„Ne treniram samo za ono što moje tijelo može danas, nego i za ono što želim da može kada budem starija.“ – Anamaria Franjić

Od osobne transformacije do profesionalne karijere – Anamaria je svoj put u fitnessu gradila kroz uspone, izazove i kontinuirano učenje. U ovom intervjuu otkriva kako su je vlastita iskustva s treningom, promjenama životnih navika i edukacijom na Fitnes učilištu oblikovala u stručnjakinju koja danas pomaže drugima da postanu snažniji, zdraviji i sigurniji u sebe.

Draga Anamaria, sport i tjelesna aktivnost dio su tvog života od djetinjstva, ali si se istodobno suočavala i s prekomjernom tjelesnom težinom. Kako su ta iskustva oblikovala tvoj odnos prema treningu i utjecala na osobu i trenericu kakva si danas?

Moja iskustva naučila su me cijeniti svoje tijelo ne samo zbog toga kako izgleda, nego prvenstveno zbog onoga što mi omogućuje. Danas na trening i prehranu gledam kao na nešto što poklanjamo sami sebi jer cijenimo sebe i svoje zdravlje.

Zdrav način života nije uvijek savršeno posložen. Imala sam i imam svoje uspone i padove i zato puno više vjerujem u kontinuitet nego u savršenstvo. To pokušavam prenijeti i svojim klijenticama da ne gledaju samo izgled ili broj na vagi, već da budu ponosne na male ciljeve, osjećaju se snažnije i sigurnije u sebe te cijene ljepotu procesa.

Trening s utezima započela si još kao tinejdžerica, a teretana je s vremenom postala mnogo više od mjesta za vježbanje. Što ti trening danas predstavlja i što najviše voliš u osjećaju da postaješ snažnija, sposobnija i izdržljivija?

Obožavam trenirati s utezima. Taj osjećaj da tvoje tijelo može pomaknuti težinu koja ti je prije bila nezamisliva za mene je neprocjenjiv. Trening mi je najveći ispušni ventil, što sam posebno shvatila kada sam se ozlijedila i morala napraviti pauzu.

Osim psihičkog aspekta, trening s utezima je velika investicija u dugoročno zdravlje. Razvijamo mišićnu jakost te progresivnim opterećenjem potičemo adaptacije koštanog sustava. Ne treniram samo za ono što moje tijelo može danas, nego i za ono što želim da može kada budem starija – samostalno se kretati, podizati stvari i jednostavno biti funkcionalna.

Osim treninga u teretani, voliš duge šetnje, planinarenje i boravak u prirodi. Na koji način te ove aktivnosti dodatno motiviraju i što za tebe znači osjećaj da svojim tijelom možeš ostvariti cilj koji si zamislila?

Aktivnosti u prirodi za mene su također ispušni ventil, samo na mirniji način. To je vrijeme kada se mogu opustiti, maknuti od obaveza i jednostavno uživati u trenutku.

Tu sam naviku ponijela iz djetinjstva, a danas posebno uživam u tome nakon napornog tjedna. Bilo da idem sama ili s društvom, nakon tih aktivnosti osjećam se mirno i rasterećeno dok uživam u onome što mi moje tijelo omogućava.

U kojem si trenutku shvatila da svoju ljubav prema treningu želiš pretvoriti u profesiju i odlučila upisati Fitnes učilište?

Dosta rano sam shvatila da svoju ljubav prema treningu želim pretvoriti u nešto više. Kada sam na sebi vidjela promjene i osjetila koliko se bolje mogu osjećati u vlastitom tijelu, poželjela sam taj osjećaj prenijeti i na druge.

Bila sam svjesna odgovornosti koju ovaj posao nosi i nisam željela pomagati samo na temelju vlastitog iskustva. Zato sam o Fitnes učilištu počela istraživati još u srednjoj školi, a upisala sam ga na drugoj godini fakulteta, kada sam vidjela da mogu uskladiti obaveze.

Fitnes učilište bilo je prekretnica jer se moja velika ljubav prema fitnessu tada počela pretvarati u profesiju. Danas još više vidim koliko je to bila dobra odluka jer me rad s ljudima doista ispunjava.

Rekla si mi da je Fitnes učilište bilo prekretnica koja ti je, uz dodatno znanje, pružila i samopouzdanje za profesionalan rad s ljudima. Koja su ti znanja i iskustva stečena tijekom edukacije bila najvažnija za početak trenerske karijere?

Puno toga o treningu i prehrani istraživala sam i prije Fitnes učilišta, ali edukacija mi je dala dublje i strukturiranije znanje, posebno u praktičnoj primjeni.

Najviše mi je značilo detaljno razumijevanje pokreta i prilagodba vježbi različitim osobama. Svaka osoba ima drugačije sposobnosti i ograničenja, a kao trenerica moram znati prepoznati što joj odgovara i prema tome prilagoditi trening.

To mi je dalo puno više samopouzdanja u radu, a značilo mi je i povezivanje s drugim ljudima koji su također gradili svoju trenersku karijeru.

Danas vodiš individualne i grupne treninge te se nastavljaš educirati u području treninga i prehrane. Što te najviše ispunjava u radu s ljudima i što bi poručila osobama koje razmišljaju o tome da svoju ljubav prema fitnesu, baš poput tebe, pretvore u zanimanje?

U radu s ljudima najviše me ispunjava energija koju zajedno stvaramo. Volim pozitivnu atmosferu i posebno mi je lijepo kada vidim koliko ljudima znači kada ih trener stvarno vidi, sluša i posveti im se.

Osobama koje žele fitnes pretvoriti u zanimanje poručila bih da se prvo educiraju. Vlastito iskustvo nije dovoljno za preuzimanje odgovornosti za tuđe zdravlje. Nakon toga treba krenuti raditi, stjecati iskustvo i kontinuirano učiti.

Najvažnije je da to stvarno voliš. Meni je fitness bio prvo strast i hobi, a tek onda posao.

dr.sc. Maja Vukelja, mag. cin.

Od malih nogu je bila u sportu – gimnastici, tenisu i veslanju. Završila je Kineziološki fakultet u Zagrebu, gdje je i doktorirala. Na Kineziološkom fakultetu radi kao predavač i vanjski suradnik na području kineziološke rekreacije. Njezino područje posebnog interesa je zdravstvena kineziologija.

Povezani blogovi