Motivacija je kompleksan i vrlo važan aspekt mentalne pripreme za trening ili natjecanje. Ona predstavlja sve ono što nas izvana ili iznutra potiče na aktivnost (ekstrinzična i intrinzična motivacija) te da u odabranoj aktivnosti i ustrajemo (1).

Faktori koji motiviraju ljude da počnu vježbati nisu nužno isti oni koji će ih i zadržati da ostanu aktivni tijekom vremena (6). Isticanjem i neprestanom promocijom pozitivnih učinaka tjelesnog vježbanja od strane kineziologa i stručnjaka sličnih interesa, šanse da osobe dugotrajno ostanu aktivne se zasigurno povećavaju.

Razlike po dobi i spolu

Neka od dosadašnjih istraživanja (2,3,4) kod muškaraca su pokazala značajno višu intrinzičnu motivaciju temeljenu na želji za što boljom izvedbom (majstorstvom), a osim toga, pokazalo se da ih natjecanje ili izazov više motiviraju nego što je to slučaj kod žena (2,3,5,6,7). Također, čini se da kod žena, prema ranijim istraživanjima, ipak dominira ekstrinzična motivacija, vezana uz kontrolu tjelesne mase te fizički izgled i tjelesnu privlačnost (2,3,5,6).

No, čini li Vam se da se neke stvari posljednjih godina ipak mijenjaju? Nama se čini da, osim što se zadnjih godina polako budi svijest o važnosti tjelesnog vježbanja, da se neke stvari mijenjaju i po pitanju motivacije i samih motiva za uključivanje u tjelesno vježbanje.

Potaknuti tom mišlju, 2022. godine proveli smo jedno malo istraživanje gdje smo anonimnom anketom htjeli ispitati upravo motive zbog kojih osobe postaju, ali i ostaju aktivne, kao i koliko se ti isti motivi razlikuju s obzirom na dob. Istraživanje je obuhvatilo 288 ispitanika u dobi od 18 do 82 godine, a uzorak su činile 172 žene i 116 muškaraca (8).

Ispitanike smo, za potrebe istraživanja i kasnije interpretacije rezultata podijelili u 3 skupine po dobi:

1. mlađe odrasle osobe (od 18 do 45 godina) (n=203);
2. starije odrasle osobe (od 46 do 65 godina) (n=49);
3. osobe starije dobi (od 66+ godina) (n=36).

Analizirajući rezultate dobne skupine od 18 do 45 godina, zdravlje (37%) je, kao i kod ostale dvije dobne skupine, najveći motiv za uključivanje u rekreacijsko tjelesno vježbanje. U navedenoj dobroj skupini, osim zdravlja kao motivi dominiraju i samopouzdanje i osjećaj zadovoljstva nakon tjelesnog vježbanja (19%) te izgled i želja za smanjenjem tjelesne mase (18%). Promatrajući zasebno žene i muškarce u ovoj dobnoj skupini, rezultati pokazuju da je zdravlje prioritet u oba spola (37%), dok su, s obzirom na druge motive, žene nešto usmjerene na fizički izgled i smanjenje tjelesne mase (žene=21%; muškarci=14%) što je u skladu s rezultatima dobivenim i u prijašnjim istraživanjima. Od ostalih motiva za uključivanje u rekreacijsko tjelesno vježbanje u ovoj dobnoj skupini, zastupljeni su još i: želja za održavanjem tjelesne kondicije te motoričkih i funkcionalnih sposobnosti (9%), socijalizacija i potreba za druženjem (4%), smanjenje stresa (3%), ljubav prema sportu i tjelesnom vježbanju (3%), više energije za svakodnevicu (3%), zabava (2%), vrijeme posvećeno sebi (1%) te trener kao motivator (1%).

Literatura:

1. Barić, R. (2012). Motivacija i prepreke za tjelesno vježbanje. Arh Hig Rada Toksiko, 63(Supplement 3):47-58.
2. Molanorouzi, K., Khoo, S., Morris T. (2015). Motives for adult participation in physical activity: type of activity, age, and gender. BMC Public Health, 15:66. doi: 10.1186/s12889-015-1429-7.
3. Egli, T., Bland, H.W., Melton, B.F., Czech, D.R. (2011). Influence of Age, Sex, and race on college Students’ exercise motivation of physical activity. Journal of American College Health, 59(5):399–406.
4. Morgan, C., McKenzie, T., Sallis, J., Broyles, S., Zive, M., Nader, P. (2003). Personal, social, and environmental correlates of physical activity in a Bi-ethnic sample of adolescents. Pediatric Exercise Science, 15(3):288–301.
5. Chowdhury, D. (2012). Examining reasons for participation in sport and exercise using the physical activity and leisure motivation scale (PALMS). In: Doctoral dissertation. Victoria University: School of Social Science And Psychology Faculty of Arts; 2012.
6. Šimunić, V., Barić, R. (2011). Motivacija za vježbanje povremenih rekreativnih vježbača: spolne razlike. Hrvatski športskomedicinski vjesnik, 26: 19-25.
7. Morris, T., Clayton, H., Power, H., Han, J. (1995). Activity type differences in participation motives. Australian Journal of Psychology, 47:101–2.
8. Gudelj Šimunović, D., Vukelja, M. (2022). Motivi uključivanja u rekreacijsko tjelesno vježbanje. Ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske. 2022. str. 1497-1504.