Valentina Sumpor, iako po struci ekonomistica, svoj poziv pronašla je u pomaganju ljudima, prvenstveno ženama, da promijene životni stil, počnu raditi na sebi, u ugodnom okruženju, opuštajućem, gdje nema pritiska. Tako je s mamom pokrenula centar za savjetovanje trudnica i vježbanje. Više o našoj uspješnoj i kreativnoj bivšoj polaznici pročitajte u intervjuu:

1. Još od djetinjstva si se rekreativno bavila različitim sportovima i aktivnostima. Onda se u tvom životu pojavila teretana. Sjećaš li se svog prvog treninga? Što te toliko privuklo u teretani da si se zaljubila u „zdravi“ životni stil i baš tu vrstu vježbanja?

Da, sjećam se i nikad ga neću zaboraviti kao i „muscle fever“ nakon njega. ? Bilo je ljeto (2009.), moj bratić Denis je krenuo u jednu malu teretanu u kvartu (u Sesvetskom Kraljevcu) i nije se gasio o tome kako je to super stvar. Ja sam bila jako skeptična zbog vlastitog neznanja tada – mislila sam da se u teretani samo „pumpa“ sve dok ne postaneš Hulk i to je to. No, jedan dan sam popustila i otišla s njim.

Trenerica Andrea, vlasnica, provela me kroz gym, pokazala sprave i složila trening. Cijelo vrijeme smo razgovarale o hrani, vježbama, svakodnevnim navikama, debljini, zdravlju… u sat vremena uspjela mi je pokazati da su teretana i fitnes puno više od „pumpanja“ bicepsa ili bench pressa. Njezino znanje i entuzijazam izbrisali svaki tračak skeptičnosti, a kad su me još preplavili endorfini nakon treninga nestala je svaka dvojba oko teretane koju sam imala do tada. Učlanila sam se i sljedećih par mjeseci se nisam odvajala od Smith mašine i girja. ?

Ne mogu reći da je to što me privuklo bila samo jedna stvar. Sve zajedno – ekipa, pozitiva, osjećaj nakon treninga, taj novi ispušni ventil, osjećaj pripadnosti gdje je većina u tom điru zdrave prehrane i treninga je u meni pokrenula promjenu koja je s vremenom prerasla u strast.

2. Svojim navikama utjecala si i na svoju obitelj i prijatelje. Kako je to izgledalo? Jesu li s lakoćom prihvatili taj životni stil ili je ipak bilo izazovno?

Prvo su bili svi u čudu kad sam počela odbijati deserte, slatkiše, izbjegavati bijelu rižu i brašno te jesti air poped popcorn dok su svi jeli palačinke s Nutellom u pola 9 navečer. ?

Moram priznati, bilo je negodovanja u početku, ali vrlo brzo su prihvatili moje nove navike. Mama si je posebno dala truda te naučila puno novih recepata s povrćem i načina spremanja hrane, brat je krenuo u teretanu sa mnom i bratićem, baka je sadila batat, a tata je počeo intenzivnije voziti bicikl i praviti sirove deserte s minimalno ugljikohidrata.

3. Iako si diplomirana ekonomistica, ipak si odlučila završiti program osposobljavanja za instruktora fitnesa u teretani. Kako je došlo do te odluke?

Počela sam raditi kao studentica na recepciji jednog fitnes centra u Zagrebu krajem 2013. godine. Kako sam već do tada naučila dosta toga o vježbama i procesu treninga, dobro sam se uklopila u tim. Svaki dan sam prije ili nakon posla trenirala s nekim od prijatelja, a nerijetko sam znala pomoći članovima pri izvođenju vježbi ako su svi treneri bili zauzeti.  Jako mi se svidjelo pomagati ljudima, pričati s njima o ciljevima koje su si postavili, o prehrani, navikama. Njihovi rezultati su me veselili kao da su moji vlastiti.

S vremenom su mi se klijenti direktno počeli obraćati za savjete, dobila sam prve upite za individualne treninge što me ohrabrilo da  počnem istraživati kako bih mogla postati licencirana instruktorica. Tako me Google jednog dana odveo na vaš web i time riješio moje brige ?

4. Kako ti je bilo na programu osposobljavanja na Fitnes učilištu? Koliko si znanja uspjela usvojiti i kako se to uklopilo u tvoju postojeću sliku o fitnesu?

Upis na Fitnes učilište je jedna od najboljih odluka koje sam donijela.

Postava predavača, plan, organizacija i provedba programa – besprijekorni. Informacije i znanje koje su predavači prezentirali sam se trudila što bolje pohvatati i vjerujem da sam uspjela, uz samostalni rad, usvojiti gradivo. Grupa polaznika u kojoj sam bila je raznovrsna. Crossfiteri, heavylifteri, builderi, yogiji… svatko je bio u svom điru što mi je pomoglo shvatiti da biti fit i fitnes ima jako različito i subjektivno značenje za svakog. Postala sam svjesna da biti fit ne znači nužno imati six pack. Biti fit i živjeti ovaj lifestyle je puno više od toga i onoga čime nas mediji obasipaju. Tako da sam od vas otišla s potpuno izmijenjenim stavom i slikom o fitnesu. ?

5. Krećeš u jedan jako zanimljiv projekt! Možeš li s nama podijeliti o čemu je riječ, kako si došla do ideje, kako si razradila koncept?

Otkad sam počela  raditi s ljudima kroz treninge, shvatila sam da nije najbitnija stvar na svijetu odraditi sto vježbi, dići najvišu težinu koju ti tijelo dopušta, jesti minimalno da bi se izgubio višak kilograma, već da je esencijalno naučiti poštovati, voljeti i biti zahvalan (na) svom tijelu, brinuti se o njemu kao što bi se brinuli o najboljem prijatelju. Shvatila sam da većina doživljava trening kao kaznu za nešto što su „krivo“ pojeli ili popili, a ne kao način da se brinu o sebi i svom psihofizičkom zdravlju.

Misao o vlastitom centru u kojem pomažem ljudima, prvenstveno ženama, da promijene životni stil, počnu raditi na sebi, mi je došla nakon individualnog treninga s klijenticom koja je osjećala toliku odbojnost prema sebi i svom tijelu da se nije mogla gledati u ogledalo pri izvođenju nekih vježbi.

Počela sam maštati o tome kako bi bilo lijepo kad bi mogla pomoći osobama poput nje, u ugodnom okruženju, opuštajućem, bez „sto“ ljudi oko nas, gdje nema pritiska, ne treba uvlačiti trbuh, nema osuđujućih pogleda ispod oka. Kako mi se dulje sve to motalo po glavi, shvatila sam da bi takva jedna oaza Zagrebu baš dobrodošla.

Počela sam raditi poslovni plan, razvijati ideju, informirati se… Čak sam za završni rad na faksu napisala marketinški plan fitnes centra. ?

Jednog nedjeljnog ručka sam izložila svoje planove roditeljima. Na prvu su bili malo skeptični, ali onda smo moja mama, Blaženka Sumpor, i ja počele brainstormati o ideji i planu. Ona je primalja 31 godinu i jako joj se svidjela zamisao pošto svakodnevno radi i pomaže ženama (na malo drugačiji način od moga). Kako smo sve dulje razgovarale, postalo je očito da obje imamo vrijedne kvalitete koje možemo spojiti.

Tako je prije dvije godine, u nedjelju, uz čašu Dingača nakon ručka počela priča o SanaGravidi, centru za savjetovanje trudnica i vježbanje žena svih dobi.

Vrata naše SanaGravide su otvorena od 10. mjeseca 2018. godine za sve žene, trudnice, parove koji trebaju savjet, tečaj o trudnoći, prenatalano/postnatalano vježbanje ili samo skinuti koji kilogram, pomoć oko promjene životnog stila u ugodnom okruženju s individualnim pristupom, u malim grupama do maksimalno 4 osobe ili treningu 1 na 1.

Možete nas pronaći na Facebooku i Instagramu, za sve upite stojimo na raspolaganju na broj 0977095676 i mailu: [email protected]

6. Nije se lako odvažiti na tako velik korak kao što je pokretanje vlastitog posla, ali ti si uspjela! Imaš li kakav savjet za naše čitatelje?

Hvala vam, za bitan dio cijele moje priče je ekipa s Fitnes učilišta odigrala ključnu ulogu, što u obrazovanju, što u mom osobnom rastu ? Savjet koji bih dala svima je iz jednog filma (Unbreakable – po istinitom događaju): „If you can take it, you can make it.“ Ja sam si ju prevela: „Samo izdržati i uspjet ćeš.” Kad sam krenula u realizaciju svog plana, neka vrata su se zatvorila, ljudi su iz nekih svojih razloga bili negativni, pokušavali su me odgovoriti, uvjeriti me da ja to ne mogu, da nisam ja za to, da bi se trebala baviti samo ekonomijom i slično. Svaki put kad bi bila takva situacija, ponovila bih sama sebi tu rečenicu. Ona je postala moja mantra za trenutke koji nisu bili laki, kad je trebalo stisnuti zube i ostati svoja, stati iza same sebe, ne pokolebati se…
Tako da je moja poruka svima da nikad, ali baš nikad, ne odustanete od sebe i svojih ideja, mašte, planova i ciljeva. Vrata će se zatvarati, ali druga će se otvoriti; neki ljudi će biti negativni, zavidni, obeshrabrujući, ali bit će onih koji će vas gurati, pomoći vam i pružati ruku, a ako dođe trenutaka da nikoga od njih nema, ne zaboravite da nikad niste sami – na sebe se uvijek možete osloniti.