Gabrijela se, osim diplomom fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije, odnedavno može pohvaliti i onom za instruktoricu grupnog fitnesa uz glazbu. Primarni cilj upisa na Fitnes učilište bio je naučiti pravilno vježbati za sebe, a na nastavi je aktivno sudjelovala i sa zanimanjem upijala sve informacije te “rasturila” na završnom ispitu. Sa Gabrijelom smo porazgovarali o njenom odnosu prema fitnesu i dojmovima s nastave.

1. Na aerobik ste krenuli nakon što ste u pubertetu imali problem sa kilogramima. Je li se ljubav prema tjelesnoj aktivnosti dogodila na prvu?

Da, jako mi se svidjelo vježbanje i uočila sam da imam dosta energije i veliku volju tako da sam vrlo brzo, ako ne i od samog početka odrađivala dva sata treninga jedan za drugim. Kada ljeti nije bilo aerobika, za mene nije postojala opcija nevježbanja, tako da sam u tom periodu odlazila u teretanu. Mislim da je važno napomenuti da su se sati aerobika odvijali u susjednom gradu tako da sam tamo išla prigradskim autobusom koji rijetko vozi, ali zato nerijetko kasni. U teretanu me pak vozila i po mene dolazila mama. Vjerujem da sve to dočarava moj odnos prema tjelesnoj aktivnosti.

2. Koji je bio Vaš motiv za upis na Fitnes učilište?

Prije svega sam željela naučiti više o pravilnom izvođenju vježbi, a osobito o metodici kreiranja grupnih treninga uz glazbu. Naravno, motiv mi je također bilo steći potvrdu znanja o vježbanju kako bih, ako se pokaže prilika, mogla bez grižnje savjesti držati treninge. Ne mogu reći niti da mi nije drago kako se sada mogu ljudima mog profila dodatno pohvaliti, kako uz nimalo jednostavan posao u zaštiti okoliša, posjedujem diplomu i znanja fitnesa. Puno stvari se može napraviti ukoliko je osoba motivirana i uporna.

3. Kao poznata “štreberica”, završni ispit ste položili na prvom roku, i to sa skoro svim točnim odgovorima. U kojem dijelu nastave ste najviše uživali?

Najviše sam uživala u praktičnoj nastavi kreiranja aerobik koreografije. Uvijek sam se pitala kako se grupa ljudi postepeno uči kombiniranju raznih koraka. Također, zanimljiva su mi bila predavanja iz dijela Principi vježbanja, fitnesa i zdravlja i predavanja o prehrani. Kroz život i vježbanje sam naučila koliko je važna prehrana u ostvarivanju željenih rezultata vezanih uz postizanje boljeg sastava tijela, a sama podržavam fitnes usmjeren prema zdravlju.

4. Nakon što ste isprobali gotovo sve oblike grupnih treninga, postoji li određen tip treninga kojeg osobno preferirate?

Prije odgovora na ovo pitanje, moram priznati da je moja dugogodišnja motivacija za vježbanjem osnovana na želji za što boljim fizičkim izgledom, pa ako neka vrsta treninga ima bolje rezultate, za mene je ona preferirana. Većini ljudi je važno da je trening zabavan, raznovrstan, pa onda često preferiraju treninge poput aerobika, step aerobika i razne vrste plesnih treninga. Moje preferencije kroz više od 25 godina su se mijenjale kako su se mijenjali trendovi. Prvo je to bio aerobik, a onda u jednom periodu pilates, zatim workout i cycling. I danas mi se sviđaju svi navedeni tipovi treninga, ali primijetila sam da mi danas u mojim godinama najbolje rezultate daju treninzi snage s velikim kilažama usmjereni na postizanje hipertrofije. Provodim ih 2-3 puta tjedno dok u ostalim danima nastojim što više hodati, otići za vikend na Sljeme, ponekad na neki trail/trek gdje također uglavnom hodam. Nastojim održavati u dobrom stanju i mišićni i kardio fitnes jer sam svjesna važnosti oba. Volim također vožnje biciklom i žalosti me kako Hrvatska u pogledu izgrađenosti biciklističkih staza zaostaje za mnogim europskim državama.

5. Vlastitim primjerom trudite se potaknuti osobe iz okoline na zdrav životni stil i promjenu navika. Po Vašem mišljenju, zašto je i dalje broj tjelesno aktivnih osoba u Hrvatskoj nezadovoljavajuć?

Mislim da je dosta stvar mentaliteta, takva smo nacija da tjelesna aktivnost kod nas nije popularna, već više ugađanje samom sebi u jelu i piću. Kako bismo željeli obogatiti se s minimalno truda, tako nam je teško raditi stvari koje nisu baš ugodne, a fizički napor nije ugodan. U tome onda nalazimo niz izgovora zašto ne vježbamo, zašto se ne krećemo. Najčešće je to nedostatak vremena zbog posla i/ili djece. Istina je u biti u krivim prioritetima i slaboj organiziranosti. Odrasli bez zdravih životnih navika iste takve navike prenose na svoju djecu. Mislim da bi djeci od malih nogu trebalo usađivati naviku kretanja i pravilne prehrane. Roditelji bi s djecom trebali aktivno provoditi vrijeme u planinarenju, hodanju prirodom, vožnji biciklom i tome slično. To bi bila dvostruka korist i za njih i za djecu.
Ljudi generalno ne razumiju da se pozitivni pomaci ne ostvaruju i još manje održavaju instant rješenjima (dijete, tablete za mršavljenje, čudotvorni napici) već potpunom promjenom životnog stila.

6. Za kraj, imate li poruku za sve one koji trenutno razmišljaju o upisu jednog od programa na Fitnes učilištu?

Moja poruka je da razmišljanje pretvore u realizaciju i da neće požaliti. Svako novo iskustvo i novo znanje je malo bogatstvo.