Prisjetih se srednjoškolskih dana. Moja prijateljica je na slobodnu temu eseja iz hrvatskog jezika odlučila pisati o razlozima zbog kojih žene čoporativno odlaze na wc kada su vani. Haha! Čudno je kako čovjek iz najskrivenijih kutaka svog pamćenja izvuče stvari koje mu mogu pomoći u obrazlaganju drugih životnih situacija. Shvatila sam da su razlozi čoporativnih odlazaka na wc poprilično su jednaki onima za čoporativno vježbanje iliti vježbanje u grupi. Iznijela je nekoliko teza.

Radi se o:

a) nedostatku samopouzdanja ili nesigurnosti,

b) čuvanju straže ukoliko klub ne posjeduje ključ od wc-a ili

c) jednostavnoj činjenici da je u društvu sve zabavnije.

Kada govorimo o grupnom treniranju, priklanjam se ovoj posljednjoj.

I razmišljam… to je to! Prvi puta ulaziš u dvoranu, imaš koga primiti za ruku; nešto pogriješiš – najlakše je umrijeti od smijeha sa frendicom; vježba ti je urnebesno teška – e, baš nećeš odustati jer ona još uvijek radi… i ono najbitnije, sljedeći dan ju nazoveš i odmah ti je lakše, jer kao i ti, ona umire od bolova, neće ići van jer se ne može pomaknuti.
I sad zamisli… došla je instruktorica, razbila je čopor, svakog je stavila na svoje radno mjesto i očekuje da se radi u najmanju ruku jednako nego kad je čopor bio zajedno. Moš mislit! Kreće globalno kolutanje očima i pitanje kada će opet biti kružni kako bi znale ne doći. Ajmo biti iskreni; žene ga jednostavno ne vole. Frajeri da. Valjda im je to urođeno… da kruže…
Vratimo se na temu. Kružni trening kao metodička forma, sastoji se 6 – 12 radnih mjesta na kojima se rad odvija u okviru jedne serije, poslije čega se, nakon dozirane stanke, prelazi na sljedeću radnu stanicu. Nakon obilaska svih radnih mjesta, predviđena je nešto duža pauza. Po završetku pauze kreće se u obilazak novog kruga.

U grupno vođenim programima uz glazbu dijelimo ga na frontalni kružni trening i kružni trening s izmjenom radnih mjesta. U frontalnom svi vježbači izvode isti zadatak(njih ima 6-12). Kada završi cijeli krug, može se ponoviti dva ili više puta. Dakle, čopor ostaje netaknut. Što bi značilo da ćemo se pozabaviti kružnim treningom s izmjenama radnih mjesta gdje su vježbači raspoređeni u manje skupine, a vrlo često ostanu sami. Na svakom radnom mjestu izvodi se drugi zadatak te se nakon njega prelazi na sljedeće radno mjesto. I tako dok ne završi cijeli krug. Krug ponovimo dva ili više puta. Ako mene pitate, nema bolje. A pokušat ću vam objasniti i zašto. Prednosti ovakvog tipa treninga su mnogostruke. 

1. Individualno doziranje opterećenja
Svaka grupa ima svoju Doris; naprednu, nabrijanu i nadasve redovitu vježbačicu kojoj nije dovoljno opteretiti se jednako kao ostatak grupe. Zato će ona na svojoj stanici raditi s većim vanjskim opterećenjem ili većim brojem ponavljanja. Obrnuto, Lana će raditi bez vanjskog opterećenja i sporije – što bi značilo u manjem broju ponavljanja. Drugim riječima, za svakog vježbača moguće je individualno dozirati volumen opterećenja na satu, a radi se o povećavanju ili smanjivanju intenziteta odnosno ekstenziteta vježbanja.

2. Postizanje boljih efekata treninga
Nadovezujem se na stavku prije ove. Sam princip individualizacije treninga omogućava nam da svaki vježbač postigne svoj optimum, naravno računamo li na pravilno dozirano opterećenje na satu.

3. Mogućnost korištenja velikog broja različitih rekvizita
Računica je vrlo jednostavna. Nemaju svi centri mogućnost nabave rekvizita u onolikom broju koliko ima vježbača. Ali to ne znači da se ono malo što ima maksimalno ne iskoristi, zar ne?

4. Razbijanje monotonije
Promjenom tipa treninga uvelike pridonosimo razbijanju monotonije pa je svakako uputno s vremena na vrijeme to i učiniti. Između ostalog, pametnim i pravilnim odabirom zanimljivih zadataka, odabirom glazbe koja nužno ne mora biti umiksana za aerobiku i redovitim inovacijama postići ćemo efekt ovisnosti vježbača o treningu kojeg nikako neće htjeti propustiti.

5. Izvođenje vježbe u svom tempu, neovisno o glazbi
Iako vole vježbati u grupi uz glazbu, postoji jedan mali postotak vježbača koji, koliko god se trudili, glazbu ne čuju. U kružnom treningu takvih problema nemaju.

Naravno, sve što ima prednosti ima i svojih mana.

1. Nemogućnost korekcije većine vježbača
Svima je jasno da ne možemo biti u isto vrijeme na više mjesta. Zato će se instruktor većinom zadržavati na najkompleksnijem ili potencijalno najopasnijem radnom mjestu. No, to ne znači da neće paziti ostale. Bitno da su odabrane vježbe poznate vježbačima, odnosno da je većina vježbača pokret automatizirala kako bi se mogućnost ozljede svela na minimum.

2. Nedovoljna motivacija
Izlaskom iz grupe, vježbač opet postaje jedinka, izložena pogledima i individualnoj korekciji instruktora, a to nikome ne odgovara. U trenucima kada postaje teško, uvijek je dobro imati ljude pored sebe koji su u istoj situaciji. Pa se pogledate, malo se nasmijete i kažete: Možemo mi to, aj još barem 5… I odradite sve do kraja. U kružnom obliku rada, prepušteni ste sami sebi na svakom radnom mjestu…

3. Gubitak vremena na postavljanje radnih mjesta i opis zadataka na svakom radnom mjestu
Za ovaj nedostatak postoji vrlo efikasno rješenje. A ipak, nisam primijetila da ga se instruktori pridržavaju. Prije samog početka grupnog treninga, trebalo bi upoznati vježbače što će se raditi na satu, kada god je to moguće, unaprijed pripremiti rekvizite sa strane ili u kutovima dvorane kako bi se što brže složila radna mjesta.

4. Individualna korekcija

Ženama je vrlo neugodno kad ih se proziva (između ostalog, zato i vježbaju u grupi), a instruktor koji stoji na drugom kraju dvorane jednostavno nema vremena doći do vježbača i suptilno izvršiti korekciju. Zato mu nema druge nego sa tog istog drugog kraja dvorane vrisnuti nečije ime i ispraviti. Nezgodno, zar ne?
Nekako imam osjećaj da su prednosti nadvladale nedostatke.

Zato, dragi moji instruktori, ne odustajte od kružnih treninga. Svaki može i mora biti drugačiji. Ipak, ovdje najviše do izražaja dolazi vaša karizma, sposobnost motivacije i animacije. Dajte mašti na volju, potkupite ih bilo čim, informirajte se o načinima motivacije na satu. Dobra tema za mog kolegu iz sportske psihologije..
Vježbači će vam biti zahvalni. Jer vrlo brzo primijetiti će rezultate.
Ja vam još samo mogu ponuditi provjereni recept za što uspješniji kružni trening:
Malo dobre glazbe koja smije izaći iz okvira standardno umiksane aerobic glazbe, dobra priprema radnih mjesta prije početka treninga, instruktor koji je siguran da su vježbe automatizirane i da se izvode s maksimalnom efikasnošću. Na kraju, entuzijazam i energija koja će cijelu tu priču pokrenuti, zavrtjeti i odraditi do kraja.
Skuhajte jedan takav trening. Recept nije loš. A ako se oglušite, ja ću vas pronaći… I pokloniti vam jedan kružni. Ali onaj borilački…;)