fbpx

Naši treninzi su nam naša kava, sunce, naša hrana i lijek – Tina i Diana Vrdoljak

Diana i Tina Vrdoljak su polaznice Fitnes učilišta i svoju edukaciju su završile u Splitu. Same riječi hvale profesora i kolega za njih. Kada sam se malo više raspitala o njihovim rezultatima u sportu… Eto nisam imala više riječi.

Brže, bolje dogovoren intervju. 🙂 Nakon toga sam saznala još više o njima i osjećala se tromo i beskorisno. Ove dvije djevojke znaju kako iskoristiti dane i uživati u svemu što ih okružuje, najviše u prirodi. Ipak, nakon svega došao je i osjećaj motivacije i već sam se predbilježila djevojkama za vožnju po njima najdražim rutama čim moj biciklić i ja stignemo u Dalmaciju. Pročitajte intervju.

1. Diana i Tina, imati ovakve polaznice kao što ste vas dvije, prava je čast. Oličenje ste sporta i pojma “brže i jače”. Osvajačice ste brojnih medalja. Otkrijte o kojim rezultatima se sve radi?

TINA: Hvala Vam lijepa. Teško je otkriti o kojim se sve rezultatima radi, jer iza tog se krije mnogo godina bavljenja sportom kao i mnogo natjecanja. Ali evo nabrojit ću neke od njih. Nekoliko osvojenih medalja u karateu u katama i borbama.
Najbolji rezultat u polumaratonu 2009. u Zagrebu je bio 1.34.08
I evo još nekoliko osvojenih mjesta:
2009. godine su to bila 2. mjesto prvenstvo Hrvatske ekipno u sprint triatlonu i 3. mjesto kup Hrvatske u sprint triatlonu. Olimpijski triatlon 2:34;10. Te 3. mjesto na Međunarodnom plivačkom maratonu na Buškom jezeru 2000 m.

2010. godine sam nastavila sa 3. mjestom na prvenstvu Hrvatske u duatlonu, 1. mjesto Međunarodnom sprint triatlonu.
2013. je bilo dosta natjecanja pa tako i prvenstvo Dalmacije u cestovnom biciklizmu 2.mjesto, 2.mjesto Ston Wall Marathon, 15 km 1;22;24, Velebit Visočica prvenstvo Hrvatske ekipno 2. mjesto 1:37:26, 2. mjesto kup Hrvatske u planinskom trčanju.

2013., 2014. obje godine za redom 1. mjesto u utrci Do Zvijezda brdski biciklizam i 2015. svježe osvojena The North Face Trail liga 1.mjesto.

DIANA: 22 godine sporta donijele su mnoga odličja u plivanju, atletici, triatlonu i biciklizmu. Teško je sve nabrojiti i prisjetiti se pa ću izdvojiti meni najdraža:
– iz triatlona: 2004.g. titula državne prvakinje u sprint triatlonu u kategoriji juniorki, 2014. titula državne prvakinje u olimpijskom triatlonu i aquatlonu u elite kategoriji te zlato na međunarodnoj utrci u sprint triatlonu na Buškom jezeru.
– u biciklizmu: 2013. zlato s cestovnog prvenstva Dalmacije, bronca s državnog prvenstva u kronometru, 2014. srebro s brdskog prvenstva Hrvatske, bronca s državnog prv.u kronometru, 2015. zlato s međunarodne utrke ˝Hercegovina classic˝, tri srebrne medalje sa prv. Hrvatske u ciklokrosu, brdu i kronometru. Brončana medalja s cestovnog prvenstva Hrv., te bronca s kupa Hrvatske.
2016. bronca na prvenstvu Hrvatske u ciklokrosu. U ljeto 2015. nastupila sam i za Hrv.biciklističku reprezentaciju.

2. Tako iscrpne discipline koje traže izdržljivost. Umorilo me samo dok sam pročitala sve vaše rezultate. 🙂 Da li nailazite na veliku konkurenciju i predrasude?

TINA: Svakim danom koji odmiče konkurencija se povećava, jer se ljudi sve više bave sportom. Sve više se okreću prirodi i zdravom načinu života, sve više su danas upoznati s triatlonom nego prije nekoliko godina, kad smo morali objašnjavati o kojim se sportovima radi. Također trailom i trekingom i ostalim sličnim disciplinama. Ljudi se zaraze za sport i teže sve boljim rezultatima. Jednostavno, natjecanja “ponesu” i nekada niti ne vidimo koliko smo duboko i ozbiljno zagrizli, da se dogode ozljede.
Konkurencija je velika kao i u svakom sportu te nažalost, ovisi o novcu pojedinca ili kluba koji je važan za uspjeh.

Prije sam imala mišljenje je za dobar rezultat važna samo snaga volje, ali danas, potpuno drugačije razmišljam.
Da, važna je snaga volje, ali ne i samo. Tu se krije skupa i kvalitetna oprema, suplementi te netko tko te „gura“. Bez toga, veoma je teško postići nešto, pogotovo u našoj zemlji.
Dok je čak u susjednim zemljama potpuno drugačije.
Ljudi koji ulažu u sport i koji su sav svoj život posvetili njemu, mogu normalno živjeti od toga. Sada sam možda otišla predaleko od pitanja.

Pitate me za predrasude, evo jedan primjer; dok trčimo neku utrku čujem ljude sa strane koji su slučajni prolaznici kako komentiraju “Ovi nisu normalni! Šta rade sa svojin tijelon, sa sobom?! Još će i umrijet po ovom vrimenu, totalno su poludili”.

Također moji prijatelji pa i poznanici mi govore kako “nisan normalna, da šta će mi to, da šta imam od toga, ali nije lipše sidit na kavi na rivi i guštat”. Samo se nasmijem, lijepo je i to ponekad, ali moji treninzi su meni moja kava, moje sunce, moja hrana i moj lijek.

Ja ih razumijem, jer ako to nisu doživjeli, teško da mogu znati o čemu pričam, ali sigurna sam da bi i oni razmišljali na moj način samo nakon nekoliko mjeseci bavljenja nekim sportom.

DIANA: Konkurencija je iz godine u godinu sve jača pošto triatlon i biciklizam i kod nas postaju jako popularni sportovi, a i Hrvatska otkriva da ima sve više čeličnih žena što mi je posebno drago.

Kao što i Tina kaže, u početku mog bavljenja triatlonom bilo je dosta predrasuda ˝Što će ti to, to je muški sport?!˝, Kakve koristi imaš od toga?!˝, ˝Ti si skroz poludila!˝.

Sada ih više ne čujem, ali ne zato što ih nema nego zato što me sport toliko očeličio da takve predrasude više ne dopiru do mene.

3. Od svih disciplina u kojima ste se ili se još natječete, koja vam je najteža a koja najdraža?

TINA: Opet teško pitanje, šalim se malo. 🙂 Najteža disciplina, opet zavisi da li si i koliko si spreman i o vremenskim uvjetima. Ništa nije lako ako ćemo o težini, puls je u svakoj disciplini na najjače za vrijeme utrke. Ali reći ću ipak olimpijski triatlon, jer vremenski najduže traje, a i mišići se trebaju brzo prilagoditi drugom sportu, pa noge budu kao da su drvene i ne možeš ih kontrolirati. Veliki utjecaj na težinu ovog sporta imaju i vremenski uvjeti.
Meni najdraža disciplina je planinsko trčanje. Nije lako, zahtjeva veliku snagu i izdržljivost, i prilagodbu nadmorske visine.

Ali kada dođem do cilja, do vrha, taj pogled, taj osjećaj da sam osvojila još jedan vrh, tu nestaje sva težina. Nekada krenem na utrku, ali uopće ne znam da li ja to mogu istrčati, da li ću uspjeti doći do cilja. Idem se testirati i idem se boriti sama sa sobom, to volim, to mi je izazov, to me tjera naprijed.

DIANA: Trkački dio triatlona mi je najteži, često me zna uhvatiti kriza, ali odustajanja nema, a najdraža mi je biciklistički kronometar, tu sam svoja na svom, moja bicikla, cesta i ja. Tu nema prljave igre ni taktiziranja, koliko možeš toliko ideš, za mene najpoštenija disciplina od svih i u njoj postižem najbolje rezultate.

4. Kako vam je bilo uskladiti obaveze na 3 mjeseca i proći edukaciju na učilištu? Kako koristite znanja stečena na nastavi?

TINA: Da, nije bilo lako uskladiti, ali opet kažem, kada čovjek nešto voli i želi dovoljno jako, sve može postići. Edukacija se odvijala vikendom, a preko tjedna bih ono malo slobodnog vremena iskoristila za učenje. Vikendom bih odradila trening ili prije ili poslije predavanja, te sam obveze s klijentima obavljala preko tjedna. Najteže je bilo sjediti u klupi dugo, ali željela sam upiti što više znanja od kvalitetnih i iskusnih predavača koje je bilo veoma zanimljivo slušati.
Uz moje dugogodišnje bavljenje sportom, znanje koje sam stekla kod Vas na Fitnes učilištu veoma će mi koristiti u daljnjem razvoju i sebe, djece i ljudi s kojima radim. Iako, želim učiti i istraživati cijeli svoj život.

DIANA: U jesen nakon sezone dogodila mi se ozljeda i bila sam prisiljena odmarati od biciklističkih treninga. Bilo je teško to prihvatiti pa sam odlučila upisati Fitnes učilište i početi s fitnes treninzima kako mi je doktor savjetovao.

Redala su se predavanja na učilištu, predavali su nam najbolji profesori i bila sam svjesna da iako se dugo bavim sportom da je sitno moje znanje. Bilo me čak i sram koliko malo znam.

Znanje koje sam stekla na Fitnes učilištu počela sam prvo na sebi primjenjivati i uspjela sam pobijediti ozljedu. Sada kada sam postala fitnes instruktor svoje znanje, iskustvo i ljubav prema sportu prenosim i ekipi koju treniram. Napokon mogu dokazati svim osobama koji to žele da sport poboljšava fizičko i psihičko zdravlje i donosi unutarnji mir i zadovoljstvo, a i da se mnoge životne prepreke lakše savladavaju uz sport.

5. Da li se dovoljno ljudi bavi tjelesnom aktivnosti u Dalmaciji ili vašim disciplinama? Što bi promijenile?
TINA: Čini mi se u zadnje vrijeme da se, kao što sam i na početku rekla, ljudi sve više okreću sportu. Osvještavaju se na tom području, samo to kod nas dolazi polako. Vidim, sve se više voze bicikli, osnivaju se škole trčanja, škole triatlona za djecu, da se potaknu ljudi koji žele ali koji nemaju dovoljnu motivaciju. Također fitnes centri su sve puniji, možda je to samo pred ljeto, ali nije važno, bitno da se pokreću pa tko zna, možda se i “zaraze” hehe. 🙂
Ono što bih ja voljela je da ljudi treniraju iz gušta, iz ljubavi, za sebe te da se okrenu malo više prirodi. I vjerujem da će odmah biti sretniji, zadovoljniji i mirniji.
Također bih voljela da treneri više rade iz srca, da prenesu strast i ljubav sporta na te ljude i djecu s kojima rade. Da oni to zavole i da sami shvate što sport i priroda mogu učiniti njihovom umu, duhu i tijelu, samo onda opet problem, jer doktori neće imati posla. 😛

DIANA: Slažem se s Tinom da se svuda mogu primijetiti sve više aktivni ljudi. Polako se budi svijest o sportu i zdravom načinu života, ali rekla bi da bi situacija mogla biti i bolja. Primjećujem da se kod nas dosta žena i mladih djevojaka ne usudi baviti fitnesom zbog predrasuda umno zatvorenih osoba o ženama i mišićima, ˝a šta će ti mišići, to je ružno˝, ˝to je za muške˝, ali vjerujem da će se to ubrzo promijeniti i da će postati svjesne da i one kao žene imaju pravo pokazati svoju snagu i izdržljivost. Da im i mišići na njihove obline baš lijepo stoje.

Fitnes je u Dalmaciji zadnjih godina dobio na popularnosti kod mladih osoba, što me jako veseli, ali voljela bi vidjeti da se fitnesom bavi više osoba srednje pa i starije dobi jer to uvelike može pridonijeti u poboljšanju njihovog zdravlje te tako spriječiti mnoge bolesti i ozljede. Također bi potakla roditelje ovog novog doba da djecu više odgajaju u sportu i prirodi, a manje na računalima i u zatvorenim prostorima.

6. Uvijek ste tandem. Kakav je plan za dalje? Privatni, sportski i poslovni?
Tina i Diana: Cilj nam je da svoja znanja, iskustvo, ljubav i strast prema sportu prenesemo na mnoge, da ih zarazimo sportom i dokažemo da sport uvelike doprinosi njihovom zdravlju, unutarnjem miru i zadovoljstvu.

Osim grupnih treninga koje vodimo sa ženama i djecom, usmjerit ćemo se na individualizirani pristup prema ciljevima pojedinaca, smanjenju masnog tkiva, povećanju mišićne mase, rješavanju bolnih leđa i drugih zdravstvenih problema. Želimo nešto drugačije pa ćemo svojim klijentima ponuditi uz fitnes i odlaske u prirodu, planinarenje, veslanje, rafting te ostale treninge na otvorenom. Spoj prirode i sporta je ono što možemo pružiti svima koji to žele.

prijavi se za blog
blog prijava na newsletter

Autor bloga

Marija Jurina, mag. cin.

Magistra kineziologije sa usmjerenjem fitnes. Od početka studija je demonstrator na kolegiju Aerobika te se uz studij usavršava na raznim fitnes konvencijama i kongresima u Hrvatskoj i izvan granica te radeći u fitnes centrima. Nakon što je diplomirala dobiva naziv vanjskog suradnika na Kineziološkom fakultetu za aerobiku i grupne programe, Stručnom studiju za izobrazbu trenera u Zagrebu te predavača na Fitnes učilištu na odjelu za edukaciju instruktora grupnih programa uz glazbu. Privatni trener, trener raznih grupnih programa te certificirani WalkExercise, TRX i FloDance trener sa praktičnim iskustvom jedanaest godina.

Povezani blogovi