Sastav tijela nameće se kao jedan od najvažnijih pokazatelja zdravlja osobe. Visok postotak masnog tkiva generalno je povezan s većim rizikom od raznih oboljenja kao npr. dijabetes tipa 2, različite vrste kardiovaskularnih bolesti kao i niz drugih. Ipak, i prenizak postotak masnog tkiva ima svoje posljedice. Kod osoba s veoma malim postotkom masnog tkiva često dolazi do smanjene produkcije hormona, izrazite iscrpljenosti a kod djevojki u pubertetu često dolazi i do primarne i sekundarne amenoreje.

Iako postoji niz metoda koje se koriste kao što su DEXA, metoda podvodnog vaganja, Bod-Pod i druge, za današnji blog odlučili smo se proći prednosti i nedostatke metoda mjerenja sastava tijela kaliperom (mjerenje kožnih nabora) i metodom bioelektrične impedancije.

MJERENJE KOŽNIH NABORA

Mjerenje sastava tijela kaliperom je moguće na nekoliko načina. U prošlosti se veoma često koristila metoda mjerenja samo jednog kožnog nabora, pomoću kojeg se iz tablice izračunava procjena sastava tijela. Ipak, dobro je poznato da genetska komponenta jednim dijelom uvjetuje mjesta dominantnog nakupljanja masnog tkiva. Iz tog razloga takva metoda doživljava puno kritike, te u novije vrijeme češće se koristi metoda s 3 ili 7 kožnih nabora.

Dakle, sastav tijela ispitanika se procjeni mjerenjem kožnih nabora s jednadžbom Jackson-a i Pollock-a (1985) za mjerenje tjelesne gustoće (TG). Vrijednost tjelesne gustoće unosi se u jednadžbu za procjenu postotka masnog tkiva (% masnog tkiva = (495/TG – 450)) prema Siri-u (1956). Metoda mjerenja sastava tijela sa 7 kožnih nabora pokazuje veoma slične rezultate i s nekim drugim sofisticiranijim metodama (DEXA). Još jedna važna stavka je ta što se mjerenje kaliperom može provoditi neovisno o dobi dana, s veoma malom varijabilnošću. Iako je ova metoda korištena godinama s velikom efikasnošću se primjenjuje i danas.

Prednosti

– kaliper je malen uređaj i veoma lako se transportira
– veoma učinkovito se koristi za terenska mjerenja
– pokazuje iste rezultate neovisno o dobu dana kada se mjeri
– vrlo se lako uči, pravilna tehnika se veoma efikasno usvaja samo s nekoliko smjernica*

Nedostaci

– nije praktična za mjerenje većih skupina ispitanika zbog vremena koje je potrebno za mjerenje
– tehnika se teže usvaja ako je riječ o pretilim ispitanicima
– postoje ograničenja u mjerenju ispitanika s visokim postotkom masnog tkiva

* Barreira i sur. (2013) proveli su istraživanje u kojem su pokušali otkriti brzinu usvajanja mjerenja kožnih nabora. Naime, iskusni mjeritelj dao je nekoliko verbalnih uputa studentima (N=23) o načinu mjerenja, a uz to studenti su dobili i vizualnu demonstraciju od strane mjeritelja. Nakon uputa studenti su proveli mjerenje. Ispitanici su mjereni i od strane iskusnog mjeritelja kao i od strane studenata. Rezultati su pokazali da su studenti dobili vrijednosti veoma slične vrijednostima iskusnog mjeritelja na muškom ispitaniku, i razlike između dobivenih vrijednosti nisu bile statistički značajne. Ipak, rezultati na ženskom ispitaniku pokazali su odstupanja, i razlika u rezultatima između iskusnog mjeritelja i studenata je bila statistički značajna. Podaci ovog istraživanja daju nam jasno do znanja da se tehnika mjerenja kožnih nabora veoma lagano usvaja na ispitanicima s nižim postotkom masnog tkiva (generalno muškarci imaju manji postotka masnog tkiva u odnosu na žene). Za mjerenja osoba s većim postotkom masnog tkiva potrebno je više iskustva i dodatne poduke.

BIOELEKTRIČNA IMPEDANCIJA

Metoda bioelektrične impedancije temelji se na postavci da je električni otpor najveći u masnom tkivu (koji sadrži 14 do 22 % vode) jer provodljivost ovisi o postotku vode u tkivu, koji je najveći u nemasnoj masi. Stoga je električni otpor u biti indeks tjelesne mase, a na temelju različitih formula izračunava se postotak nemasne i masne komponente (Mišigoj-Duraković, 2008). Postoji nekoliko varijanti instrumenata za mjerenje bioelektričnom impedancijom. Najjednostavniji i najpoznatiji su modeli   s dvije elektrode gdje struja prolazi kroz stopala ili ruke, odnosno, ispitanik stoji na vagi ili ispitanik u rukama drži uređaj i struja prolazi kroz taj segment tijela.Takvi modeli najčešće pokazuju nešto veće vrijednosti u usporedbi s drugim. Modeli s više elektroda gdje ispitanik stoji na vagi i u rukama drži nastavke (elektrode), daju nešto točnije rezultate i približnije vrijednostima usporedbi s drugim metodama. Kao i mjerenje kožnih nabora, mjerenja bioelektričnom impedancijom su jedna od najčešćih metoda koje se koriste.

Ipak, mjerenja bioelektričnom impedancijom pokazuju da mogu varirati ovisno o dobu dana kada se provode mjerenja. Osim toga, ako je unos hrane prije mjerenja bio povećan, konačna vrijednost također može biti veća. Kao što hrana može utjecati na rezultat tako je i s kofeinom i alkoholom. Još jedna važna stavka je i tjelesna aktivnost, koja može dovesti do promjene odnosa vode u tijelu kao i do dehidracije što svakako treba uzeti u obzir.

Iz tih razloga uvedene su sljedeće preporuke:

1. Mjerenje obaviti ujutro prije unosa hrane
2. Paziti na unos tvari koje mogu izazvati dehidraciju
3. Mjerenje obaviti prije bilo kakve intenzivne aktivnosti
4. Također, ako se želi pratiti napredak osobe preporučljivo je stanja mjeriti uvijek u istim uvjetima kako bi se minimalizirala mogućnost pogreške (isto doba dana, jednaki hidratacijski uvjeti, isti mjerni instrument)

Prednosti

– veoma učinkovito se može koristiti za mjerenje većih skupina ispitanika
– daje kvalitetne rezultate ako se poštuju navedene preporuke
– metoda nije pod utjecajem pogreške mjeritelja

Nedostaci

– moguća je varijabilnost u rezultatima ako se ne poštuju navedene preporuke
– vrijednosti mogu varirati ovisno od modela i proizvođača

ZAKLJUČAK
Navedene metode neke su od metoda koje se najčešće koriste za jednostavna, terenska mjerenja. Iako i jedna i druga metoda imaju svoje nedostatke nema potreba za isključivanjem tih metoda u programu mjerenja. Ako se poštuje protokol i mjeritelj ima dovoljno iskustva i jedna i druga metoda mogu pružiti kvalitetne rezultate. Za dugoročni plan i program kombinacija obje metode može biti odličan način za praćenje napretka osobe.