fbpx

“Pričao sam s trenerima o njihovom iskustvu i kako je to živjeti kao trener, te sam shvatio da i ja to želim raditi!” – Roko Jurenić

Roko Jurenić je nakon srednje škole odlučio da želi biti trener, upisao je Fitnes učilište te je s time jednu stepenicu bliže svome cilju jer je uspješno položio sve ispite i postao fitnes instruktor u teretani. Roko se prije bavio Parkourom i Street workoutom pa je ovaj put za njega bio logičan. Zašto je odabrao Fitnes učilište, što mu je bilo najzanimljivije na nastavi i što planira dalje pročitajte u našem intervjuu.

1. Roko, trenirao si Parkour, radi ozljede si morao prekinuti, a kao zamjenu si krenuo s street workoutom. Možeš nam reći nešto više o tom načinu vježbanja? Što te privuklo da se okušaš u tome?

Street workout ili ulično vježbanje je trening na otvorenom sastoji se od 4 glavne vježbe: zgibovi, propadanja, čučanj i sklek. Za street workout sam se odlučio na nagovor prijatelja iz srednje škole da bih prestao igrat igrice i da bi promjenio izgled tijela. Najviše me privuklo vježbanje na otvorenom te druženje, a sve što vam je potrebno su šipka za zgibove i ako ima u parku dips bar za propadanja. Sklekovi, trbušnjaci i čučnjevi se uvijek mogu odradit na betonu ili travi. Najvažnije od svega je dobra volja i disciplina. Sjecam se, na početku nije bilo parkova kao danas (trim staza) nego sam morao vježbati na golovima na školskom igralištu. Nakon par mjeseci prijatelji su gledali i čudili se mojoj volji i prvim rezultatima, pa su se neki odlučili i priključiti. Znalo nas je biti i prek0 10 – tak koji bi vježbali zajedno i dan danas isti me znaju pitat za savjete.

2. I sam si nam rekao da problem treniranja na otvorenom zna biti (ne)vrijeme, koja je onda bila tvoja alternativa?

Najveći problem vježbanja na otvorenom je definitivno nevrijeme jer ako pada kiša i sve vam je blatnjavo nemožete puno napraviti, isto tako preko zime kad je sve pod snijegom i šipke zaleđene teško je odradit trening ali sve se da s malo volje. Uvijek postoji alternativa, npr. odraditi trening doma na zgib šipci koja se stavi na štokove vrata ili jednostavno naći neku teretanu u kojoj se mogu odradit zgibovi te propadanja a opet ste sigurni od vremenskih neprilika.

3. Kada si shvatio da želiš biti instruktor fitnesa u teretani?

Definitivno disciplina i rad su me odveli u smjeru fitnesa, ali da bio naučio više odlučio sam upisat Fitnes ucilište za instruktora fitnesa u teretani kako bi mogo svoje znanje primijeniti. Nakon godinu dana uličnog vježbanja sam upisao teretanu jer je većina mojih prijatelja u srednjoj školi tamo trenirala. Nagovarali su me da probam i eto krajem 3 srednjeg sam upiso teretanu na Velesajmu – XXL i upozno predivne ljude koji su tamo i danas i bez kojih ovo nebi bilo moguće. Uvijek su me motivirali, podržavali i jednostavno volio sam pričati s trenerima o njihovom iskustvu, kako je to živjeti kao trener i jednostavno sam shvatio da i ja to želim. Završavala je srednja škola, morao sam se odlučiti za faks, probao sam upisati Kineziološki fakultet al nisam upao, no to me nije zaustavilo prema mojem cilju pa sam se odlučio za Fitness učilište do kojeg sam došao kroz priču s drugim trenerima i eto danas sam fitness instruktor u teretani.

4. Iako je tvoj prvi izbor bio Kineziološki fakultet, okolnosti su te usmjerile na Fitnes učilište koje si i više nego uspješno završio, cestitamo još jednom! Možeš li sada reći da živiš svoj san, odnosno radiš ono što doista voliš?

Za mene je fitnes bio samo san, ali sada je stvarnost i fitnes je dio moje svakodnevnice, tako da definitivno živim svoj san.

5. Koja predavanja bi izdvojio?

Osnove anatomije i fiziologija vježbanja su mi bila najzanimljivija predavanja jer su bila vezana za mišični i koštani sustav.

6. Dobio si vjetar u leda, kažeš da tvome obrazovanju ovdje nije kraj, što slijedi?

Naravno, nikad znanja nije dosta pa tako i obrazovanju nije kraj. Želio bi ponešto više znat o prehrani tako da me trenutno zanima nutricionizam, a nakog toga cemo vidjet dalje vezano uz fitnes.

prijavi se za blog
blog prijava na newsletter

Autor intervjua

Aneta Armano Perak, mag. cin.

Magistra kineziologije, studirala na  Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, usmjerila skijanje, pronašla se u području edukacije i obrazovanja i promociji zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti. Iskustvo rada stjecala je kroz više godina kao trenerica sportskog penjanja te učiteljica skijanja, kako mlađih uzrasta i adolescenata tako i  djece s dijagnozama poput Downovog sindroma, ADHD- a i autizma, anoreksije, i kao trenerica u školi trčanja. Zanimanje za područje napretka edukacije i znanstveni rad oduvijek ju je privlačio, a postala je dio FIEP New Leaders grupe na poziv i time dobila priliku predstaviti sebe i svoj rad u Luxembourgu 2017. godine.  

Vikendom je u pravilu na Bikčevićevoj pa se veseli vidjeti vas gore!

Povezani blogovi