fbpx

Kako je gluteus maximus postao sveti gral estetskog fitnesa kod žena?

“Kako oblikovati lijepu i čvrstu guzu?”, “Kako podići i učvrstiti stražnjicu u samo četiri tjedna?”, “17 stvari koje morate znati prije no što poželite veću stražnjicu”, “Za savršeno oblikovanu guzu treba vam samo 10 minuta”, samo su neki od naslova na koje svakodnevno nailazimo u različitim časopisima, portalima, postovima na društvenim mrežama i slično.

Pogledajmo 5-6 godina unazad. Društvene mreže i online svijet nisu bili ni na upola razvijeni kao danas, tako da se možda teško prisjetiti nekih prošlih trendova koji, koliko god u tom trenutku bili popularni, svakako nisu bili toliko prisutni, odnosno manje smo bili “bombardirani” istima.

Prije nekih desetak godina imati “veliku” i “upadljivu” stražnjicu nije bilo popularno, a najpopularniji treninzi za žene bili su različiti aerobici i eventualno workout progami s nikakvim ili malim vanjskim opterećenjem. Hipertrofirane žene viđali smo rijetko, najčešće na plakatima u teretanama ili na bodybuilding natjecanjima. Cilj vježbanja, bar onaj estetski, bio je oblikovati i zategnuti tijelo, ali sve u granicama mršavosti. Tako su se i vježbe za gluteus izvodile s ciljem izgradnje male i oblikovane stražnjice, dok se o hipertrofiji nije ni govorilo. Vezano na to, prisjetimo se tadašnje mode. Traperice ultra niskog struka (toliko niskog da je prava sreća ako ne biste dobili upalu mjehura ili reproduktivnog sustava) nikako nisu bile namijenjene ženama izraženog gluteusa. Dapače, stražnjica je trebala biti što manja, a noge što tanje kako ne bismo izgledale “zdepasto” u tada najmodernijim odjevnim predmetima.

Danas je, na nečiju sreću, a na nečiju nesreću, potpuno druga priča. Što se u međuvremenu dogodilo? Što je sve utjecalo na takvu promjenu trendova? O modi, društvenim mrežama i ostalim uzrocima promjene trendova možemo raspravljati na nekim drugim mjestima i u nekim drugim okolnostima, a ovdje ćemo se fokusirati na sam trend hipertrofiranog gluteusa i kakve posljedice ima na sam trenažni proces i, u konačnici, na naše zdravlje.

Opet se moram osvrnuti na Instagram i glorificiranje hipertrofiranog gluteusa od strane ogromnog broja korisnika. Heštegovi kao #bootygains, #bootyprogress, #bootybuilding i slično, korišteni su u više milijuna javnih objava. To nam samo potvrđuje svojevrsnu opsesiju javnosti tim konkretnim mišićem. Sve veći broj instruktora, trenera i takozvanih fitness influencera karijeru je izgradilo upravo na programima hipertrofije gluteusa, što je po principu ponude i potražnje sasvim opravdano. Ipak, negdje u cijelom tom procesu promjene trendova i komercijalizacije tijela izgubila se poanta vježbanja. Sve veći broj ljudi kreće s vježbanjem pod krinkom zdravog načina života (#healthylifestyle, #fitnessismylife), a zapravo s jedinim ciljem boljeg izgleda (#bootygoals, #summerbody). Bila bi nepravedna kad bi rekla da je jedino ispravno da nam je motivacija zdravlje, a ne izgled, ali moramo biti malo realni. Bolji tjelesni izgled u većini je slučajeva primarni motiv početka vježbanja, koliko god nam nitko to ne želi priznati. Potpuno je legitimno postaviti si specifičan cilj (u ovom kontekstu čitaj: povećati i oblikovati stražnjicu), no to ne znači da ostatak tijela (a samim time i zdravlje) moramo i smijemo zanemariti. Čini se kao da su simetrija, sklad i u konačnici funkcionalnost pali u drugi plan.

Možemo se rugati muškarcima koji u majicama bez rukava stoje ispred ogledala, pumpaju biceps dok im ne postane veći od glave, nemaju vrat, a noge su im toliko tanke da je pitanje vremena kad će izgubiti ravnotežu i srušiti se, ali hajdemo se zapitati jesmo li išta bolji ako svu pažnju posvećujemo isključivo gluteusu?

Da ne bi ispalo da samo pametujem, pogotovo zato što i sama dosta ponekad spadam u kategoriju vježbača o kojima sad pišem, idemo pogledati zašto je važno ne zanemariti i ostale dijelove tijela.

Prvi i možda najvažniji razlog je pravilna postura. Ravnomjernim jačanjem svih mišićnih skupinu osiguravamo si bolju i funkcionalniju posturu kako sada, tako i u starosti. Pravilna postura važna je prevencija za brojne ozljede, posebno ramena i kralježnice, ali i naprosto izgledamo bolje kad se pravilno držimo.

Vježbanje, odnosno nezapostavljanje, gornjeg dijela tijela pomaže u balansiranju cijelog našeg stasa, a ne smijemo zaboraviti i generalno ubrzavanje i poboljšavanje metabolizma. Logika je jednostavna – što imamo više mišićne mase, to imamo i veću potrošnju u stanju mirovanja, dakle, viši bazalni metabolizam. Ne smijemo zaboraviti i pregibače u zglobu kuka. Anatomski, gluteus vrši ekstenziju u zglobu kuka, a zanemarivanjem suprotnog pokreta- fleksije, može doći do pomaka (“tilta”) zdjelice. Dakle, simetrija je ključ uspjeha!

Za kraj, ravnomjeran mišićni razvoj cijelog tijela dovodi do veće funkcionalnosti, bilo da govorimo o svakodnevnom životu ili nekom specifičnom treningu. Dakako, noge i gluteus su funkcionalni, ali u nekim situacijama nam neće biti od prevelike koristi.

Kao što sam već navela, ovo nije članak o problematici trendova koji diktiraju naš život i prioritete. Činjenica je da je dobro oblikovana i (možda) prevelika stražnjica trenutni hit u estetskom fitnesu kod žena. Možemo li na tome zahvaliti Kim K. i ostalim članicama te obitelji ili pak nekim influencerima iz svijeta fitnesa, to sami procijenite. Ne morate mijenjati svoje programe vježbanja gluteusa, dapače, samo nemojte zanemariti i ostatak svog tijela. Sa 70 ili 80 godina nam sigurno neće biti bitno koliko smo dobre “belfie” imali na Instagramu, već će nam bitno biti da nas ništa ne boli i da možemo samostalno obaviti sve dnevne zadatke.

P.s. Ako ne znate što je “belfie”, slobodno googlajte!

prijavi se za blog
blog prijava na newsletter

Autor bloga

Karmen Korda

Karmen Korda, mag. paed. soc.

Magistra socijalne pedagogije i bivša polaznica Fitnes učilišta, instruktor grupnog fitnesa uz glazbu. Po završetku fakulteta dolazi na Fitnes učilište kao stručni suradnik i spaja socijalnu pedagogiju kao primarnu struku s fitnesom. Naglasak stavlja na važnost zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti na sve aspekte ljudskog bića- biološki, psihološki i sociološki te naglašava važnost odnosa i pristupa instruktora i ostalih stručnjaka prema vježbačima/klijentima. Također, iskustvo stječe i u vođenju različitih grupnih programa.

Povezani blogovi