Danas vam donosimo intervju s mladom ambicioznom ženom koja ne samo da radi više poslova, već je u svima njima jednako odlična! A to možda i nije toliko teško kad izabereš pravi put i „poziv“ za sebe, kad te vodi strast prema onome što radiš i kad posao ustvari ne doživljavaš kao „posao“. – Upravo to je našoj Dori pošlo za rukom!

1. Draga Dora, imala si tu sreću da si se već od malih nogu upoznala s dosta sportova, što ne čudi s obzirom da dolaziš iz sportske obitelji koja ti je od malih nogu prenijela i usadila ljubav prema kretanju.

Da, sport i rekreacija oduvijek su bili sastavni dio mog života. Odrastajući u sportskoj obitelji, već sam od malih nogu imala priliku isprobati različite sportove. Moj djed, profesor tjelesnog odgoja i jedan od začetnika mnogih sportskih klubova u Rijeci, metodički me uvodio u svijet sporta. Naučila sam plivati s 3,5 godine, rolati s 4, klizati i jahati s 5 godina. Bila sam znatiželjna i željela sam isprobati sve, a djed me usmjeravao prema onome za što sam pokazivala sposobnosti.

Roditelji su mi također sportaši, a majka, koja je bila i učiteljica skijanja, prvi me put stavila na skije sa šest i pol godina. Iako sam već od prvog razreda osnovne škole trenirala rukomet i gimnastiku, svoje prve ozbiljnije sportske korake napravila sam između 2005. i 2006. godine, kada sam se u potpunosti posvetila odbojci u Odbojkaškom klubu Drenova. Tijekom sljedećih godina treniranja razvijala sam tehničke i taktičke vještine, odrađivala utakmice po rasporedu, sudjelovala na natjecanjima i stekla važne vrijednosti timskog rada i discipline.

Godine 2009. prešla sam u Odbojkaški klub Rijeka (tada ŽOK Rijeka), gdje sam nastavila igrati sve do kraja srednje škole. Nažalost, zbog ozljede sam morala prestati s natjecanjima, ali taj period mi je donio neprocjenjiva iskustva – igrala sam kadetsku ligu, sudjelovala na turnirima i dodatno produbila svoju ljubav prema sportu i aktivnom načinu života. I danas sport ima ključno mjesto u mom životu, ne samo kroz osobnu praksu, već i kroz prenošenje te strasti drugima.

2. Na Fitnes učilištu si završila čak dva programa osposobljavanja – za instruktora fitnesa u teretani i instruktora funkcionalnog fitnesa. Reci nam kada i kako si ustvari zavoljela ove oblike tjelesnog vježbanja, zašto si se odlučila na upis ovih dvaju programa te zašto si odabrala baš Fitnes učilište kao svoju baznu ustanovu koja će te uvesti u svijet fitnesa?

Svoju ljubav prema fitnessu otkrila sam još prije punoljetnosti, kada sam počela redovito trenirati u teretani 2012./2013. godine. Iako su povremeni boravci izvan Hrvatske donosili kratke pauze, fitness je ostao važan dio mog života. Moj tata, koji me od ranog djetinjstva vodio sa sobom u gym, upoznao me s principima vježbanja još dok mnogima rekreacija u teretani nije bila poznata. Stoga, mogu reći kako sam – čim sam krenula svoje fitness putovanje, ujedno i zavoljela ovaj oblik vježbanja.
Na tom putu susrela sam i inspirativne trenere, posebice u Fitness Studiju 9 u Rijeci, gdje sam napravila prve ozbiljne korake. Tijekom godina učila sam kroz vlastito iskustvo, u kojem sam napredovala, ponekad stagnirala, ali uvijek ostajala dosljedna disciplini koja je sastavni dio mene i mog života.
S vremenom je rasla i želja za dubljim razumijevanjem treninga i pravilnog pristupa vježbanju. Fitnes učilište, kao jedina takva ustanova u Hrvatskoj, činilo mi se najboljim izborom za stručno usavršavanje. Moje povjerenje u Fitnes učilište opravdano je od samog početka. Nakon što sam stekla prvu diplomu u Rijeci, za instruktora fitnesa u teretani, odlučila sam nastaviti edukaciju i upisati program za instruktora funkcionalnog fitnesa u Zagrebu.
Iskustva iz oba programa su mi izuzetno dragocjena – obje generacije i svaki sat edukacije, testiranje i trening u sklopu Učilišta, donijeli su mi nova znanja, uvide i poznanstva. Ta edukacija nije bila samo formalni korak, već prirodni nastavak mog razvoja u svijetu fitnesa, kojem se i dalje posvećujem s jednakim žarom.

3. No, fitnes ustvari nije tvoja jedina ljubav… Diplomirana si ekonomistica, a djeluješ i razvijaš se u industriji organizacije događaja. U razgovoru prije ovog intervju rekla si mi da jako voliš i taj svoj drugi (ili prvi 🙂 ) posao.  🙂 Možeš li nam malo detaljnije opisati kako izgleda takav jedan angažman? Koliko je izazovno, kako si se pronašla u svemu tome te ima li nešto što bi posebno istaknula i na što si ponosna?

U industriji događaja sam od 2012./2013. godine, kada sam započela kao dio team-a logistike na eventima. Prošla sam kroz različite uloge – od hostesiranja, brendiranja i vođenja timova hostesa do organizacije koncerata i drugih velikih događanja. Danas radim kao event menadžer i mogu reći da uistinu volim i živim ovu ulogu.
Organizacija događaja moj je primarni posao, a svaki projekt donosi nešto novo. Do sada sam imala priliku realizirati širok spektar događanja, kako u Hrvatskoj, tako i u regiji. Angažmani su bili različiti. Ono što ovu industriju čini posebnom jest da NEMA PRAVILA – nijedan događaj nije isti niti se može usporediti s nekim prethodnim ili budućim. Događaji su poput “živog organizma” koji se stalno mijenja i prilagođava – zahtjevima klijenata, vremenskim uvjetima, napretkom tehnike i digitalizacije, timovima s kojima radimo… zaista je širok spektar svih segmenata na koje se pažljivo treba obratiti pažnja. Osoba koja radi ovaj posao treba biti fleksibilna i spremna za sve scenarije. Upravo zbog te dinamike i nepredvidivosti, ovaj posao ili voliš i obožavaš – ili jednostavno nije za tebe.
Zanimljivo mi je promatrati i biti dio promjena koje se događaju u event industriji. Meni su izazovi ono što me pokreće. Promjene u ovoj industriji smatram prilikom za rast, a energija koju donosi svaki novi projekt motivira me da budem još kreativnija i znatiželjnija. Vjerujem da je organizacija događaja moj pravi poziv, posebno u okruženjima u kojima radim posljednjih godina.
Teško bih mogla izdvojiti samo jedan projekt jer ih je bilo mnogo – svaki je bio poseban, različiti su i jedinstveni na svoj način. No, svakako sam ponosna na projekte i događaje koje sam vodila samostalno, od početne ideje do završne realizacije. Na tom putu upoznala sam sposobne i odgovorne pojedince koji zajedno stvaraju atmosferu u ovoj industriji, takvom da je pravi gušt raditi ovaj posao.
Ipak, rad u timu mi je podjednako važan. Sretna sam što danas radim s kolegama koji razumiju koliko je svaki segment događaja bitan i koliko pažnje treba posvetiti detaljima. Organizacija velikih događaja nije posao jedne osobe – iza svakog uspješnog eventa stoji posvećen tim, a iznimno sam sretna što radim s pojedincima koji su mi s vremenom postali ne samo kolege i suradnici, već i prijatelji.

4. U vrijeme edukacije na Fitnes učilištu, radila si 2 posla. Koliko ti je izazovno bilo sve to uskladiti, a istovremeno biti redovita na predavanjima, učiti za ispite i paziti da poslovi „ne trpe“?

Tijekom obje edukacije na Fitnes učilištu radila sam više od jednog posla, a ponekad i u različitim gradovima istovremeno. Prvi period bio je izazovan i ponekad mentalno iscrpljujuć, ali činjenica da sam učila o nečemu što me zanima, olakšala mi je cijeli proces. Kada znaš koji je cilj i kada znaš da ćeš ga ostvariti, sve postaje lakše.

S obzirom na to da sam ekonomist po struci, najizazovnije mi je bilo “uhvatiti se u koštac” s određenim terminima iz anatomije, koji su mi danas postali svakodnevni i ne znam kako sam prije komunicirala bez tih pojmova. 😀 Izazovi tijekom edukacije postali su sastavni dio mog života i naučila sam kako najbolje balansirati sve obveze. S godinama sam shvatila da imam veći kapacitet za učenje i usvajanje novih znanja i vještina u područjima koja me zanimaju, što me motivira da nastavim rasti.

Zahvaljujući svojoj dobroj organizaciji i posloženosti, nijedan posao nikada nije trpio. Dapače, unaprijed određeni termini i zadaci omogućili su mi da bolje posložim raspored dana i tjedna i budem efikasnija. Danas, kad imam “više vremena” vikendima, ponekad mi je čudno biti bez predavanja i edukacije subotom i nedjeljom! 😄 Sretna sam i zahvalna što sam se odlučila na oba programa u trenucima kad sam prvi dio dana na prvom poslu, a drugi dio dana (večeri) u teretani na drugom poslu. Upravo su me ti izazovi, izlazak iz “zone komfora” i balansiranje između poslova, doveli do rasta. Smatram da nas upravo takvi izazovi dovode do daljnjeg razvoja u kojem postajemo bolja verzija sebe.

5. U svojih 30 godina života si postigla već toliko toga i mislim da si ti idealna kandidatkinja da završnim riječima u ovome intervjuu motiviraš sve žene da budu snažne, slijede svoje snove, ne sumnjaju u sebe i ostvare svoje ciljeve. Što bi im poručila?

Vjerojatno je već nekima i klišej, ali smatram da je najvažnije slušati sebe, pratiti svoju intuiciju i slijediti put koji te vodi prema onome što voliš – bilo da je to tvoja strast, ideja, želja ili vizija koju nosiš u sebi. Uvijek sam radila po svom i iako ne smatram da je to svaki put bio najpametniji odabir, nikada to ne bih promijenila jer su me upravo te odluke i iskustva oblikovala u osobu kakva sam danas. I danas mogu reći da sam prije navršene 30. godine života ostvarila gotovo sve što sam si zacrtala i zamislila. Naravno, puno toga dugujem podršci svojih roditelja i tome što su mi dali slobodu da donosim vlastite odluke kako jesam i smatram da treba.
Snovi koje sanjamo ne moraju biti veliki. Dovoljno je da svaki dan činimo male korake prema svojim ciljevima. Ti koraci mogu nas dovesti do naših snova ili nas odvesti na put gdje ćemo donijeti novu odluku o tome što želimo dalje i u kojem smjeru dalje želimo nastaviti. Sumnja u sebe može biti najveći neprijatelj, ali ona je ponekad neizbježna na putu prema uspjehu. Zato je važno da ne dopustimo da nas ta sumnja paralizira. Svakako, slijediti svoje snove znači “uzeti život u svoje ruke”, preuzeti odgovornost i vladati svim aspektima svog djelovanja prema sebi i svojoj okolini.
Moj savjet svim ženama (ali i muškarcima) jest da upravo to naprave – da nikad ne odustaju od sebe i svojih želja, da čine stvari prema vlastitom osjećaju i intuiciji te da se okruže ljudima koji ih podržavaju, ali i da izbace negativnost iz svog života. To ne znači da moraju imati 100% podršku svih, ali smatram važnim distancirati se od ljudi koji svojim nezadovoljstvom i negativizmom ne potiču naš rast i izlazak iz zone komfora. Također, zadržavanje pozitivnog stava, čak i kada ništa oko nas ne sluti na dobro, puno pomaže u krajnjem ishodu i izlaženju iz negativnih perioda koji su sastavni dio života. Ne odustajte od sebe i onoga o čemu svakodnevno razmišljate, trudite se iskoračiti izvan svojih okvira i zona u kojima vam je “ugodno” – i sigurna sam da će svatko doći do svog cilja.