Sabina se sasvim slučajno našla i u Pilatesu i u grupnim treninzima uz glazbu, ali definitivno je dokazala da vrijedi iskušavati nove stvari, jer nikad ne znaš što sve možeš. Nakon završenog drugog programa za osposobljavanje instruktora, Sabina je primila i dodatnu diplomu za izvrsnost koja se dodjeljuje samo najboljima u generaciji. Bravo za Sabinu! Više o njenom neočekivanom putu, pročitajte u intervjuu.

1. Sabina, krenula si u teretanu radi poboljšanja vlastite forme, posao trenera ti nije bio ni u primisli, kako je ipak došla ta ideja?

Krenula sam najprije u teretanu, potom se priključila grupnim treninzima u istoj toj teretani. Treninzi su mi ubrzo postali zabavna ovisnost. Već tad mi se svidjela ta kemija vježbača i trenera. Vjerovati mu, pitati za savjet, slušati vodstvo, vidjeti koliko žara on ulaže u trening, kakvim znanjem raspolaže…počela sam to promatrati onako, sa strane, ali sa sve više interesa. Počela sam se zamišljati u toj ulozi, i sve više mi se ta zamisao sviđala. Prvom prilikom sam upisala edukaciju.

2. Završila si dva programa na Fitnes učilištu, za Pilates instruktoricu i instruktoricu grupnih programa uz glazbu. Kako je došlo do te odluke?

Da, edukaciju za Pilates pohađala sam 2015., iako je moja prva želja bila kondicijski trener, no tada u Rijeci nije bilo tog smjera. Pilates sam upisala u trenu, kao što i mnoge stvari radim u životu, impulzivno-pravi ovan, haha. Nakon edukacije, ostala sam kod Jennifer Glumac i pomalo počela voditi treninge. Počela shvaćati što točno znači ona kemija koju sam spomenula, koliko je posao instruktora zahtjevan i izazovan.

Upravo je Jennifer “krivac” da sam upisala i edukaciju za fitnes uz glazbu, ona me nagovorila, jer u Energy fit-u postoje programi workouta uz glazbu pa sam se ja tu nekako našla zgodna za “brušenje” znanja. Nisam imala neku predodžbu prije edukacije…nekako nisam tip za skakutanje i ritam, ali to je bila samo predrasuda, pokazalo se! I tako sam 2018. upisala fitnes uz glazbu i rekla – pa hajde da vidim kamo će me to odvesti!

3. Ljudi često misle da je Pilates “dosadnjikav” i “lagan”, možeš li nam reći kako ti kontriraš tim premisama za sve skeptike i buduće Pilates vježbače?

Hm, da, Pilates, samo disanje, istezanje, lopta, to se leži, sjedi, itd. I ja sam to mislila. Ma to je lagana disciplina, vježbice radiš, uživaš. Neću reći da uživanje nije dio Pilatesa. No lakoća nije to što dobijete u treningu. Misli li vježbač brzinski proletjeti kroz set vježbi razmišljajući pritom kako doma mora spremati ručak i kupiti karte za kino… vara se. Pilates traži da budeš ovdje i sad, da se koncentriraš na svoj pokret, u svakom trenutku. Da uključiš um. Traži da osvijestiš svoje disanje, kretanje kroz prostor, jer nepravilan pokret Pilates jednostavno ne tolerira. On stvara snažne mišiće, ali ih „ne bilda“ kako vježbači to vole reći. Uvijek tražimo da kretnja bude točna, temeljita. Fokus stavljamo na našu kralježnicu, stup našeg tijela, i to uvijek i obavezno. Svi smo ubrzani danas, pod stresom, leđa nas bole, misli nam vrludaju, nervoza vlada umom i tijelom. Tijelo više ni ne slušamo, samo ga tjeramo na ispunjenje zahtjevnog života, zanemarujemo ono za što je  stvoreno – pokret. Govorim sada općenito, naravno… ali znamo što je donio moderan način života. Pilates te “spusti” na zemlju, uspori, poveže te sa samim sobom, a u fizičkom smislu traži od tijela da radi precizno i funkcionalno.  Pilates ojača tijelo duboko iznutra prema van. Sve to kroz kontinuitet vremena i dosljednost vježbača donese ono najbitnije – pridonosi zdravlju, nauči nas pravilnim obrascima kretanja, dobroj posturi i dobrom osjećaju svaki dan! I kroz svoju zahtjevnost je jako zabavan.

4. Upisom programa instruktora grupnog fitnesa uz glazbu kažeš da su ti se otvorila nova vrata, možeš li podijeliti to iskustvo s nama?

Kad kažem nova vrata, najprije mislim na to koliko je fitnes uz glazbu dijametralno suprotan Pilatesu, koliko traži od mene da izađem iz okvira koje znam, da naučim pokret, ritam, povezivanje to dvoje. Edukacija mi je donijela spoznaju da mi se vježbanje uz glazbu jako sviđa i da imam smisao za ritam, haha, iako nisam u to vjerovala, nimalo. Zato je sada na redu ono “brušenje” znanja, praksa i što više rada.

5. Naši predavači prepoznaju trud, znanje i zalaganje, tako si dobila priznanje za izvrsnost, je li se trud isplatio?

Predavači su ove godine bili izvrsni. Svi! Nemam primjedbe! Pogotovo specifični dio, dakle fitnes uz glazbu – Ana, Matea i Mirna. Teško je u kratkom roku naučiti novu materiju, usvojiti tu jednu cijelu nauku o glazbi, ritmu i povezivanju iste s pokretom, a te su cure ipak uspjele u tome i to uz toliko strpljenja i zabave. Da se razumijemo, bile su malo i stroge, ha ha! I da, trud se isplatio i još će se isplatiti. Ali tu je ključna riječ upravo trud… možeš ti slušati ne znam kakve stručnjake, ali ako sam ne zavrneš rukave…ništa od svega. Za mene u ovoj  edukaciji fitnesa uz glazbu nije dolazilo u obzir da nešto ne prođem ili da učim polovično, upravo zato što sam već instruktor Pilatesa, i ta izvrsnost mi je jako bitna, jer sam užasno samokritična.

6. Što bi rekla svima koji namjeravaju upisati Fitnes učilište, neki savjet ? Planiraš li se i ti dalje usavršavati?

Za sada planiram proširiti praksu u treniranju workouta, treninga uz glazbu, uz dosadašnje treninge Pilatesa, naravno. Kroz svaki trening se vidici šire i usvaja neka nova nijansa, vidiš svoj smjer, greške, stvaraš svoj stil. A za dalje…malo me “kopka” edukacija za kondicijskog trenera, mislim da bi se moglo lijepo povezati s ove dvije dosadašnje edukacije, ali o tom potom, pomalo.

Tko razmišlja o upisu na FU… apsolutno preporučujem, jer gradivo koje smo ovdje naučili zaista je pravi temelj i odskočna daska za dalje. Naravno, uz uvjet da si predan, da učiš, da imaš jasnu viziju što želiš dalje. Poslije ti ostaje da sam nadogradiš to s praksom i iskustvom i nađeš svoj stil vođenja treninga. Ovdje se apsolutno dobila ta baza, okosnica, ali koliko ćeš napredovati…samo je do tebe.

Moj motiv je bio to vodstvo, to prekrasno zanimanje, odgovornost i osjećaj da doprinosiš zdravlju svojih klijenata. Vlastito poboljšanje zdravlja u smislu držanja i kondicije došlo je, naravno, uz sav taj uloženi trud, ali na trud nikad ne  gledam kao nešto teško niti nešto što se s mukom radi. Jer vježbati toliko volim da se svakim treningom trudim prenijeti taj osjećaj zadovoljstva i entuzijazma na vježbače. Ima li išta ljepše od sretnih i rumenih lica na kraju treninga?