Marija Grgurević naša je bivša polaznica programa osposobljavanja za instruktora grupnog fitnesa uz glazbu. Za sebe kaže da uopće nema sluha, ali je ipak uspjela uspješno završiti program osposobljavanja, nakon kojeg je odmah krenula s vođenjem treninga. Više o Mariji pročitajte u intervjuu:

1. Marija, ti si svakako jedna od naših polaznika s, kako ja to volim nazvati, „dvojnom karijerom“. Možeš li nam reći što si po struci i kako si se uopće našla u svijetu fitnesa?

Po struci sam veterinarka, ali stjecajem okolnosti radim u jednoj inovativnoj farmaceutskoj firmi. Posao od mene zahtijeva puno sjedenja u automobilu i važno mi je vježbanje u slobodno vrijeme. Vježbanje je za mene jednostavno punjenje baterija. Kako sam se naša u svijetu fitnesa? Ljubav prema sportu traje od malih nogu kad sam trenirala Taekwondo te sam kasnije završila srednju školu za fizioterapeuta. Tijekom faksa nisam imala puno vremena za treninge jer sam paralelno i radila i volontirala, ali sam uvijek našla vremena za trčanje. Jednostavno volim sport pa sam odlučila postati fitnes instruktor u čemu me podržala i firma u kojoj radim te mi omogućila školovanje na Fitnes učilištu.

2. Što te motiviralo da u firmi u kojoj radiš predstaviš ideju razrade sportske prehrane? Koliko ti je Fitnes učilište i odslušana nastava pomogla u razradi te ideje?

Radim u firmi koja ima vlastitu proizvodnju (i pametne ljude) i jedan dan sam rekla zašto ne bi proizveli kvalitetne dodatke prehrani za sportaše (proteine, rehidracija…) po najpovoljnijoj cijeni? Na tržištu je puno svega, ali cijena i kvaliteta nikako nisu u srazmjeru.

Fitnes učilište mi je samo dalo potvrdu da je prehrana u sportu važan segment, ali pomalo zanemaren. Također, Učilište mi je pomoglo da se povežem s drugim osobama koje su u fitnesu.

Sama nastava mi je pomogla da shvatim kolika je važnost individualnog pristupa svakom pojedinom vježbaču, kako s vježbanjem tako i s prehranom.

3. Za sebe kažeš da nemaš sluha, ali ipak si uspješno završila program osposobljavanja za instruktora grupnog fitnesa uz glazbu. Kakva su tvoja sjećanja na nastavu i cijeli proces stjecanja zvanja instruktora fitnesa?

Da, volim reći da sam dokaz da u životu sve moguće ako se trudiš i istinski to želiš. Profesori su rekli ne moraš imati sluha, ali da svi imaju ritam. Uf, bilo je tu svega! Naporno radiš preko tjedna i onda dođe vikend nastava koja zahtjeva puno koncentracije, a kad nemaš sluha onda to zahtjeva dodatni trud. Svakodnevno vježbanje koreografija nakon posla, podrška ljudi iz grupe i profesora koju su vjerovali u mene dalo mi je snage da završim program. Bilo je tu svega, dana kad sam se pitala što ja tu radim i suza, zatim smijeha, zezancije i evo- isplatilo se.

4. Po završetku Fitnes učilišta okušala si se i u vođenju programa. Koje vrste treninga najviše voliš voditi?

Da, nakon završenog programa osposobljavanja odmah sam krenula voditi treninge jer, kažu, ako nešto ne radiš, to i zaboraviš.

Volim kardio, pa svaki trening 10 minuta odradimo kardio i nastojim svaki put osmisliti nešto novo da vježbačima nije dosadno. Nakon toga slijede kratko vježbe mobilnosti, a potom glavni dio sata koji je uglavnom kružnog tipa. U kružnom treningu uspijemo obraditi sve mišićne skupine i uspijem doći do svakog vježbača pogledati izvođenje ispravnog obrasca pokreta. Na kraju je, naravno, istezanje za koje se mnogi šale i kažu da im je to najdraži dio treninga. Energija grupe je nešto posebno, puno smijeha, bodrenje jedni drugih, s motivirajućom glazbom u pozadini. Petkom volim reći da je trening uz glazbu bolji od bilo kakvog izlaska.

5. Nedavno si postala mama, čestitamo! Kažeš da si za vrijeme trudnoće vježbala i vodila treninge te da si se jako brzo vratila u formu. Možeš li s nama podijeliti koji savjet, iz tvog iskustva, vezano za vježbanje u trudnoći i poslije trudnoće?

Hvala. ? Što se trudnoće tiče, mislim da je jako važno kakva je aktivnost žene bila prije trudnoće i konzultacija s liječnikom. Vodila sam treninge jer je liječnik rekao da bi za organizam bio veći šok da prestanem nego nastavim s treninzima. Nikako ne preporučujem da netko tko se nikad nije bavio tjelesnom aktivnošću odluči započeti u trudnoći jer je to veliki šok za organizam. Slušala sam liječnika i u šestom mjesecu trudnoće prestala s treninzima jer sam paralelno radila dva posla i trenirala, pa je beba skužila kako je vani zanimljivo i poželjela van. Možda sam ipak pretjerala s aktivnostima. Morala sam mirovati zadnja tri mjeseca. Izdržale smo do termina i imala sam normalnu zdravu trudnoću. Puno je lakše kad si fit, nekako si poletniji. Čula sam brojne komentare: ti uopće ne hodaš kao trudnica (kao patkica), ti se nisi udebljala već ti je samo trbuh narastao itd. Nema tu nikakve tajne nego samo voditi brigu o tome što i koliko jedeš i koliko se krećeš. Mislim da je trudnoća fiziološko stanje i najmanje što možeš napraviti za sebe i bebu je otići i prošetati se prirodom.

Nakon poroda važno je poštivati preporuke liječnika i mirovati šest tjedana, da se unutarnji organi vrate u stanje prije trudnoće. Bila sam nestrpljiva, ali tih šest tjedana je kratak period. Naravno da sam odmah krenula u šetnje, ali kratke, svakim danom ulicu više. Sada šećemo 20-ak kilometara dnevno, lagane šetnjice. I naravno pravilna prehrana je jako važna.

Ne mogu reći da sam se vratila potpuno u formu, ali vidim da je moj oporavak puno brži nego kod žena koje nemaju tjelesnu aktivnost i ne paze na prehranu.

6. Želimo ti da sada maksimalno uživaš u najljepšim danima majčinstva i da se dobro odmoriš od posla (koliko god je to moguće). Imaš li kakve planove za razdoblje nakon porodiljnog? Nastavljaš starim tempom ili se posvećuješ nečem drugom?

Hvala, hvala (da, dobro kažeš koliko je moguće). Uživam u majčinstvu i paralelno koristim ovaj period za osmišljavanje nekih novih ideja. Nakon porodiljnog planiram dovršiti započete projekte (već spomenutu sportsku prehranu) i nastaviti starim tempom s poslom i vođenjem treninga, a sad je tu još novi izazov uklopiti majčinstvo u sve to, čemu se posebno veselim.