fbpx

“Smršavila sam 45 kg, postala instruktor, a “the best is yet to come”.” – Maja Stanivuković

Maju Stanivuković prije 5 godina i danas, ne bi povezali kao istu osobu. Nekad pretila ekonomistica, danas s 45 kg manje i prekvalifikacijom u slastičarku/instruktoricu fitnesa, priča je u koju će malo tko povjerovati. Maja je oduševila na nastavi i stekla pravo na diplomu “Certificate of Excellence”. Više o ovoj snažnoj i slatkoj polaznici pročitajte u intervjuu.

1. Maja, od pretile osobe do powerlifterice! Koliko je zaista dug taj put?

Cijeli život sam vodila bitku s prekomjernom tjelesnom težinom. I svaki puta, svaki pokušaj, a bilo ih je nebrojeno, rezultirao je neuspjehom. Sve do listopada 2014. godine kada sam osvijestila činjenicu da imam 107,3 kg i da moram, po zadnji puta, pokušati srediti život. Nazvala sam svog prijatelja i trenera Zdravka i zamolila za pomoć. U 9 mjeseci, skinuli smo 45 kg, u narednih nekoliko mjeseci počeli raditi na mišićnoj masi, a kako mi je tata powerlifter, trener me paralelno i polagano usmjeravao prema tom sportu.

17 mjeseci od mog prvog ulaska u teretanu, otišli smo na prvo natjecanje u Trogir. Uslijedila su ostala natjecanja, a moja natjecateljska powerlifting priča je dobila epilog kada sam prošle godine postavila državni rekord u potisku s klupe, ili popularnije bench pressu, u svojoj kategoriji. No, zbog 3 uzastopne ozlijede lumbalnog djela kralješnice, za sada smo natjecanja odlučili staviti sa strane i odmoriti od teških, i za moja leđa destruktivnih, powerlifting priprema.

2. Prošla si kroz programirani powerlifting trenažni proces, postavila državni rekord u bench pressu, kakva iskustva nosiš iz toga?

U srednjoškolskoj dobi sam imala priliku završiti na teškoj operaciji abdomena, prilikom koje mi je desni iliopsoas značajno kirurški skraćen. Samim time, ozlijede lumbalnog djela kralješnice su bile samo pitanje vremena. Tri puta, u nešto više od godinu dana, imala sam hernije na L4 – L5 i L5 – S1 diskovima. Obavila sam 4 magnetne rezonance, nebrojeno fizikalnih i fizioterapeutskih terapija, prilagođenih vježbanja, bolova i emotivno – mentalnih padova. Kada pogledam taj zadnji period, nameće se pomisao kako je plaćena cijena previsoka i kako mi je cijeli proces, u najmanju ruku, ostao u ružnom sjećanju. Međutim, sve je …. samo ne to.

Svaki period priprema, ozljeda i rehabilitacije me dodatno izgradio i zahvalna sam na tome. Uživala sam u svakom putovanju, prozivanju svoga imena na natjecanju da se pripremim za ‘’lift’’, ponovnoj mogućnosti da nakon svake ozlijede napravim pretklon. Uživala sam u svakom podignutom utegu i tremi pred natjecanje. Kupovini opreme i druženjima, suzama i sreći. Koliko god svaki segment tog našeg, powerlifting projekta, bio težak, ne bi mijenjala ni sekundu istoga.

3. Ono što je kod tebe posebno i slatko je činjenica da si i slastičarka. To ti nije primarna struka, ali možemo reći da je ljubav prevagnula. Kakve poslastice radiš?

Tako je, primarno sam ekonomist – turistički manager. Međutim, u cijelom ovom procesu, shvatila sam da je to zanimanje koje me najmanje zanima i nimalo usrećuje te da jedino što bi me zaista, ne deklarativno, već zaista usrećilo je slastičarstvo. Kada sam smršavila, odlučila sam otići na prekvalifikaciju za slastičara te sam ju u rekordnom periodu i završila. Dobila sam posao voditelja slastičarnice, ali kojeg sam, zbog teških ozljeda kralješnice, morala napustiti. Unatoč tome, još uvijek sam u slastičarstvu, radim torte i kolače, ali u manjem opsegu i kao vanjski suradnik te uživam u svakoj torti koju napravim i u svakom kolačiću koji izađe iz moje pećnice. Specijalizirala sam se za torte klasike i za dekoracije na bazi čokolade, jer kao i većina slastičara, specijaliziramo se za ona područja i one tehnike kojima se ili najviše divimo ili koje najviše volimo konzumirati.

4. Tvoje zadnje četiri godine su doista životopisne, od pretilosti do powerliftinga, prekvalifikacija za slastičarku i upisa na Fitnes učilište pa da pitamo, kako si se odlučila za Fitnes učilište?

Za Fitnes učilište sam se odlučila iz jednog razloga: željela sam svemiru vratiti uslugu i pomoći ljudima s problemom sličnim ili istim kao što je bio moj. Ja sam imala potporu svojih roditelja, prijatelja i najbitnije, trenera. Puno ljudi mi se obratilo za pomoć, a bez ikakve potpore svojih bližnjih. Jedini logičan nastavak je bio – certifikat koji će mi pomoći u tome da nekome pomognem. Dugo mi je trebalo da se odlučim upisati, ali uz konstantno nagovaranje jednog prijatelja i uz bezuvjetnu potporu mog trenera, odlučila sam se i za taj korak i ovim putem im se od srca zahvaljujem.

Što se tiče odabira škole, tu nije bilo dvojbe. Napravila sam osobno mini istraživanje i Fitnes učilište je bio jedini i očit izbor. Na tržištu postoji nekoliko škola ove vrste, ali s obzirom na kvalitetu, online recenzije i iskustva iz prve ruke, moram ponoviti da dvojbe zaista nije bilo. Pristupila sam razredbenom postupku, prošla ga, odslušala predavanja, položila ispite i nekoliko mjeseci kasnije, postala certificirani instruktor fitnesa u teretani.

5. Znamo koliko je prehrana bitna u trenažnom procesu, a ti proizvodiš slastice. Je li ti nekada teško odoljeti? Kako spajaš na prvi pogled nespojivu kombinaciju powerliftinga i slastica?

Istina, prehrana je, a posebno s obzirom na moju prošlost i sklonost skupljanju kilograma, zaista skoro najbitnija stavka mojih trenažnih procesa. Međutim, iako sam skoro svakodnevno okružena biskvitima, kolačima, kremama, nije mi teško odoljeti. Možda je kontraintuitivno, ali kada ste svaki dan okruženi istom stvari, dođe do zasićenja. Izuzetno rijetko jedem svoje slastice, ali se povremeno počastim Nutellom. To je moj kriptonit i jedini slatkiš, uz vanili kiflice, kojem ne mogu odoljeti. Zaista sam ‘’slatki’’ tip i da smijem, vjerujem da bi mi se svakodnevna prehrana svodila isključivo na slatke namirnice i okuse. Međutim, kada napravite trening nakon kojeg se ne možete pomaknuti i koji vam oduzme zadnji atom snage i kada vidite da ste potrošili kalorija u vrijednosti 100 g Nutelle, odustanete od ideje da ih nadoknadite tako. Stvar je u balansu, autogenom treningu te promijenjenoj percepciji hrane.

 

6. Zbog ozljeda povukla si se iz natjecateljskog powerliftinga, no ne staješ. Kakvi su to planovi za dalje ?

Zaista ne znam. Moj trener ima svoje čudne, ali, očito u mom slučaju, učinkovite metode mentalno – fizičkog treninga i vježbanja strpljenja pa mi je ljubazno najavio da ću uskoro na natjecanje, ali mi nije odao ništa više od toga. Navodno se već pripremamo, ali uza svu volju i trud da prepoznam o čemu se radi, još uvijek nisam uspjela dešifrirati. I dalje treniram 4x tjedno pod njegovim nadzorom, ozlijede smo zaliječili pa ako situacija ostane takva, jedino što mogu reći, a što mi je postala životna deviza od trenutka kada sam smršavila 45 kg……the best is yet to come.

prijavi se za blog
blog prijava na newsletter

Autor intervjua

Marija Jurina

Marija Jurina, mag. cin.

Magistra kineziologije sa usmjerenjem fitnes. Od početka studija je demonstrator na kolegiju Aerobika te se uz studij usavršava na raznim fitnes konvencijama i kongresima u Hrvatskoj i izvan granica te radeći u fitnes centrima. Nakon što je diplomirala dobiva naziv vanjskog suradnika na Kineziološkom fakultetu za aerobiku i grupne programe, Stručnom studiju za izobrazbu trenera u Zagrebu te predavača na Fitnes učilištu na odjelu za edukaciju instruktora grupnih programa uz glazbu. Privatni trener, trener raznih grupnih programa te certificirani WalkExercise, TRX i FloDance trener sa praktičnim iskustvom jedanaest godina.

Povezani blogovi