Za velike stvari, potrebno je puno truda i odricanja. To zna i naš današnji sugovornik koji je vrijednošći, disciplinom i ustrajnošću s 22. godine života ostvario već toliko toga… – i tu ne planira stati. Nas je „osvojio“ svojom elokventnošću i inteligencijom, a kako je tekao njegov put, kako je uskladio sve obaveze te gdje se danas nalazi, pročitajte u nastavku.

1. Dragi Andrija, moram priznati da sam prije ovog intervjua mislila da imaš više godina nego što ustvari imaš. Kažem to zbog dojma kojeg sam stekla o tebi – zbog tvoje ozbiljnosti i vrijednosti, ali s obzirom da se profesionalno baviš sportom (rukometom), onda razumijem otkuda ta disciplina. Ispričaj nam nešto više o tvom rukometnom putu – kada si se počeo baviti ovim sportom te kako si došao do poziva za mlađu nacionalnu selekciju?

Sportom sam se počeo baviti već od prvog razreda osnovne škole i bilo je tu raznih kombinacija i okušavanja u taekwondou, plivanju, vaterpolu itd. U mom trećem razredu, rukometna akademija Balić-Metličić je započela trenirati dio svoje djece u blizini mog rodnog kvarta u Splitu. Kada čuje imena Balić i Metličić, bilo koje dijete koje zna nešto o rukometu teško će odoljeti prilici da trenira kod takvih velikana, stoga sam ubrzo odlučio probati i rukomet. Iako mi se rukomet brzo svidio zbog svoje dinamičnosti i intenzivnosti, u tim godinama nikako nisam mogao uhvatiti konstantu treninga. Draže mi je bilo igrati nogomet u kvartu ili ostati s prijateljima poslije škole. No, kao što si i sama rekla, za bilo koji sport je potrebna kombinacija vrijednosti i discipline, a ja sam svoju počeo razvijati s prelaskom na srednju školu. S odricanjem i kontinuiranim radom došli su i rezultati u mlađim dobnim skupinama, a iza toga i prvi pozivi u U17 te godinu iza u U19 reprezentaciju. Sada imam 22 godine i ima svega mjesec dana da sam zaigrao za svoj prvi klub u hrvatskoj Premijer ligi.

2. Uz rukomet, već 8 godina treniraš i u teretani. Što te potaknulo na to?

Razloga za upisivanje teretane bilo je više, prvenstveno sam se smatrao pre mršavim za svoju visinu te nedovoljno snažnim za seniorski rukomet koji je bio sve bliži. Ubrzo sam saznao da je prvi dio problema jednostavniji od drugog. U seniorskom rukometu ti s 18 godina čuvaš dečke od 21-30 godina, a u kontaktnom sportu takva razlika u snazi može pojedincu donijeti veliku prednost te je teška za nadoknaditi bez sustavnog rada.

3. Kroz svih tih 8 godina radio si s nekoliko sportskih kondicijskih trenera. Koliko su ti treneri pomogli u tvome napretku i jesu li i oni možda zaslužni za tvoju „glad“ za znanjem koja je posljedično rezultirala upisom programa osposobljavanja na Fitnes učilištu?

U početku rada u teretani sam bio poprilično neiskusan te sam dosta vremena potrošio na neke segmente koji nisu toliko prenosivi na teren što se tiče performanse (npr. izolacijske vježbe). Bio sam slabo educiran te sam se vodio logikom koju sam čuo na internetu od raznih „Internet trenera“. Kao što si i sama naslutila, moje razmišljanje i shvaćanje treninga s opterećenjem su promijenili brojni educirani kondicijski treneri s kojima sam imao priliku raditi kroz tih 8 godina. U razgovoru s njima shvatiš koliko toga zapravo ne znaš i koliko je to cijelo područje kompleksnije nego što na prvu ispada laiku. Kroz kontinuirani rad, fokus je prešao na trening kroz glavne obrasce kretanja s ciljem razvoja snage, eksplozivnosti, agilnosti i stabilnosti. Naučio sam i o periodizaciji treninga te da nije baš svejedno koje stvari radiš u teretani ovisno o tome koliko dana ima do utakmice. Poslije takvih razgovora ideja je bila jasna: znao sam da želim učiti više o fitnesu te sam prepoznao brojne prednosti koje osoba ima kada je educirana u tom području. U shvaćanju treniranja za sportsku izvedbu pomogao mi je te mi još uvijek pomaže trener Ivan Slunjski, dok me u svijet rada s rekreativcima svojom profesionalnošću uveo trener Mario Bajan, koji je ujedno bio i moj mentor u izvođenju stručne prakse za Fitnes učilište.

4. Osim sportskog dijela tvoga života, uspješan si i u onom drugom dijelu – završio si tri godine preddiplomskog računarskog studija na Fakultetu elektronike i računarstva. Je li ti bilo teško uskladiti sve te obaveze – profesionalni sport, fakultet, edukaciju na Fitnes učilištu…?

Na trenutke je stvarno bilo teško. Takav životni stil zatrpa raspored i ostavi ti malo vremena za sebe, uglavnom na kraju dana ili jedan od dva dana vikenda. No, odluka da ću živjeti tim tempom je bila i ona koja je presudila da odem studirati u Zagreb. Znao sam da ću ovdje imati manje distrakcija te više vremena za sebe. Fitnes učilište mi je bilo idealna prilika da zadovoljim želju za dodatnim znanjem, a pomogla je i činjenica što su se predavanja održavala vikendom te sam ih mogao ubaciti u svoj raspored. Izvrsni predavači Fitnes učilišta su se svojim interaktivnim stilom predavanja pobrinuli da umor od kraja tjedna ne utječe na fokus i kvalitetu usvojenih informacija.

5. Uz sve to si stizao i raditi. Je li ti neki od poslova koje si radio ostao u posebnom sjećanju? Ima li neka zanimljiva priča ili anegdota koju bi podijelio s nama?

Definitivno će mi u posebnom sjećanju ostati ovo ljeto koje sam radio kao spasilac Crvenog Križa u Splitu. Svaki dan si na plaži te izvučeš maksimum iz perioda koji provedeš ljeti kod kuće, dok istovremeno pomažeš ljudima i radiš pozitivnu razliku. Bilo je svega, od ozljeda glave i porezotina do utapanja jedne starije gospođe, no srećom je sve završilo pozitivnim ishodom.

6. Na Fitnes učilištu si završio program osposobljavanja za instruktora funkcionalnog fitnesa. Koliko su znanja koja si dobio pridonijela tvom daljnjem razvoju i razumijevanju procesa vježbanja? Imaš li planove za neko daljnje usavršavanje u tom području?

Fitnes učilište mi je pomoglo sistematizirati i produbiti znanje te razumijevanje procesa vježbanja. Naučio sam kako i zašto tijelo izvodi određeni pokret te koja je anatomska pozadina tog pokreta, a to bi izdvojio kao meni najkorisniju spoznaju. Potpuno mi je drugačije izvoditi vježbe kada razumijem njihovu svrhu i funkcionalnost kod prenošenja na svakodnevne životne aktivnosti. Takvo znanje ne samo da povećava učinkovitost mog treninga, nego mi omogućuje i da ga lakše prenesem na druge. Što se tiče budućeg usavršavanja na području, definitivno planiram sudjelovati u specijaliziranim edukacijama i seminarima, a ne bih isključio ni opciju usavršavanja za osobnog trenera u sklopu Fitnes učilišta poslije završetka diplomskog studija na FER-u.