Vjekoslav Večković je u potrazi za komadićem sebe za kojeg je osjećao da mu nedostaje otkrio Fitnes učilište i to je bila prava odluka. Njegov entuzijazam nije prošao nezamijećeno, a više o njemu pročitajte u intervjuu:

1. Tvoj put kroz fitnes započeo je streetworkoutom. Možeš li nam malo opisati kako je to izgledalo? Što te privuklo, gdje si vježbao, koliko je to bilo zahtjevno?

Moj fitnes put započeo je 2012.godine, još sam pohađao srednju školu za vozača. Prijatelj iz razreda počeo je trenirati streetworkout na Jarunu pa je i mene pozvao da mu se pridružim, a inače sam bio gotovo najmršaviji u cijelom razredu pa sam se upustio u tu “avanturu” s ciljem da poradim na svojoj mišićnoj masi. Prijatelj mi je pokazao vježbe koje on najčešće izvodi i objasnio mi kolike su pauze, koliko serija radi itd. Nakon tog prvog dana bio sam potpuno prepušten sebi jer sam počeo dolaziti sam na Jarun vježbati i to svaki dan osim nedjelje. Svaki dan sam napredovao sve više i više, naravno bol u mišićima nije nedostajala, povećala se moja mišićna masa, a i apetit mi se popravio. S vremenom je streetworkout postao moj ispušni ventil, jedva sam čekao nakon škole ići na Jarun vježbati. Moje vježbe su se temeljile najviše na zgibovima kojih sam u početku mogao napraviti samo 2, a kroz pet mjeseci konstantnog treniranja, dnevno sam znao napraviti po 300 zgibova i još mi ne bi bilo dosta :). Na Jarunu sam obično provodio 2 sata vježbajući zgibove, sklekove, dipseve i još sat vremena vožnje na biciklu oko Jaruna. Koliko god naporni treninzi bili, svakog dana nakon treninga osjećao sam se kao da sam napunio svoju “bateriju”. Sve više sam počeo preko raznih stranica čitati članke o prehrani, vježbama, odmorima itd. i naravno tražio sam preko YouTube-a raznorazne varijacije vježbi koje sam počeo i sam izvoditi kako bi unaprijedio svoj trening.

2. Ubrzo krećeš i u teretanu. Što te potaknulo da zamijeniš streetworkout malo klasičnijim oblikom vježbanja? Što ti je bilo najteže, a što najdraže u toj tranziciji?

Prijelaz iz svijeta steetworkouta dogodio se na ljeto 2014. godine, kako je ljeti uvijek jako vruće i putuje se na more, više se izlazi itd. tako sam se i ja malo “ulijenio” pa sam počeo preskakati treninge i više nisam bio toliko redovit. Mislio sam kako sam postigao velik uspjeh i da si mogu priuštiti malo odmora, ali to je bio veliki korak unazad. Taj odmor je potrajao cijelo ljeto, pa čak sve do početka 2015. godine, jednostavno sam izgubio volju i motivaciju da ponovo krenem, jer puno teže je ponovo krenuti nego što je bilo u početku. S vremenom sam postao nezadovoljan svojim načinom života jer se više nisam kretao, bio sam depresiviniji i bezvoljan, nikako da se “probudim”, dok jednog dana nije pala oklada s prijateljima da u 5 mjeseci poradimo na svojoj mišićnoj masi i jakosti. Prvi korak je bio vratiti se na Jarun i krenuti ispočetka, ali nekako mi više nije bilo isto (možda jer je bilo hladno i depresivno vrijeme). Tada je pala odluka da upišem teretanu po prvi puta u životu, pa sam počeo istraživati što se sve može vježbati i kako se koje vježbe izvode. Tu je počeo moj fitnes put u teretani i tako sam s vremenom osjetio da je to to, da je upravo to za mene i da želim zauvijek trenirati jer sam se u teretani osjećao kao kod kuće (najviše zbog ekipe koju sam tamo upoznao).

3. Koja je tvoja omiljena vrsta treninga? U čemu si se do sada najviše “pronašao”?

Moja omiljena vrsta treninga zapravo i ne postoji jer svaka vrsta treninga ima nešto što mi se sviđa, volim kombinirati  i istraživati što sve moje tijelo može. Doduše, nekako se uvijek moji treninzi temelje na povećanju mišićne mase ili na definiciji, ali nemam neki određeni segment treninga koji bi izdvojio jer svaka vrsta treninga nosi neke svoje benefite.

4. Kako je došlo do odluke za upisom na Fitnes učilište? Gdje si čuo za Učilište, što te posebno privuklo i kako to da si odabrao baš osposobljavanje za instruktora fitnesa u teretani?

Do moje odluke za upis na Fitnes učilište došlo je u nekom razdoblju krize kroz koje sam prolazio, osjećao sam se nekako nepotpuno, kao da mi nešto fali i kao da ništa nisam postigao u životu. Ali uz Božju volju nekako mi je kao iz vedra neba sinula ideja da možda postoji neki tečaj ili škola za trenere i tako sam “guglao” i otkrio da postoji Fitnes učilište i odmah sam znao da je to to i da se moram upisati. I prije sam već razmišljao kako bih volio biti trener jer sam i ovako već pomogao nekolicini svojih prijatelja i prijateljica u slaganju treninga i motivirao sam ih da budu ustrajni u tome. Nekoliko mjeseci prije upisa sve češće su me poznanici tražili da im objasnim i pokažem kako vježbati, pa mi je to samo bio još “vjetar u leđa”. Na stranici Fitnes učilišta dobio sam sve informacije o tome što se sve nudi i što mogu biti nakon završetka, nisam se nimalo dvoumio, odluka je pala i to je bilo to! :))

5. Jesi li zadovoljan opsegom znanja stečenim na Fitnes učilištu? Jesu li se neka tvoja vjerovanja vezana za sam trening i cijeli concept aktivnog životnog stila promijenila ili pak učvrstila?

Što se tiče stečenog znanja na Fitnes učilištu i više sam nego zadovoljan, stvarno nisam ni zamišljao da ću jednog dana znati ljudsku anatomiju i kako koji mišić funkcionira, kako i zašto mišići i kosti rastu i hrpu toga vezano uz anatomiju. Proširio sam svoje znanje i o samim vježbama za koje sam mislio da pravilno izvodim. Tek kada ti stručnjaci pokažu i objasne, sve odjednom postane kristalno jasno. Presretan sam što mogu sada još više, bolje i kvalitetnije pomoći bilo kome, pa čak i što se tiče prehrane ili općenito životnog stila i zdravog načina življenja. Moji stavovi o treningu i zdravom načinu života su se nekako probudili, počeo sam shvaćati trening i vježbanje kao neizostavni dio svakodnevnog života i smatram da bi svatko trebao ulagati u sebe jer ipak je zdravlje bitnije od novca i karijere.

6. Svoje planove za sada želiš zadržati za sebe, to apsolutno razumijemo. Možeš li s nama podijeliti samo jesu li oni vezani za fitnes i što te posebno ohrabrilo za stvaranje tih planova?

Naravno, moji planovi su usmjereni isključivo u provedbu i realizaciju stečenog znanja i iskustva vezanih uz fitnes, ali i područja vezana uz fitnes. Kao što sam već spomenuo, smatram da je pravo i dužnost svake osobe da brine o sebi i svom zdravlju i mislim da se novac, karijera i materijalne stvari trebaju staviti u drugi plan. Radiš da bi živio, a živiš kako bi radio i tako prolete godine, a godine nose svoje. Zato je vrijeme za velike promjene i svjestan sam da su moje ambicije i planovi veliki, ali zato sve u Božje ruke i nadajmo se da će taj plan stvarno i uspjeti. Plan i ideju ćete saznati kada za to dođe vrijeme.