodene sportove i zato volim živjeti blizu vode. Stand up paddling je nešto gdje se osjećam kod kuće. Luda sam za surfanjem i velika mi je želja početi s wind i kyte surfingom, a tu u Hrvatskoj imam idealne uvjete za to.
Iskreno, za mene, sve je to kretanje, parkour je plesanje sa zidovima i preprekama, jiu jitzu igranje šaha s tijelom, hawajski kanooing je cijela kultura Polinezijaca usred ogromnog oceana. Jedno inspirira drugo. Jiu jitzu me inspirira za ples, ples me inspirira za jiu jitzu.
Što više različitih koncepata kretanja, to sam pametnija i kreativnija i mogu izraziti bezbroj mogućnosti koje mi pruža moje tijelo, a samim time i moj um i duh, jedno veže drugo.

3. Na Fitnes učilištu upisala si program za instruktoricu grupnih programa uz glazbu jer si se željela dalje educirati. Kako si zadovoljna edukacijom, koje područje te najviše zanima?

Jako sam zadovoljna edukacijom, to je bio jedan od najtežih procesa kroz koje sam prošla. Vođenje grupnog treninga uz glazbu je najteži instruktorski posao. Osim što sam trebala „educirati“ tijelo u tih 3 mjeseca, što se tiče pravilnog izvođenja pokreta, što je bio veliki izazov kao i sva nova teorija i medicinski pojmovi, trebala sam sve to izvoditi uz određeni ritam i najavljivati što ide sljedeće, te uočavati greške vježbača i davati što jasnije upute. Odlično je što smo imali izvanredne predavače i mentore koji su nas poticali i hrabrili u tom procesu i prepričavali svoja iskustva. Zanimaju me dva područja, koje spajam u jedno, a to su plesni grupni treninzi i FMS. Ljudi vole plesati, kao i ja, ali plesnom treningu treba dodatnih vježbi snage i vježbi za posturu, jer rijetko tko trenira još nešto uz to. Dok, kad je trening samo baziran na vježbe snage, može zafaliti malo bezbrižne zabave. Grupni treninzi su mnogima danas ono što je nekad bilo socijaliziranje nedjeljom, narodni plesovi i druženja. Tako da ljudi osim što se dolaze gibati, dolaze se i podružiti, nasmijati i zabaviti. Volim vidjeti kada su moji članovi sretni, da dolaze s guštom na treninge i da napreduju, da nemaju bolova kojih su imali prije i da im je tijelo funkcionalnije. To stanje se ne postiže samo tehničkim uputama i odrađivanjem istih. Mi smo kompleksna ljudska bića i mislim da je trening igra u kojoj se krećemo i samo uživamo u tom događaju vrlo bitna za našu egzistenciju.

4. Sjećaš li se svog prvog vođenja grupnog treninga i što ti je u tom trenu prolazilo kroz misli?

Sjećam se, bio je to Aqua aerobic na bazenu. Imala sam veliku tremu. No zbog iskustva s kazališnim nastupima, biti pred ljudima mi nije bilo strano. Isto tako, naučila sam improvizirati. Razmišljala bi o sljedećem pokretu, ali ga se ne bi mogla sjetiti od uzbuđenosti pa bi izmislila neki drugi s naravno velikim osmijehom. Sve u svemu, na kraju ono što je bitno je energija koja se prenese ljudima, ne treba sve biti savršeno, to dolazi s iskustvom i edukacijom. Gotovo svaki trening mi je kao prvi, često imam tremu, pogotovo kada uvodim nešto novo. Zapravo svaki trening i bude nešto novo, jer je svaki dan novi. Moji članovi kažu da nikad ne znaju što ih čeka na treninzima i to im je odlično, taj faktor iznenađenja. Tako da i ja prepustim da i meni svaki trening bude iznenađenje. Grupni trening je nešto posebno i želim da se ljudi osjećaju prirodno dok se kreću, kao kad su bili djeca. Predivno mi je vidjeti skupinu ljudi koja se zabavlja, kreće i u potpunosti su prisutni u tom trenutku. Odlaze i dolaze sa smiješkom i žele još tog bogatstva u svom životu.

5. Trenutno radiš kao fitnes instruktorica u sportskom centru. Koje programe vodiš?

Vodim fizio mix, dance workout i uskoro Zumbu, a na jesen i Ground Force Method.
Vrhunski je što iz svih tih područja imam izvanredna iskusna dva trenera koje u bilo kojem trenutku mogu pitati za savjet i podršku.
Presretna sam što mogu raditi ono što volim u sklopu sportskog centra, to se jako razlikuje od sezonskog posla. U sezoni gosti se mijenjaju na tjednoj ili mjesečnoj bazi, a ovdje stvaram odnos sa svojim članovima, i ne samo to, već smo i grupa, neki članovi kažu da im je grupa kao obitelj.
U centru u kojem radim s članovima se stvara poseban odnos, centar postaje mjesto gdje se članovi mogu napuniti fizički, psihički i duhovno. Imamo druženja, razne koncepte i ciljeve na mjesečnoj bazi. Jako je zanimljivo i upravo mjesto kakvo članovi žele, gdje se osjećaju ugodno i prihvaćeno bez obzira na iskustvo u vježbanju ili godine. Znaju da nam je važan njihov napredak i stvaranje zdrave navike.

6. Nastavila si svoju edukaciju, sada si i Zumba instruktorica. Koje su još edukacije u planu?

Ground Force Method i Zumba Basic 2. Želim ići u ta dva smjera. Mislim da je važno kombinirati plesne kardio treninge s funkcionalnim treninzima. Želim imati znanje iz oba smjera, to mi daje sigurnost i tu se mogu u potpunosti izraziti, svoju zabavnu i svoju istraživačko analitičku prirodu, te na svojim treninzima kombiniram oboje. Moji fizio mix vježbači su izrazili želju za plesom, a moji plesači trebaju raditi na posturi, tako da jednima ubacim plesno zagrijavanje, a s drugima vježbe snage nakon plesa. Naravno, kada krenem s već isplaniranim treninzima, kao Zumba i GFM, slijedit ću njihove koncepte, ali zato je odlično da ću moći nastaviti istraživati druge koncepte na ostala dva programa.
Također, vidim se i u dječjim programima. Volim raditi s djecom i imam dosta iskustva u tome, tako da razmišljam i o Zumba kids ili GFM kids. Želja mi je vidjeti odrasle i djecu kako se zajedno kreću, možda u nekim turnirima ili team buildinzima. U tome me inspirira jedan plesni centar u Rijeci koji radi produkcije gdje svi zajedno plešu i skupa idu na natjecanja bez obzira na godine.