Volim zaboraviti mobitel kod kuće. Volim osjećaj slobode, onaj osjećaj – neka svijet pričeka… Jer ako je mobitel tu, on diktira sve… Odjednom je svaka poruka važna, važnija od razgovora s frendicom, svaki post se mora pogledati, svaka objava se mora  lajkati. Kad ga zaboravim, čak i vrijeme stane, jer već odavno ne nosim sat. Imam mobitel da mi kaže kad je vrijeme. Kvaka je što nikako da mi kaže kad je vrijeme za mene. 

I svi to radimo.  U stalnom smo stanju odvraćanja pažnje, uključujući vrijeme dok jedemo, pokušavamo spavati, hodati i voziti te provoditi vrijeme s prijateljima. Čak i kad vježbamo, nismo prisutni u svom tijelu.  

Postalo je uobičajeno da vježbači sa sobom u dvoranu nose mobitel. Da li zbilja moramo biti dostupni 24 sata? Prosječan trening traje 1-1,5 sat i ne možemo taj period bez mobitela? Strašno. Ako ga ne koristimo zbog Face i Instagrama, onda smo druga grupa kojoj mobitel registrira broj koraka, kalorijsku potrošnju…  

Što još?… Naravno i disanje…  

Ne pratimo ritam svog disanja jer nas je fitnes industrija uvjerila da nam za to treba aplikacija, pulsmetar, specijalni sat. Jer kako bi mi  pobogu mogli sami znati da li nam to opterećenje odgovara. Pa postoji oprema za to. Nije na nama da osjetimo sami sebe, svoj dah, svoje otkucaje srca. Kako bi sami mogli znati da li nam je nešto teško ili lagano? 

Na ušima imamo slušalice jer zvuk prirode, šume već odavno nije “in”. Zanemarujemo svoje tijelo i svoj um, ne znamo kakav je osjećaj  dok se krećemo, ne znamo aktivirati svoje mišiće, zaboravili smo pravilno disati, nismo svjesni da li uopće i dišemo. Uobičajen je prizor u fitnes centrima da na svakom kantunu stoji TV ekran. Zašto je on tu?  Da li samo meni to smeta?  

I kako sad to uopće promijeniti?  

Kako ponovo biti prisutan, kako se ponovo povezati sa svojim tijelom?  

Koncept mindfulness govori o preokretu takvog ponašanja. Radi se o razumijevanju kako se uključiti i biti prisutan u trenutku. Što je krajnji oblik samopoštovanja.  Da poznajete način na koji se krećete. Da znate  ako u nečem pretjerujete ili je to previše jednostavno, lagano za vas.  

Kao instruktor Pilatesa, želim svojim klijentima usaditi koncept fokusiranosti, koncept mindfulnessa. Da su prisutni u svojim obrascima pokreta, u dahu, da čuju otkucaje svog srca…  

Ako ne obraćate pažnju na pokret, ako ne primjećujete otkucaje  svog srca, ne osjećate svoj dah i ne pratite svoje misli, nemate pojma kako vaše kretnje izgledaju. Koji je smisao vašeg treninga?  Najčešće izgubiti višak masnog tkiva, nažalost. Nažalost jer se taj problem najprije rješava umjerenom, nutritivno bogatom prehranom, a ne treningom. I nažalost jer bi želja za kretanjem i kvaliteta vašeg života trebala biti vaš motiv.  

Često znam čuti da moraju “odraditi trening”. Moraju?!?  

Trening se ne mora, s treningom bi trebali imali pozitivan odnos, moramo promijeniti svoj stav prema vježbanju. Odlična mi je ona izjava – “Exercise is like Proton, always positive” – “Vježbanje je kao proton, uvijek pozitivan”. To je onaj osjećaj – u miru sam sa svojim mislima, u skladu sam sa svojim tijelom, u ljubavi sam sa samim sobom. Ovo napisano ima i znanstvene dokaze, izmjerene hormonalne promjene koje trening izaziva.  

Naravno da ja ovdje govorim o treninzima rekreativaca. Profesionalni sportaši su nešto drugo, njihove mogućnosti, želje i  ciljevi se uvelike razlikuju od mogućnosti, želje i sposobnosti prosječnog rekreativca.  

Rekreativci (ne nabrijani rekreativci koji su se uvelike približili prof. sportašima) su osobe koje vježbaju da bi očuvali, popravili svoj zdravstveni status i u tome uživali. Ne se patili, ozljeđivali, iscrpljivali u tolikoj mjeri da ne mogu funkcionirati u svakodnevno životu. Koja korist od treninga poslije kojeg se dva dana niste mogli spustiti niz stepenice. Taj trening je vama bio prevelik izazov. Krivo isprogramiran. Točka.    

Dobar trening nije nužno naporniji, ali jest pametniji.  

Ako vam je cilj umoriti se, onda lijepo radite redom treninge na YouTubeu. Ja osobno ne želim da moji vježbači dolaze jer se žele umoriti (čitaj oznojiti). Želim da osvijeste način na koji se kreću. Da krive obrasce kretanja prvo primijete na sebi i onda ih mijenjaju. Prvo samo na treningu, ali onda i u aktivnostima svakodnevnog života.  

Kada klijenti postanu svjesniji svoga tijela i načina na koji se kreću. Kada uspiju povezati disanje i stabilnost trupa, onda možemo polako dizati ljestvicu. Postavili smo dobre temelje i koliko ćemo dalje “graditi” ovisi o raznim faktorima, o njihovim željama i mogućnostima.  

Pilates je  jedna od tehnika vježbanja koju ubrajamo u “body and mind” programe. Te tehnike korijene vuku iz Yoge, Tai chia i cilj im je pokretom doći do meditacije. Kontrolom pokreta, osvješćivanjem cijelog tijela dovodimo um i sve organske sustave u stanje homeostaze. Znanost je potvrdila na koje bolesti možemo pozitivno utjecati ovakvim tipom tjelesne aktivnosti: nepravilan krvni tlak, kardiovaskularne bolesti, smanjenje anksioznosti…  

Sad kad sve to znamo, pitate se kako pomoći sebi i kako pomoći sebi da pomognemo drugima, prijateljima, klijentima…nebitno…  

Evo nekoliko osnovnih smjernica. 

Radite na sebi  

Kad kažem raditi na sebi, ne mislim da vi kao trener trebate imati trbušne pločice (o čijoj funkcionalnosti bi se moglo i raspravljati) već da vi svaku vježbu morate            “osjetiti” na sebi.  

Kada izvodite neku vježbu osvijestite sebi koje su vam točke oslonca, koji segmenti u tom pokretu trebaju ostati stabilni, kako se opterećenje mijenja ako su ruke bliže ili dalje postavljene. Što je sa disanjem? Što ako je težina više na unutarnjem dijelu stopala, kako se to reflektira na mišiće kuka?…  

Ako vi to ne znate, neće ni oni. 

Glas – Cueing  

Nakon što svaku vježbu osjetite na sebi, znate što je u toj vježbi fokus, kako je modificirati, sve to bi trebali znati objasniti i vašem klijentu. Komunikacija na treningu je vrlo važna za usvajanje pokreta. Glas je najsnažniji alat poučavanja. Boja vašeg glasa, intonacija, jačina pomaže vam da klijenti ostanu fokusirani na ono što im trebate reći. Ne trebaju vas gledati, trebaju vas čuti. Postići da oni bez da vas moraju gledati uspiju osvijestiti svaki položaj  je vještina na kojoj trebate raditi. Uspjeti zadržati njihovu pozornost i budnost kroz čitav trening samo verbalnim uputama je umjetnost.  

Dinamika disanja  

“Above all, learn to breathe correctly” – Joseph Pilates.  

Pilates je bio astmatičar. Njemu je disanje bilo bitno. Na njega su uvelike utjecali istočnjački i zapadnjački oblici vježbanja – yoga, tai chi, aikido, karate… Kontrolirano disanje omogućuje bolje fokusiranje, bržu aktivaciju specifične muskulature, bolju cirkulaciju, smanjuju rizik od srčanih bolesti. U većini Pilates vježbi postavljen je obrazac disanja tj. određeno je u kojem dijelu vježbe je udah, a kad je izdah. To vas sprječava da zadržavate dah, pogotovo kod zahtjevnijih vježbi. Zadržavanje disanja najčešće je povezano s mišićnom napetošću i nepotrebnim, a potencijalno i opasnim povišenjem krvnog tlaka. Izdisanje kad nam treba više snage može pomoći da ne zaustavljamo dah.  Opušten, duboki obrazac disanja fokusira nam misli i omogućava bolju koncentraciju pri izvođenju vježbi. Bitno je da se disanje i stabilizacija trupa dogode prije pokreta. Prvo stabiliziramo trup, a onda izvodimo kretnje u kuku, koljenu. 

Disanje nam daje i dinamiku, ritam izvođenja vježbi. Svaka vježba neka ima svoj ritam. Neke su vježbe ili dio vježbe spori, lagano prelazimo iz jednog pokreta u drugi, dok su  druge dinamične i snažne. Te razlike obogaćuju vaš trening i zapravo ga čine bližim zahtjevima  svakodnevnih aktivnosti.  

Nakon određenog vremena taj isti princip disanja prenosimo i u svakodnevni život, postaje nam normalan i prirodan. A tek kad nešto krenemo mijenjati i primjenjivati u svakodnevnom životu mi zapravo činimo razliku.  

Mindfulness iz treninga prenosimo i u svakodnevni život. Naravno da ide i obrnutim redoslijedom. Ali ja se bavim pokretom, meni su promjene krenule ovim smjerom. Koncentraciju, disciplinu, kontrolu disanja ja sam iz treninga prenijela u svakodnevni život.  

Fokusiranost koju imam u treningu, imam dok učim, dok se družim s prijateljima. Ispravan položaj kralježnice sad imam i na kavi i na poslu. Dobra energija, pozitivan stav koju mi je donio trening pomaže mi kad mi je teško. Usvojila  sam mehanizme kako sebi pomoći, kako smanjiti stres kako se lakše dignuti ako i padnete, ako hoćete i doslovno, a i u prenesenom značenju.  

Sad kad to sve znate što čekate… ?

  

Ostavite  mobitel, pogledajte gdje ste ….and if you want to be happy…be! 

Marija Stipičić

Diplomirala na Likovnoj Akademiji, profesorski smjer. Na Kineziološkom fakultetu završila Stručni studij smjer Kineziterapija. Kao instruktor grupnih programa radila u svim većim aerobic/fitnes centrima u Splitu. Vanjski je suradnik na Kineziološkom fakultetu u Splitu, smjer Kineziterapija. Od 2016.godine predavač na Fitnes učilištu na Pilates programu.