Tomislav Biščan je vrlo brzo zauzeo status jednog od najdražih predavača. Svojim pristupom polaznicima redovito namami osmijeh na lice, a uz to mu je iznimno stalo da svaki polaznik s njegovog predavanja izađe pun znanja i otvorenog uma. Više o profesoru Biščanu, o tome kako je tekla njegova sportska i profesionalna karijera, pročitajte u ovom zanimljivom intervjuu:

1. Tvoja sportska karijera započela je davnih dana umjetničkim klizanjem. Možeš li s nama podijeliti neka sjećanja i iskustva iz tog razdoblja? Kako si se odlučio na upisivanje Kineziološkog fakulteta i kako to da si u to vrijeme završio s umjetničkim klizanjem?

Bilo je hladno i sklisko (haha). Sa 4 godine sam upisao školu klizanja i kad su svi dečki otišli na hokej, ja sam krenuo tamo gdje idu cure. Bilo mi je zanimljivije.

Tri godine kasnije postao sam kadetski prvak Hrvatske i od tada pa sve do danas sam vezan uz ledeni sport. Neke od najdražih sjećanja iz djetinjstva vezana su uz led i događanja oko leda. Osim odgajanja u sportskom duhu i svega što ide uz to, zaista sam se zabavljao u tom procesu. Mnoga putovanja, upoznavanje ljudi, druženja i učenje stranih jezika samo su dio priče koju iznimno cijenim, pogotovo sada s odmakom. Upisivanje Kineziološkog fakulteta bio je logičan slijed događaja i moj plan još od osnovne škole. U radu s brojnim trenerima iz cijelog svijeta, nekako sam prihvatio da želim biti dio te priče i nastaviti njihov rad. Otprilike na drugoj godini fakulteta sam počeo razmišljati u smjeru kondicijske pripreme i fitnesa kao životnog poziva. Tada sam i prihvatio prvi posao u struci (naravno na klizalištu) i sve se nekako zarolalo. Klizanje je sport u kojem si s 22 godine već u mirovini, nisam dalje napredovao, a obaveze na fakultetu su oduzimale jako puno vremena, pa je nešto moralo otpasti. Nije mi žao, bilo je super.

2. Na fakultetu si se usmjerio na kondicijsku pripremu sportaša, a već godinama radiš kao kondicijski trener s klizačima. Koja je, po tvom mišljenju, najveća razlika u treniranju profesionalnih sportaša i rekreativaca?

S obzirom  na to da sam već radio kao kondicijski trener i samostalno se educirao u tom smjeru, logičan izbor je bila kondicijska priprema sportaša. Tek tada sam zapravo došao na svoje. To su bila najzanimljivija predavanja i nekako sam od tada uplovio u potragu za hrpom informacija i praktičnog znanja. Ubacili su me u žrvanj bez prethodnog iskustva ili mentora i to me nekako izgradilo. Naravno, shvatit ću s vremenom kako je vrlo važan faktor iskustvo. Neke stvari ne pišu u knjigama i samo u radu s ljudima možeš naučiti.

Zapravo, radu s rekreativcima pristupam isto kao i sportašima. Svaki je čovjek sklop individualnih znanja, sposobnosti i mogućnosti. Dodamo na to ciljeve i želje i složimo program rada. Zdravlje (ili smanjivanje mogućnosti ozljeda) primaran je cilj svakog treninga, plana ili programa. Nakon toga usmjeravamo pažnju s obzirom na njihove ciljeve definirane kalendarom natjecanja kod sportaša, ili ostvarivim željama rekreativaca.

3. Već dugo predaješ na Fitnes učilištu. Kako si uopće došao na Učilište? Koji segment nastave ti je najdraži za predavati i zašto?

Vidio sam oglas za zapošljavanje na Fitnes učilištu prije dosta godina. Prijavio se odmah po završetku fakulteta. Nismo se uspjeli dogovoriti pa sam se u međuvremenu  zaposlio u klizačkom savezu. Vrlo brzo nakon toga dobio sam poziv za suradnika predavača. To je bilo nešto novo i zanimljivo pa sam, naravno, s oduševljenjem prihvatio i pokazalo se kao jedna izvrsna priča. Okružen sam najboljim ljudima iz struke, imam priliku svoje znanje podijeliti s budućim kolegama, ali i značajno nadograditi svoje znanje.

Najviše uživam na predavanjima s girijama i suspenzijskim trakama. Nekako se pokazalo kao najbliže onome što najviše volim u radu s klijentima, ali i čučanj kod temeljnih obrazaca mi nikako nije dosadan.

4. Iz feedbacka naših polaznika vidjeli smo da su te veoma nahvalili i da su jako zadovoljni tvojim stilom i načinom predavanja. Kako se ti osjećaš u ulozi predavača? Sjećaš li se kako ti je bilo prvi put kada si se našao na mjestu predavača?

Vrlo se dobro sjećam prvog predavanja. Tema je bila trening za noge. Bio sam uz kolegu Jozu Grgića koji me predstavljao dok se meni mutio vid od treme. Prvih nekoliko rečenica mog predavanja malo je bilo maglovito i nespretno, ali tada sam nesvjesno bubnuo neku šalu i svi se grohotom nasmijaše. Od tada je sve krenulo opušteno.  Zapravo uživam na predavanjima. Jedva čekam da krene nova generacija polaznika, a u pauzi držim praktičnu nastavu polaznicima u svom gymu. Drago mi je da me polaznici hvale. Trudim se dati im i više znanja od predviđenog kurikulumom te odgovoriti na što je moguće više pitanja. Zaista mi je stalo da dobiju znanje po koje su došli. Na kraju krajeva, ako izađu s diplomom bez znanja, to stavlja sjenu na Fitnes učilište kao instituciju i mene kao predavača. Vrlo sam opušten prilikom predavanja i pretpostavljam da to polaznici cijene.

5. Imaš svoj vlastiti gym, Training Spot. Reci nam kako je uopće došlo do ideje otvaranja vlastitog gyma? Kako je tekao proces otvaranja i razvoja gyma do faze u kojoj se sad nalazi – uspješan gym koji broji veliki broj zadovoljnih klijenata?

Training Spot je moja “beba” koja je nastala sasvim slučajno.  Bez ikakvog cilja sam si napravio mjesto u dnevnom boravku, gdje mogu trenirati sebe. Malo pomalo dolazili su prijatelji i poznanici dok jednog dana nije nastala gužva. Tada sam shvatio da se stvara baza sada već klijenata i da nam treba veći proctor, tako da je početak zapravo bio vrlo opušten, bez ikakvog pritiska za napretkom. Potom smo formirali nekakav financijski plan i uplovili u poduzetničke vode. Svakog dana u svakom pogledu sve više napredujemo i uživam u tom procesu.

6. Iako si uspješan u radu i s rekreativcima i sa sportašima, to ne znači da je tvom obrazovanju/educiranju kraj. Kontinuirano se educiraš i usavršavaš kako bi svojim klijentima pružio najbolje. Što možeš poručiti našim čitateljima, sadašnjim, bivšim i budućim polaznicima?

Naravno, kao i u svakom zanimanju edukacija je kraljica. Nužno je stvoriti dobru atmosferu, ugodne uvjete za rad, opremu da nam pomogne, ali ako nemaš znanje sve ti pada u vodu. Ljudi uglavnom dolaze s nekim problemom ili željom i očekuju od tebe da im znaš pomoći. Kako bi educirao njih prvo moram educirati sebe. Ono što je bilo hit prije 5 godina, u fitnesu je dinosaurus. Nužno je stalno ići u korak s vremenom. Ove godine sam već odradio 5 edukacijskih seminara, a sljedeće planiram još i više. Zabavan je to proces.

Fitnes je zanimanje budućnosti. Zbog načina života, sve je veća potreba za fitnes trenerima i instruktorima u svijetu. Nije dovoljno odraditi nekoliko treninga i proglasiti se trenerom na socijalnim mrežama. Vaše znanje je ono što vas izdvaja od mase i to će ljudi prepoznati. Zato je tu Fitnes učilište. Dobrodošli!