U današnjem intervjuu s našim predavačem Mislavom Skrepnikom smo se raspričali o veganstvu, receptima, vege mjestima, i naravno o temi predavanja koje će držati Mislav. Opširni odgovori, koji će Vam dati odgovor na pitanja, možda se i poistovjetite s Mislavom, možda podloga za raspravu,. u svakom slučaju pročitajte naš intervju i pitanja sačuvajte za 31.1.2020. !

Vidimo se 31.1. i 1.2.2020. godine na 5. Kongresu Fitnes učilišta!

1. Mislav, ti osobnim primjerom razbijaš mitove o veganstvu i vježbanju. Možeš li nam reći malo o svojim početcima, koliko ti je bilo teško slagati uravnoteženu prehranu, jesi li bio u situacijama da te ljudi ne podržavaju te kako si se nosios tim?

Koncept spoja vegetarijanstva i bodybuildinga mi je osvijestila prije 10 godina tadašnja djevojka koja se također natjecala u tom sportu. Upoznali smo se na “ratnom polju” i između serija počeli pričati o hrani, kao što to obično biva u tim krugovima – pogotovo u fazi definicije. Kad je rekla da ne jede životinje još od osnovne škole, otvorio mi se potpuno novi svijet. Prelazak nije bio težak jer sam nakon vlastite odluke imao njezinu podršku, podršku prijatelja u obliku zezanja da sam papučar, ali i roditelji su bili potpora. Majka me naravno nagovarala da barem tu i tamo pojedem komad životinje, da ne prijeđem naglo, ali sam znao da joj je zapravo stalo do mene i da mi želi dobro. “Uravnoteženost” prehrane je bila upitna, jer tadašnja funkcija mojeg jedenja je bila izgledat što bolje na natjecanju. Zamijenio sam meso posnim sirom i jajima, ubacivao brojke kcal i proteina u kalkulator i bio zadovoljan tim robotskim životom, kada bi se moj unos poklopio sa preporučenim unosom za – bildere.

Pet godina kasnije sam prešao na veganstvo i to mi je na prvu izgledalo puno izazovnije. Na svu sreću sam se već bio okružio stručnim knjigama iz biologije, fiziologije, biokemije i sportskog nutricionizma, stekao poznanstva sa ljudima iz medicine i nutricionizma, ali i razvio kritični način razmišljanja i snalaženje u traženju znanstvenih studija. Sjećam se da sam cijelo ljeto proveo čitajući Guytona umjesto odlaska na plažu. Možda sam bio blijed kao tofu, ali sam si odgovorio na sva bitna pitanja da se mogu bez straha upustiti u taj novi način života. Ispalo je da mi ta ista pitanja danas postavljaju klijenti i na temelju njih držim predavanja širim masama. Moram pohvaliti i vegansku zajednicu koja mi je jako pomogla oko praktičnih stvari. Učlanio sam se u veganske grupe i u vrlo kratkom vremenu doznao gdje što kupiti, kako skuhati, ali i pojesti vani na brzinu ili u restoranu. Povremeno smo organizirali i vege okupljanja što mi je donjelo nova poznanstva i moram priznati, većina vegana nosi pamučne vrećice u dućan i reciklira.

Jedino “trenje” u komunikaciji što se tiče podrške je bilo s ljudima koji ne razumiju da je razlog prelaska na veganstvo suosjećanje prema životinjama, a ne zdravlje. Meni nije bilo bitno jel veganstvo zdravije, meni je bilo bitno kako da osmislim uravnoteženu biljnu prehranu da bude zdrava, koju obuću da kupim bez kože, a da mi bude toplo za noge i sve u svrhu što manjeg iskorištavanja životinja. Meni je jasno da Prehrambeno-biotehnološki fakultet promovira uravnoteženu raznovrsnu prehranu te da je izbacivanje životinjskih proizvoda u sukobu sa riječi “raznovrsno”. Svakog doktora i nutricionista sam pitao ako je znanstveno dokazano da je biljna prehrana proglašena mogućom za sve faze ljudskog života, uz dobro planiranje naravno, zašto bih se vratio na jedenje životinja? To je ta promjena paradigme koju promoviram i pokušavam svima osvijetiti.

2. Najčešće pitanje vegetarijancima i veganima je: A što ti jedeš? Kakav je tvoj odgovor?

Sa prehrambene strane, prelazak na biljnu prehranu sam proživio vrlo slično prelascima na sve druge dijete koje sam isprobao poput ketoze, nisko ugljikohidratne, visokoproteinske, LCHF, LFHC, cikliranje ugljikohidrata, sirovo veganstvo, post bez hrane, vremenski ograničeno jedenje, jedenje po cirkadijskom ritmu itd. Prije svake bi počeo s čitanjem glavnih premisa, nabavio barem 1 knjigu koja je najviše popularizirala tu dijetu, proučavao što govore ljudi na tim dijetama, provjerio koliko se njihove tvrdnje poklapaju sa nepristranim znanstvenim meta analizama i kako se ja u svemu tome pronalazim.
Kad bih sve strukturirao,skupio dovoljno savjeta iz prakse i riješio većinu nejasnoća, jer ipak je to igranje sa zdravljem, upustio bih se u tu priču. Danas odgovorno tvrdim da je kombinacija fleksibilnog raznolikog biranja namirnica i svjesnog jedenja (praćenje vlastitih signala gladi) pristup koji će vam omogućiti održivost i zdravlje (i fizičko i psihičko) za cijeli život. Ja sam samo svemu tome dodao odgovornost izbora isključivo biljnih namirnica jer smatram da moji okusni pupoljci ne vrijede više od života drugih životinja. Zato se nikad ne može dogoditi da kad sam vani tu i tamo pojedem malo mesa jer sam gladan i jer je praktično. Zbog suosjećanja prema životinjama sam spremniji bolje se organizirat i skuhat tu leću unaprijed i ponjet sa sobom. Pronać nove recepte na internetu, ići na radionice kuhanja, pratiti vegan food Vlogere i naučit kako taj tofu učinit što zanimljivijim.
Kako sam se želio zadržat što više u fitness okvirima, zadržao sam i potrebu za većim unosom bjelančevina. Zbog toga gotovo svaki obrok u sebi ima neku grahoricu poput leće, graha, graška i slanutka ili neki proizvod sa visokim udjelom proteina poput tofua, tempeha, seitana uz povremenu socijalnu ceremoniju fejk vege ćevapima, vege pljeskavicama, vege kebabima, kobasicama itd. Zapravo sam jako zahvalan što sam naučio brzo spremati variva, rižota od leće i otkrio indijske začine. To su definitivno moji najčešći izbori. A nitko nije dizao kredite zbog leće. Kad u to ukomponiram nešto voća, sjemenki, orašastih plodova i poneku zobenu kašu, poprilično sam ostvario kategoriju uravnotežene raznovrsne prehrane.