Duje je osoba koja se sa samo 23. godine upustila u poduzetništvo, što se mnogi njegovi vršnjaci vjerojatno (barem kada govorimo o toj dobi) ne bi usudili. Već je time pokazao svoju ozbiljnost, jer voditi vlastito poslovanje, pogotovo za osobu koja je tek na pragu svog radnog vijeka, zasigurno nije jednostavno. Duje je na Fitnes učilištu završio program osposobljavanja u Splitu i odmah nakon toga upisao i program usavršavanja za Osobnog trenera u Zagrebu kojeg još uvijek pohađa. Kako je tekao njegov put, pročitajte u nastavku…

1. Dragi Duje, u razgovoru prije ovog intervjua rekao si mi da je sport snažno utjecao na tvoj karakter. Možeš li nam reći na koji način?

Još od djetinjstva, sport je bio važan dio mog života. Prve sportske korake napravio sam kroz judo, gdje sam naučio vrijednosti discipline, upornosti i snage volje. Poslije sam se bavio streljaštvom, što mi je pomoglo razviti preciznost, fokus i strpljenje. Ova kombinacija sportova dala mi je čvrste temelje za daljnji razvoj, kako fizički, tako i mentalno.

Kako sam također dosta rano otkrio strast prema fitnesu, s 20 godina sam se počeo ozbiljnije baviti treninzima snage. Trening u teretani postao je moj način života – mjesto gdje postavljam ciljeve, pomičem vlastite granice i gradim ne samo fizičku snagu već i mentalnu otpornost.

2. Načuli smo da si se u jednom periodu života (što i nije bilo baš tako davno) bavio jednim slatkim poslom. Upoznaj naše čitatelje što si to radio?

Hahaha tako je. Kako sam uvijek bio nečiji zaposlenik odlučio sam da okrenem novu stranicu i okušam se u svijetu poduzetništva te od sada (tada) budem ja taj koji će biti poslodavac. Sa 23 godine sam osnovao svoju tvrtku, otvorio svoj prvi kafić i restoran, slastičarnicu.

Cilj mi je bio voditi tvrtku i posao u ugostiteljstvu i dodatno raditi u fitnesu jer sam i prije uz glavni posao radio i dodatan posao gdje bih redario za jednu zaštitarsku firmu da si povećam primanja.

Ali raditi za nekoga i voditi svoju tvrtku je velika razlika. U vođenju vlastite tvrtke možeš zaboraviti na godišnje odmore i općenito na slobodno vrijeme. Kako sam uvidio da se nažalost zbog nedostatka vremena ne mogu istovremeno biti na dvije strane, odnosno baviti se i fitnesom i ugostiteljstvom, morao sam se odlučiti za jedno – ono što bih nastavio. Odluka je brzo pala, odabir je bio jasan – zatvaram ugostiteljski posao i okrećem se u potpunosti fitnesu. Namjeravam i dalje biti u poduzetništvu i raditi sam za sebe, samo ovaj put samo i isključivo u fitnes svijetu.

3. Ako se ikad poželiš vratiti u te vode, naša ponuda da nam tu i tamo na Učilištu radiš palačinke – i dalje stoji (makar morali žrtvovati jedan od ureda… ). J Nakon toga si se kako kažeš (na našu žalost – barem što se slastica tiče), okrenuo u potpuno drugom smjeru – krenuo si putem fitnesa i nutricionizma. Što te potaknulo da napraviš taj zaokret u životu i kako si se odlučio na upis Fitnes učilišta?

Nakon što sam završio nutricionizam, što mi je proširilo znanje o važnosti pravilne prehrane za postizanje optimalnih rezultata, 2023. godine odlučio sam podići svoje znanje i trening na još višu, profesionalnu  razinu. Završio sam program osposobljavanja za Instruktora fitnesa u teretani, što mi je omogućilo dublje razumijevanje metoda i principa treninga. Ova znanja ne samo da su mi pomogla u osobnom napretku, već su mi dala alate da svoje znanje također prenesem i drugima te ih motiviram na promjenu i postizanje vlastitih ciljeva.

4. Nakon završetka programa osposobljavanja na Fitnes učilištu u Splitu, odmah si upisao i program usavršavanja za Osobnog trenera u Zagrebu koji još uvijek pohađaš. Koliko je izazovno unatrag nekoliko mjeseci živjeti na relaciji Split-Zagreb i koliko si zadovoljan znanjem koje si do sada dobio tijekom nastave?

I dalje imam veliku želju nastaviti se usavršavati i educirati u području fitnesa, jer vjerujem da učenje nikad ne prestaje što je svakako i jedan od razloga zašto sam se dodatno krenuo formalno usavršavati za osobnog trenera. Iako živjeti na relaciji Split – Zagreb zna biti dosta iscrpljujuće, te još ima dosta posla, učenja u vezi specijalizacije i priprema za ispit, kada nešto stvarno voliš i uistinu želiš ništa ti nije problem. Svaka nova spoznaja i iskustvo dodatno me inspiriraju da radim na sebi i budem bolji – ne samo u sportu, već i u svakodnevnom životu.

5. I za kraj jedno pomalo „izlizano“ pitanje – gdje se vidiš za 5-10 godina? Što možemo očekivati od tebe? Imaš li već nekih planova vezanih uz ovu branšu?

Kao što sam već ranije rekao, želim ostati u svijetu poduzetništva usmjerenog na fitnes. Otvoriti svoj fitnes centar i raditi privatne i grupne treninge, te nastaviti širiti svijest o važnosti aktivnog života i zdravih navika, pomažući i sebi i drugima da dosegnemo svoje maksimalne potencijale.