Matija Jelić je iznimna, kvalitetna  i svestrana osoba. Polaznik koji je od razredbenog postupka za upis na učilište pa do završnog ispita bio uzoran. Sam kaže da je to uspio zbog fokusa na stvari koje ga zanimaju. I nakon edukacije jer ostao u kontaktu s nama i prijavio se za volontera na našem 2. kongresu. Tamo je još jednom demonstrirao odgovornost, predanost radu i disciplinu, vrline koje ima i gaji cijeli život. Matija je jako dobar u prenošenju misli u riječi pa sam mu dala svu slobodu i prostor. Nećete se razočarati kad pročitate što nam je sve rekao

1. Matija, bio si najbolji na razredbenom postupku svoje generacije, briljirao na ispitu, na našim kvizovima si redovito najuspješniji. Znam da obožavaš čitati i učiti ali ipak moje pitanje je odakle ljubav prema fitnesu? Jer…saznali smo da si prije vježbao glasnice. ?

Prije svega, hvala na toplim riječima i prepoznavanju moje strasti i angažmana. Kod mene su stvari po pitanju interesnog područja kako u fitnesu, tako i u životu općenito (iako su te dvije stvari kod mene u biti kontinuum, a ne odvojene cjeline) vrlo jasne i tu se držim jednostavnog pravila – odaberem uzak fokus stvari koje me zanimaju, nastojim eliminirati sve što mi proizvodi buku i onda se na ono što ostane obrušim svim raspoloživim sredstvima. Tako je bilo oduvijek sa svime čega se primim, bilo to učenje, glazba, fitnes ili nešto manje konkretno ali kudikamo bitnije – prijateljstvo i ljubav. Ako nisam voljan (drama alert) za nešto proliti krv, onda to vjerojatno nije niti vrijedno truda (molim shvatiti u prenesenom značenju). ?

Ljubav prema fitnesu mi se prikrala još davnih tinejđerskih dana kada sam se po dvorištu na selu u okolici Ivanić-Grada poigravao penjanjem, trčanjem i betonskim utezima koje sam si izradio iz potrošenih kantica boje. Zaljubljenost u kretanje i fascinaciju prirodom vjerojatno mogu zahvaliti dokumentarcima o životinjama koje sam kao klinac religiozno pratio diveći se gracioznim i moćnim pokretima divljih zvijeri. S druge, vjerujem da su biceps Arnolda Schwarzeneggera i ogrebano lice Bruce Lee-a, a nešto kasnije „Iron“ Mike Tyson i finalno – tada potpuno nova senzacija – pojava mixed martial art-a iliti ultimate fighting-a rezultirali donošenjem odluke da nakon selidbe u Zagreb započnem treniranje borilačkih sportova.

Nekih 4-5 godina sam trenirao tajlandski boks u klubu Holy Spirit, nakon čega sam se zaljubio u Brazilsku Jiu Jitsu, gdje sam u sklopu kluba Black Dragon proveo narednih 8 godina trenirajući vrlo visokom frekvencijom i intenzitetom. Iako sam cijelo vrijeme suplementarno koketirao i s raznim principima treninga snage i kondicije, ideja o radu u fitnesu se pojavila tek prije nekih 5-6 godina, kad su se počele gomilati razne ozljede i kad sam zaključio da je možda vrijeme da fokus prebacim na proučavanje principa treniranja, a bezglavo ispucavanje na svojem tijelu počnem ostavljati iza sebe.

Što se samih motiva treniranja tiče, kod mene je to sve krenulo iz neke prenaglašene samosvjesnosti i samokritičnosti, te sam u samim počecima trening koristio kao alat obračunavanja s niskim samopouzdanjem i emotivnim problemima općenito; neke potrebe da sebi i drugima dokažem neki aspekt vrijednosti i integriteta…Poštedjet ću vaše čitatelje klišej priča o teškom djetinjstvu i egzistencijalnoj krizi u adolescentskom razdoblju i privesti priču kraju sa zaključkom da je s vremenom i karakternim sazrijevanjem potreba za eksploatacijom fitnesa u svrhu ispunjavanja praznine postajala sve slabija, a želja za učenjem i projiciranjem znanja na druge sve jača. Iako bez daljnjega, mentalno-karakternu komponentu i dalje smatram krucijalnom, jer za mene fitnes dolazi iznutra i ne završava kad zatvorim vrata „teretane“.

2. Protekli vikend održao se 2. Kongres Fitnes učilišta na kojem si uz ostale kolege s učilišta volontirao. Za to ti naravno hvala jer bez vas ne bi uspjeli ostvariti sve što smo naumili. Kako ti je bilo na kongresu i na koji način se ti voliš usavršavati?

S ovogodišnjeg kongresa izlazim fizički potpuno iscrpljen, što zbog posla, što zbog sudjelovanja na fitnes izazovu, no emotivno napunjen i ushićen što sam imao priliku raditi s ljudima koje smatram mentorima i uzorima, razmijeniti svoja iskustva i povezati se s kolegama trenerima sa scene i iz neposredne blizine gledati i slušati majstore svog zanata.
Na ovakvim događajima je jako zanimljivo promatrati izmjenu generacija i prosljeđivanje baklje sa starijih generacija na nas nove. Neki bi rekli – „What a time to be alive“ i zbog te prilike ja zahvaljujem Vama.

Osim na događanjima poput Kongresa Fitnes Učilišta, ja trošim suludo puno vremena čitajući članke i knjige s naglaskom na metodiku i znanstvenu pozadinu stvari, klonim se broscience kanala i clik bait sajtova i pratim ljude za koje znam da znaju o čemu pričaju. Stalno pikiram nove edukacije i certifikate po principu osobne i poslovne iskoristivosti, ali izbjegavam trendove i izmišljene style over substance principe treniranja koji se oslanjaju na marketing i eksploataciju.

3. Završio si edukaciju za instruktora fitnesa u teretani. Iako si već imao puno znanja i prije upisa, što te se dojmilo najviše?

Ne bih htio istaknuti nikog posebno jer je to dosta nezahvalno, no najveća prednost bi svakako bila pažljivo probrana garnitura predavača. Ono što je mene najviše zanimalo jest metodika, promatranje kako drugi predavači uče pojedine pokrete i principe, prilagodba vježbi raznim razinama fizičke spremnosti, a i nadogradnja komunikacijskih vještina u ovom kontekstu. Proces učenja mi je iznimno olakšala odlična organiziranost ljudi uključenih u učilište, down to earth pristup i maksimalna susretljivost u svakom pogledu. Nisam se osjećao kao gost, nego kao dio procesa, a meni su takve stvari strašno bitne. Na učilištu sam upoznao puno dragih ljudi i proširio mrežu poznanstava na način na koji bih, poznavajući sebe – teško uspio sam. Možda i najbitnije od svega, nakon što sam diplomirao su mi se u poslovnom smislu, kao i mnogim kolegama iz moje generacije otvorila mnoga vrata, što dovoljno govorio o kredibilitetu Fitnes Učilišta kao obrazovne ustanove. Na kraju krajeva, naš posao se svodi na rad s „pravim ljudima“ gdje postoji užasno puno faktora i svako obrazovanje treba shvatiti kao neki intelektualni kapital i odskočnu dasku, dok sve ostalo ovisi isključivo o nama samima i našem angažmanu.

4. Na sve si strane i puno radiš. Što tvoji vježbači najčešće pitaju i žele?

Mahom je riječ o ljudima koji nemaju konkretan cilj sportske naravi, nego samo žele poboljšati kvalitetu života, bilo kroz funkcionalizaciju svojeg usnulog tijela ili neku estetsku rekompoziciju koja će im tu kvalitetu poboljšati u malo drugačijom kontekstu. Ti motivi se potom isprepletu jer se uz dobro usklađene parametre treninga estetska dimenzija uvijek pojavi kao nužna i poželjna posljedica. Neki pak dolaze samo zbog toga da mogu bez grižnje savjesti pojesti nešto s nutritivnog ruba ili popiti pivu nakon treninga i to je isto u jednu ruku sasvim OK kao neki početni vid motivacije. Veseli me kad naletim na nekoga tko ima specifični cilj, jer me to još više gura u edukacijskom smislu, a kad mi netko kaže da sam mu pomogao promijeniti život, bilo kakvo preispitivanje oko toga jesam li odabrao pravu profesiju pada u vodu.

5. Koju vrstu treninga preferiraš za sebe? Da li je to variralo kroz godine?

Iako ne stižem trenirati koliko bih htio, što zbog ozljeda, što zbog preokupiranosti, uvijek se nađe vremena za barem 3-4 treninga tjedno. Moji treninzi su poprilično jednostavni, ogoljeni i dosta teški. Žanrovski ne volim klasificirati svoj tip treninga, no kada bi ga morao nekome opisati, to je neki hibrid trenažnih principa za koje smatram da su, u pozitivnom smislu mentalno i fizički redefinirajući. Koketirao sam sa svime i svačime i od svega uzeo ono što mislim da najbolje funkcionira i odgovara mojim potrebama i željama u danom momentu.

Primjerice, uskoro se planiram iskušati u nekim obscacle course utrkama, pa ću se narednih tjedana posvetiti razvoju aerobne izdržljivosti i nekim specifičnim vještinama poput penjanja, puzanja, povlačenja, nošenja i slično. No, srž mog treninga uvijek ostaje ista = temeljni obrasci kretanja, trening sa slobodnim utezima, neki vid dnevne ili tjedne valovite periodizacije na glavnim liftovima, dakle kompleksne vježbe kao osnova, pomoćne vježbe za optimizaciju cijelog tijela i zadovoljavanje poželjnih omjera među mišićnim skupinama i sveprisutan rad na mobilnosti i stabilnosti. Bez zapostavljanja često stigmatiziranog kardiovaskularnog aspekta. Trenažere izbjegavam, osim kad ozljeda ili okolnosti to nalažu, iako tu i tamo nabacim neki bro session čisto da zadovoljim taštinu, jer se taština rjeđe budi ako je sita…

Nekome sa strane bi to moglo izgledati poput CrossFita ili nečeg sličnog ali sa smislenim i odgovornim auto regulativnim programiranjem koje u obzir uzima sve energetske sustave i gdje je odmor prilagođen intenzitetu i kompleksnosti a ne nekoj vremenski suludo posloženoj strukturi koja te iste principe često zanemaruje…tako u mojem trening rasporedu možete naći elemente klasičnog powerliftinga, weightliftinga, gimnastike, rada s kettlebellima, vježbi za razvoj mišićne i kardiovaskularne izdržljivosti pa čak i bodybuildinga u nekoj mjeri…

Iako ne volim koristiti taj termin, jer se dosta prostituira zadnjih godina, gravitiram ka treningu funkcionalne snage, a za mene to znači snažno, pokretljivo, izdržljivo, zdravo i multifunkcionalno tijelo spremno za kvalitetan život sa svim izazovima koje on u tom smislu nosi i o tim faktorima ovisi i samo manipuliranje pojmom funkcionalnog.

6. Koji su ti planovi za dalje, gdje te vježbači mogu naći i javiti ti se za savjet?

Ljudi koji žele raditi sa mnom, mogu me prvenstveno naći u gymu Guerilla Athletics u Radničkoj Cesti u Zagrebu koji sam prije 5 godina otvorio sa svojim prijateljem Danijelom. Tamo prvenstveno nudimo grupni strength & conditioning program, a uz to imamo i grappling sekciju. Nadalje, na zapadnom dijelu grada u kondicijsko – pripremnom centru 4allgymu na Črnomercu, gdje triput tjedno vodim grupni program pod nazivom Strength & Core, te u GreenGold Orlandofit gymu u Radničkoj, gdje dvaput tjedno vodim programe Kettlebell Conditioninga i pokrivam dio smjena. Na sve tri lokacije nudim svoje usluge privatnih treninga, što mi je iskreno i najnapetije jer preferiram individualni pristup, a nerado egzistiram i na društvenim mrežama facebook i instagram koje neredovito punim srednje interesantnim sadržajem.