Tjelesno vježbanje u prevenciji koronarne bolesti srca – 2. dio

Istraživanja pokazuju kako trčanje kod muškaraca sat vremena ili više tjedno smanjuje rizik za nastanak bolesti od 42% u usporedbi s muškarcima koji nisu trčali. Oni koji su trenirali s utezima 30 minuta ili više tjedno imali su 23% smanjenje rizika u usporedbi s onima koji nisu vježbali. Brzo hodanje 30 minuta ili više na dan je povezano s 18% smanjenja rizika, kao što je i veslanje 1 sat ili više tjedno. Možemo zaključiti da je intenzitet vježbanja ključan faktor, s višim intenzitetom veće je smanjenje rizika. Niža razina aktivnosti kao što su hodanje i vrtlarenje, može osigurati znatnu korist smanjujući rizik za koronarnu bolest srca, ali intenzivnije vježbanje daje još veću korist (Tanasescu i sur., 2002). Veliki je broj studija koje pokazuju korist umjerene tjelesne aktivnosti u prevenciji koronarne bolesti srca. Umjerena tjelesna aktivnost različito se definira, to je aktivnost od oko 6 MET-a, odnosno 5- 7.5 Kcal/min, 60 – 70 % od max.otkucaja srca ili od oko 60%  VO2 max, dakle aktivnost gdje srce kuca brže, disanje je ubrzanije ali još uvijek se može govoriti. npr. kao brzo hodanje, lagano plivanje i biciklizam (Press, Freestone, George, 2003).

Osim pružanja izravne zaštite od koronarne bolesti srca, tjelesna aktivnost pruža neizravnu zaštitu kroz svoj utjecaj na druge rizične čimbenike, uključujući visok krvni tlak, visoki kolesterol, pretilost, dijabetes.

Utjecaj tjelesne aktivnosti na druge rizične čimbenike

Hipertenzija –  Prema stavovima ACSM (Američko društvo za sportsku medicinu) iz 2004. godine trening izdržljivosti može smanjiti sistolički i dijastolički tlak približno 7 i 6 mmHg, odnosno, kod osoba koje imaju hipertenziju s krvnim tlakom ≥ 140 sistolički i ≥ 90 mmHg dijastolički. Vježbanje čak može dovesti da malog smanjenja i sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka, oko 2 mmHg kod osoba s normalnim krvnim tlakom.

Razina masnoća u krvi – vježbanje vjerojatno vrši svoj najveći učinak na razinu masti u krvi. Iako je smanjenje ukupnog kolesterola i LDL – kolesterola s treningom izdržljivosti relativno malo, općenito manje od 10%, izgleda da postoje relativno velika povećanja HDL – kolesterola i velika smanjenja triglicerida. Ljudi s većim razinama aerobne aktivnosti ili sa višim aerobnim kapacitetima imaju veći HDL – kolesterola nižu razinu triglicerida. Mnoga istraživanja su pokazala porast HDL – kolesterola  a smanjenje triglicerida zbog vježbanja. Nekoliko njih čak i smanjenje HDL-a.  No većina istraživača potvrđuje utjecaj tjelovježbe na povećanje HDL –kolesterola bez utjecaja na ukupni kolesterol i sniženje LDL – kolesterola. Vjerojatno je volumen vježbanja značajniji za promjene HDL – kolesterola nego intenzitet. Neki istraživači tvrde da je za povećanje razine HDL – kolesterola u plazmi potreban tjedni energetski utrošak od 1000 do 1200 Kcal. Povećanje HDL – kolesterola uvjetovano je velikim dijelom zbog gubitka tjelesne mase, no neka istraživanja pokazuju njegovo povećanje s nepromijenjenom tjelesnom masom (Mišigoj – Duraković, 1999; Wilmore, Costill, Kenney , 2008).

Pretilost – Kontinuirana tjelesna aktivnost temelj je za dugoročan gubitak težine i njegovo kasnije održavanje. Blagotvorni mehanizmi koji stoje iza ovog odnose se na povećanje ukupne potrošnje energije, poticanje tijela na metabolizam masti, uz očuvanje nemasne komponente tijela te povećanje metabolizma (Press, Freestone, George, 2003).

Dijabetes – vježbanje poboljšava toleranciju glukoze, a taj se poremećaj povezuje s nastankom tip 2 šećerne bolesti višestruko povećanim rizikom od nastanka koronarne bolesti srca. Tjelesna aktivnost pri kojoj se potroši 500 Kcal/tjedan smanjuje rizik nastajanja za 6 %. Prema rezultatima istraživanja procjenjuje se da redovitim provođenjem umjerene ili intenzivne aktivnosti se smanjuje potencijalni rizik u nastanku tip 2 šećerne bolesti za 30 – 50 % u usporedbi s neaktivnim osobama (Mišigoj – Duraković, 1999).

Također tjelesna aktivnost ima pozitivne učinke na emocionalni profil koronarnih bolesnika, a očituje se u povećanju samopouzdanja, radosti,  smanjenju straha, depresije i agresivnosti. Pozitivne promjene u emocionalnom profilu osobe uvjetuju i pozitivne promjene u ponašanju i  promjene u reakcijama na stresne situacije.

Tjelesno vježbanje na sljedeće načine pridonosi primarnoj ili sekundarnoj prevenciji koronarne bolesti srca:

• • održava ili povećava dopremu kisika mišiću srca
  • smanjuje rad srca i potrebe za kisikom
  • povećava funkciju miokarda

povećava električnu stabilnost miokarda

Sekundarna prevencija

Prevencija pogoršanja bolesti, nastanka komplikacija i ponavljanih incidenata u osoba koje boluju od koronarne bolesti srca. Stav ACSM iz 1994. je da većina pacijenata s koronarnom bolesti srca treba biti uključena u individualno osmišljen program vježbanja kako bi postigli optimalno fizičko i emocionalno zdravlje. Trening poboljšava funkcionalni kapacitet i smanjuje kliničke simptome kod bolesnika s koronarnom bolesti srca. Preporuke ACSM (1994) govore da prije početka provođenja vježbanja treba obaviti evaluaciju (procjenu). Pacijenti s koronarnom bolesti srca zahtijevaju kompletnu anamnezu, liječnički pregled i ergometriju. Evaluacija se preporučuje ponoviti 2 – 3 mjeseca nakon početka vježbanja i nakon toga barem jednom godišnje. Važno je procijeniti fiziološke promjene koje proizlaze iz programa vježbanja, kao i mogućnost napredovanja bolesti. Vježbe za pacijente s koronarnom bolesti srca uključuju aktivnosti izvedene u formalnom programu vježbanja pod nadzorom kao i svakodnevne tjelesne aktivnosti. Dakle, općenito dnevne aktivnosti potiču se pored formalnog vježbanja. Prikladni program vježbanja za pacijente s koronarnom bolesti srca ima višestruke dokumentirane koristi, koje se mogu postići s visokom razinom sigurnosti.(ACSM, !994). Pacijenti s velikim rizikom od kardiovaskularnih komplikacija za vrijeme vježbanja, uključujući pacijente s nestabilnom anginom, s teškom stenozom aortnog zalistka (kontraindikacija i za ergometrijsko testiranje), nekontroliranom srčanom aritmijom ne smiju se uključiti u programe vježbanja do stabilizacije stanja.

Težinu i trajanje tjelesnih aktivnosti kod bolesnika s koronarnom bolešću srca potrebno je prilagoditi sukladno rezultatima testa opterećenja tj. ergometrije. Ergometrijom se utvrđuje opterećenje koje bolesnik podnosi izraženo u Watt/min, kpm/min ili u metaboličkom ekvivalentu potrošnje kisika (MET). Također se procjenjuje maksimalna potrošnja kisika (ml/min), mjeri krvni tlak u opterećenju te utvrđuje maksimalna frekvencija srca. Temeljem ergometrije liječnik daje savjete bolesniku o težini, oblicima,  intenzitetu i trajanju tjelesne aktivnosti. Tako se određuje tjelesna aktivnost  koja je najpovoljnija za zdravstveno stanje bolesnika, dob, kondiciju i eventualne pridružene bolesti koronarnog bolesnika.

Većina studija se odnosi na bolesnike poslije akutnog infarkta miokarda. Meta analiza 51. randomiziranih, kontroliranih studija koje su uključile 8440 bolesnika ispitivala je učinak tjelesne aktivnosti u rehabilitaciji bolesnika poslije infarkta miokarda. Poslije 2,4 godine praćenja, ukupna smrtnost je smanjena za 27%, a kardiovaskularna smrtnost za 31%. Nije došlo do značajnijeg smanjenja nefatalnog infarkta miokarda. To se objašnjava hipotezom da tjelesna  aktivnost popravlja električnu stabilnost miokarda i time smanjuje mogućnost fibrilacije komora. Kod 426 bolesnika, uključenih u 15 randomiziranih, kontroliranih studija, fizički radni kapacitet se popravio za prosječno 20,5% uz značajno subjektivno poboljšanje kvalitete života (Hadži Pešić, 1998 – 2012).

Uključivanje u tjelesne aktivnosti započinje u specijaliziranim rehabilitacijskim ustanovama za osobe nakon preboljenog infarkta miokarda. Kasnije bolesnik dobije preporuke od svoga liječnika o preporučenoj vrsti aktivnosti, intenzitetu, trajanju. Preporuke se temelje na aktualnom zdravstvenom stanju i rezultatima testiranja.

Biološki mehanizmi kojima tjelovježba može doprinijeti primarnoj i sekundarnoj prevenciji koronarne bolesti srca.

Održavanje ili povećanje dopreme kisika miokardu

• moguće odgađanje progresije kor.ateroskleroze
• vrlo vjerojatno poboljšanje omjera lipoproteina
• vrlo vjerojatno poboljšanje metabolizma ugljikohidrata
• uobičajeno smanjenje pretilosti

Smanjenje rada miokarda i potrebe za kisikom

• uobičajeno smanjenje rada srca u mirovanju i submaksimalnom vježbanju
• uobičajeno smanjenje sistoličkog i srednjeg sistoličkog arterijskog tlaka tijekom submaksimalnog vježbanja i u mirovanju moguće
• vrlo vjerojatno smanjenje simpatičkog tonusa u mirovanju i uobičajeno pri maksimalnom vježbanju

Povećanje miokardne funkcije

• vrlo vjerojatno povećanje udarnog volumena u mirovanju i pri submaksimalnom i maksimalnom vježbanju
• moguće povećanje istisne frakcije u mirovanju i vježbanju
• vrlo vjerojatno povećanje miokardne funkcije smanjenjem sistoličkog opterećenja

Povećanje električne stabilnosti miokarda

• moguće smanjenje regionalne ishemije u mirovanju i pri submaksimalnom vježbanju
• vrlo vjerojatno smanjenje razine katekolamina u miokardu u mirovanju i pri submaksimalnom vježbanju
• moguće povećanje praga za nastanak ventrikulske fibrilacije redukcijom cikličkog AMP

Ovi podaci su dobiveni provođenjem redovite tjelovježbe tipa izdržljivosti kroz 16 tjedana, intenzitetom 65 do 75 % VO2 max u trajanju od 25 min, tri ili više puta tjedno. Ovdje se očituje multifaktorijalnost povoljnih učinaka tjelovježbe, što tjelesnu neaktivnost čini vrlo složenim čimbenikom rizika (Mišigoj – Duraković, 1999- citat prema Haskell WL., 1984 ).

ZAKLJUČAK

Rezultati brojnih ispitivanja pokazuju da svakodnevna umjerena tjelesna aktivnost u trajanju od 30 minuta smanjuje rizik za nastanak koronarne bolesti srca. Zbog toga se svakodnevna lagana do umjerena tjelesna aktivnost preporučuje za primarnu i sekundarnu prevenciju koronarne bolesti srca.

Blog izrađen prema diplomskom radu Maje Jelavić.