Joško Vlašić bivši je desetobojac, zlatni s Mediteranskih igara u Casablanci 1983. godine, zbog čega je bio proglašen najboljih hrvatskim atletičarom i najboljim sportašem Splita te godine. Vlašić je diplomirao na   Fakultetu za fizičku kulturu, odjel u Splitu, nakon čega je radio kao trener u matičnom ASK-u, u nekoliko splitskih osnovnih i srednjih škola, da bih od 1994. Do 2001. radio kao kondicijski trener u KK Split-Croatia osiguranje. Od 2006. Profesionalni je atletski trener. Lista njegovih uspjeha prilično je dugačka. Osim rada s brojnim sportašima, njegov najveći projekt je kćerka Blanka Vlašić, između ostalog dvostruka svjetska prvakinja i srebrna s Olimpijskih igara u Pekingu. Tu je i njegov sin Nikola Vlašić, nadareni nogometaš HNK Hajduk. Joško je živa sveska, pa se nadamo kako će ovaj razgovor poslužiti i mladim kondicijskim trenerima u unapređenju znanja o fizičkoj pripremi.

1. Zbog čega ste se odlučili baviti kondicijskom pripremom sportaša i je li u Vašem slučaju to bio logičan slijed pošto dolazite iz atletike?

Dogodilo se spontano. Rekao bih da su me više drugi „pogurali“ upravo iz razloga što su imali percepciju da je onaj koji dolazi iz atletike najprihvatljiviji za taj posao.

2. Koliko se razlikuje i u kojim točno segmentima plan i program kondicijske pripreme za određene sportove?

Sportovi se razlikuju po trajektoriju gibanja, intenzitetu, potrebnim energetskim kapacitetima, opterećenjima pojedinih dijelova lokomotornog sustava i za svaki od njih potreban je specifičan pristup u kondicijskom programu.

3. Kako procjenjujete sistem treninga za određenog sportaša?

Procjenjujem ga u odnosu na sport kojim se bavi, ambicijama, zdravstvenom statusu, stažu, biološkoj starosti, kojim je operatorima i sustavima do tada bio podvrgnut, trenutnom periodu godišnjeg ciklusa.

4. Koliko se razlikuju treninzi na početku sezone i između natjecanja?

Generalno se razlikuju, ali tu treba voditi računa o tome da li je sportaš o kojem skrbite u ozbiljnom natjecateljskom sustavu ili je on mladi sportaš u formativnom razdoblju gdje je njegov generalni razvoj važniji od manifestacije trenutačnog rezultatskog maksimuma. U pripremnom periodu opterećenje je veće, a u natjecateljskom su procesi oporavka veoma bitni kao i održavanje optimalnog stanja organizma.

5. Tempiranje forme?

Tempiranje forme veoma je bitno u sportu, ali mene više zanima generalna transformacija sportaša od onog nivoa kada i njegova prosječna izvedba donosi nesumnjivu prednost. U suvremenom sportu tržište traži velik broj nastup na najvišem nivou. Malo je odmora i zbog toga o  „brodu“ treba voditi posebnu pažnju dok je na „nazovu“ u brodogradilištu. Kad je već jednom na pučini teško ga je usput popravljati.

6. Kakva su Vaša iskustva sa sportašima, tko obraća najviše pozornosti na fizičku pripremu, a tko uopće ne obraća?

Ako pojedinac zatraži moju pomoć onda je već dovoljno motiviran za rad. U tom smislu imam dobra iskustva s mnogim sportašima iz različitih sportova. Općenito mislim da su košarkaši otišli najdalje u promišljanju kondicijskog rada, a posebno u NBA-u ili drugdje pod njegovim utjecajem.

7. Jeste li se ikada koristili metodama nekih stranih trenera i ako jeste kojih?

Ne mogu navesti imena jer se ne vodim strogim, ponekad pomodnim terminima kao što su pilates, teška i laka atletika, diferencijacija, TRX programi i njihovim autorima. Ne želim biti uokviren, sputan. Kineziološka transformacija čudesan je posao koji nitko nikada neće moći „zarobiti“. Uzimam što više toga u obzir i prilagođavam situaciji.

8.Što mislite čija filozofija kondicijske pripreme u Europi je najbolja?

Ne znam.

9. Koliko je bitna fizička priprema za ostvarivanje kvalitetnog rezultata?

Jako bitna.

10. Neki ljudi rode se s fizičkim predispozicijama, a neki nisu te sreće. Mislite li da se sve može naučiti i da se dobra kondicijska forma može utrenirati?

Trebam biti pošten, pa kazati da svi učitelji pjevanja ne bih pomogli mojem sluhu i glasu da moje pjevanje bude podnošljivo izvan moje kupaonice. Talent  je dar koji nitko od nas nije zaslužio. To je poklon. Često govorim da je mogućnost ljudske transformacije neograničena, ali još uvijek smo daleko od spoznaje mehanizama koji nam za takvo nešto trebaju. Zato za vrhunsko dostignuće u tržišno zastupljenom i globalnom sportu moraš imati visok nivo motoričkog talenta. Ako ga nemaš to jednostavno moraš kompenzirati s ostalim talentima.

11. Koliko su u Hrvatskoj zastupljeni kondicijski treneri, je li ih premalo, jesu li dovoljno educirani?

Kondicijskih trenera sve je više. Sve su bolje educirani i potreba za njima sve je veća.

12. Koliko klubovi, Savezi i sportaši ulažu u kondicijsku pripremu?

Mislim da danas ne postoji ozbiljan klub, sportski Savez ili sportski djelatnik koji ne shvaća važnost kondicijske pripreme. Materijalne mogućnosti često determiniraju nivo spomenutog.

13. Koliko Vam je u trenerskom poslu pomoglo što ste bili uspješan desetobojac?

Jako puno. U staru sam bio i jesam u privilegiranom položaju. Atletika kao sport teži kroz svoje discipline transformirati sportaša do granica ljudskih mogućnosti, maksimalna brzina, maksimalna izdržljivost i maksimalna snaga. Metode, biomehanički principi i sve ostalo dragocjena su znanja, a pošto sam sve to osjetio na vlastitoj koži u prednosti sam u odnosu na druge kolege. S druge strane desetoboj obuhvaća mnogo šire transformacijske aspekte nego stale atletske discipline i zbog toga osjećam dvostruki blagoslov.

14. Uspješan ste trener Vašoj kćerki Blanki Vlašić koja je vrhunska skakačica u vis. Možete li nam opisati njezin put od početka i koliko je važno što je uz sebe imala stručnjaka poput Vas?

To je bilo od velike važnosti, ali od još veće važnosti bila je činjenica što me njezin početak zatekao spremnim i u trenutku kad sam već dobro posložio mnoge kockice. Sada sam puno bolji trener nego na početku njezine karijere, ali sam zadovoljan što sam na početku njezinog puta učinio sve da jednom dođe na vrh. Upravo tih deset postulata u prvim godinama bilo je presudno da se vrata ka vrhu otvore.

15. Vaš sin Nikola Vlašić nogometaš je HNK Hajduk. Jeste li i kod njega od početka pazili na fizičku pripremu i kako ste je radili?

Da, od početka i neprekidno. Ali velika je zabluda javnosti da sam „samo“ skrbio o njemu u tom aspektu. Zahvalan sam što cijelo vrijeme skrbim i o njegovoj tehnici, individualnoj taktici, prehrani, sustavu vrijednosti, znanju…Kako? Različito u svakom dijelu njegovog odrastanja. Ključno je bilo motivirati ga, a to sam radio vrlo kreativno, no ima premalo prostora da sve to navedem.

Fotografije skinute s:http://www.hrsport.net i http://www.hrsport.net