Ivona je mlada i ambiciozna žena koja se kada su došli “životni “ problemi okrenula fitnessu i na taj način izbacila negativnu energiju na najbolji mogući način – posvetila se sebi, svom zdravlju i edukaciji! Kako je putovala iz Pule u Rijeku na nastavu, kako je pobijedila samu sebe i koliko su Islanđani tjelesno aktivni, pročitajte u našem intervjuu.

1. Ivona, iako si oduvijek bila u sportu jedan od problema ti je bio višak nakupljenih kilograma. Imaš li savjet kako osvijestiti problem, motivirati se i pokrenuti se?

Smatram da je općenito teško osvijestiti da postoji neki problem kada je u pitanju višak kilograma. Najčešće promjene dolaze, barem je to tako bilo u mom slučaju, kada se jednostavno počnemo više brinuti o sebi. Taj “klik” u glavi nam se jednostavno mora dogoditi kako bi promijenili neke stvari u životu. I dok sami čvrsto ne donesemo tu odluku, neće se ništa promijeniti.  Teško je pokrenuti se i promijeniti stare životne navike, ali je isto tako s druge strane veoma zanimljivo i u svakom slučaju korisno. Nikada ne dolazi samo do fizičke promjene, nego i do psihičke koja je po meni mnogo bitnija. Čovjek se počinje osjećati bolje, zadovoljavajuće, raste samopouzdanje, više smo pozitivniji i otvoreniji prema svemu što nam život nosi. Sami smo sebi najveća motivacija, ali i najveći prijatelj ili neprijatelj. Stoga bih svima koji se bore s viškom ili manjkom kilograma savjetovala da ako doista žele promjenu u svom životu, da se čvrsto tome posvete jer je apsolutno sve moguće, samo je pitanje koliko to dovoljno želimo.

2. Prije upisa na Fitnes učilište, posvetila si se učenju o prehrani i treniranju kako bi pomogla sebi oko smanjenja tjelesne mase. Kako si se odlučila na formalno obrazovanje?

Prvo sam krenula u Savjetovalište za prehranu kako bih naučila što više o zdravoj i pravilnoj prehrani, jer to prije nisam znala te nisam imala pojma da prehrana ima toliko veliku ulogu u našim životima. Uz to sam redovito vježbala i učila ponešto o treniranju u teretani i na grupnim treninzima jer me to oduvijek zanimalo. U početku nisam znala skoro ni jednu vježbu izvesti pravilno te nisam imala pojma kako bi pravilan trening uopće trebao izgledati. Moja prva iskustva u fitnesu počela su se razvijati kada sam radila kao animator gdje sam se imala prilike susresti s vođenjem grupnih programa. To mi je puno pomoglo kako bih osvijestila da je zapravo to ono što želim raditi u budućnosti. Svakim danom mi je bilo sve zanimljivije i zanimljivije te sam se nakon odrađene prošle sezone odlučila za Fitnes učilište kako bih što više naučila, a i kako bih mogla jednog dana raditi nešto što volim i pomagati ljudima koje se bore s istim problemom s kojim sam se i ja borila.

3. Svaki vikend si putovala iz Pule za Rijeku na nastavu. Kako si zadovoljna dobivenim, je li se isplatilo?

Zadovoljna sam dobivenim i isplatilo se svake sekunde te bih sve ponovila opet. Pohvalila bih sve profesore od kojih sam imala priliku naučiti mnogo. Veoma su stručni u svom području te na zanimljiv način prenose znanje.

4. U cilju smanjenja tjelesne mase ljudi krenu trenirati, nekada sami, nekada u grupi, nekome više odgovara pristup 1:1. Ti si shvatila da te grupa više motivira. Što ti se svidjelo kod grupnih programa? Po tvom mišljenu, koja je njihova prednost?

Moji prvi treninzi sastojali su se od trčanja i od vježbi bez opterećenja. Najčešće su to bili kružni treninzi. Ti su se treninzi najčešće izvodili kod kuće ili u prirodi jer nisam imala dovoljno samopouzdanja da krenem u teretanu. Nakon toga sam se odlučila na grupne treninge jer sam htjela skinuti još kilograma. Smatram da su grupni programi motivirajući te da bi svatko tko se tek počinje baviti nekom fizičkom aktivnošću trebao okušati u njima. Na grupnim programima je uvijek zanimljivije ako je dobra ekipa te se uz to uvijek može dosta toga naučiti. Svatko mora sebi naći ono što mu najviše paše i ono što ga najviše motivira.

5. Životni put te odveo na Island, što nam možeš reći o životnim navikama tog naroda?

Što se tiče Islanđana, oni su veoma zanimljiv narod. Njihove fizičke aktivnosti su ponešto drugačije od naših. Teretane su redovito puno te se u teretani mogu vidjeti različiti vježbači, od djece pa sve do osoba koje su u osamdesetima i super izgledaju. Grupni programi su uvijek puni vježbača te se prije svakog programa morate ranije prijaviti jer je ograničen broj vježbača. Vrlo često ćete vidjeti ljude koji idu biciklom na posao bez obzira na to što je Island veoma hladna i kišovita zemlja.

6. Na kraju, kakvi su tvoji planovi za budućnost u kojem smjeru bi se voljela dalje razvijati?

Svakako je fitnes jedna od svari u kojima se želim dalje razvijati. Ako mi se ovdje ne pruži ta mogućnost, povratkom u Hrvatsku svakako ću se potruditi da se to ostvari. Želja mi je voditi grupne programe te si želim završiti i za Zumba instruktoricu pošto je ples moja velika ljubav od malih nogu. Voljela bih otvoriti svoj vlastiti fitnes centar, ali prije toga želim učiti i razvijati se u tom području. I za kraj svakako bih htjela motivirati druge i pomagati svima koji misle da je nemoguće promijeniti svoj izgled jer toliko je malo potrebno da se dogodi taj “klik” koji nam donosi mnogo toga korisnog i zadovoljavajućeg.