Dijabetes ili šećerna bolest pripada skupini metaboličkih bolesti. Osim dijabetesa, najčešće metaboličke bolesti su hiperlipidemija i pretilost. Ako se prikladno ne liječe, mogu voditi do različitih metaboličkih problema, uključujući i koronarne bolesti arterija te može dovesti do oštećenja krvnih žila. Statistički podaci iz 2015. godine navode kako u Sjedinjenim Američkim Državama postoji 30.3 milijuna ljudi koji boluju od dijabetesa, a čak 84.1 milijun ljudi, starijih od 18 godina, ima predijabetes. Nadalje, 12 milijuna osoba starije životne dobi boluje od dijabetesa. Šećerna bolest sedmi je uzročnik smrti u SAD-u, direktno odgovorna za gotovo 80 000 smrtnih slučajeva te indirektno za više od 250 000 smrtnih slučajeva godišnje. U Republici Hrvatskoj, u 2014. godini, više od 250 000 ljudi bolovalo je od dijabetesa.

Dijabetes se dijeli na dvije osnovne vrste, dijabetes tip 1 i tip 2 koji su definirani smanjenom produkcijom, efektivnosti i djelovanjem inzulina. Oba tipa dijabetesa rezultiraju povećanom razinom glukoze u krvi, stanjem koje se naziva hiperglikemija.

Koje su razlike između navedenih vrsta dijabetesa?

Dijabetes tip 1 nije toliko čest u usporedbi s dijabetesom tipa 2. Od dijabetesa tip 1 boluje 5-10% ljudi od ukupne populacije s dijagnozom dijabetesa. Karakteriziran je apsolutnim nedostatkom izlučivanja inzulina u krv, odnosno tijelo ne proizvodi inzulin zbog nedostatka beta stanica u gušterači koje su odgovorne za lučenje inzulina. Naše tijelo razbija šećere i škrob koje smo unijeli na jednostavne šećere tj. glukozu koja se koristi kao energija. Inzulin je hormon koji se luči iz gušterače, a potreban je kako bi glukoza iz krvotoka dospjela do stanica.

Dijabetes tip 2 karakteriziran je povećanom glukozom u krvi kao rezultat otpornosti na inzulin. U početku gušterača proizvodi dodatni inzulin, ali s vremenom ne luči dovoljno inzulina kako bi održala razinu glukoze u krvi na adekvatnoj razini. Pretilost, a pogotovo abdominalna pretilost, vodeći je uzrok obolijevanja od dijabetesa tipa 2. To ne znači da će svaka pretila osoba oboljeti od dijabetesa kao što mnogi misle. Osim pretilosti, ostali čimbenici rizika su obiteljska povijest bolesti, dob i etnička pripadnost te nepravilna prehrana.

Tjelesna aktivnost pozitivno utječe na redukciju tjelesne težine, povećanu osjetljivost na inzulin i unaprjeđuje metabolizam glukoze. Osim toga, tjelesna aktivnost prevenira i/ili odgađa komplikacije vezane uz dijabetes, točnije periferne i koronarne aterosklerotske vaskularne bolesti. Tjelesna aktivnost ima značajnu ulogu u životu dijabetičara. Dovoljnom količinom tjelesne aktivnosti, osobe koje boluju od dijabetesa tipa 2 mogu smanjiti rizik od pojave kardiovaskularnih bolesti za 54%.

Koju aktivnost provoditi?

Generalne preporuke za provedbu aerobnih aktivnosti za osobe s dijabetesom su 5-7 dana u tjednu bilo koje aerobne aktivnosti koju osobe mogu provoditi bez negativnog utjecaja na njihovo zdravlje. Dakle, ako je osoba pretila, izabrat ćemo aktivnosti poput hodanja, plivanja ili vožnju na biciklergometru prije nego primjerice trčanje zbog prevelikog opterećenja na lokomotorni sustav. Kod odabira aktivnosti za pretile osobe također je potrebno uzeti u obzir volumen i frekvenciju treninga koja će maksimizirati gubitak tjelesne težine. Intenzitet vježbanja treba biti na 50-80% HRR-a ili 12-16 na Borg-ovoj skali opterećenja (RPE – Rate of perceived exertion).

Trajanje aktivnosti od 20 do 60 minuta, odnosno minimalno 150 minuta tjedno srednjim intenzitetom ili 90 minuta tjedno visokim intenzitetom. Preporučene aktivnosti su hodanje, lagano trčanje, aerobne aktivnosti u vodi i sl. Uz aerobne aktivnosti, potrebno je provoditi i trening s opterećenjem 2-3 dana u tjednu, 60-80% od 1RM (repetition maximum). Trening se može sastojati od 8-12 vježbi koje možemo ponoviti u 2-3 serije uz prethodno zagrijavanje te hlađenje po završetku treninga. Vježbe koje se preporučuju su one koje aktiviraju velike skupine mišića (4-5 vježbi za donji dio tijela te 4-5 vježbi za gornji dio tijela). Od rekvizita mogu se koristiti elastične trake, slobodni utezi i sprave.

Tjelesna aktivnost ima važnu ulogu u prevenciji i kontroli otpornosti na inzulin, predijabetesu, dijabetesu i zdravstvenim komplikacijama povezanih sa šećernom bolesti. Aerobne vježbi i treninzi s opterećenjem unaprjeđuju djelovanje inzulina i mogu pomoći u kontroli razine glukoze u krvi, lipida, krvnog tlaka, rizika od obolijevanja od kardiovaskularnih bolesti i smrtnosti, međutim navedene aktivnosti moraju se redovito provoditi kako bi se ostvarile zdravstvene beneficije. Većina ljudi koja boluje od dijabetesa može sigurno provoditi tjelesne aktivnosti dokle god su poduzete određene mjere opreza. Uključivanje osoba koje boluju od dijabetesa u program vježbanja, kritično je za njihov optimalni zdravstveni status.