Na spomen ove bivše a i buduće polaznice, meni se osmijeh razvuče kroz cijelo lice. Zašto? Zato što je ona hodajući zmaj. Sa svojih 150 i nešto sitno centimetara visine, Edita je na našem natjecanju Fitnes učilišta uništila cijelu konkurenciju (i mušku i žensku). Kad je završio njen red, prišla je nama koji smo bili sa strane i nešto komentirala, na što smo pitali: ”Edita kad je tvoj red?”. Ona je mirno odgovorila: ”Bila sam sad.”. Svi ostali sudionici natjecanja su nakon odrađenih zadataka lovili dah, padali s nogu, nekima je zaista i bilo loše. Ali ne i Editi, ona se eto baš malo zagrijala za sljedeću radionicu na kongresu.

Jako smo ponosni što je upravo ona osvojila stipendiju za novu edukaciju jer je upravo to i priželjkivala.

1. Edita, napišite nam svoj početak kako ste uopće krenuli u vođenje grupnih programa?
Pzdrav svima! Počela sam voditi aerobik prije otprilike 15 godina. Još kao dijete imala sam želju postat sportska trenerica, sama izmišljati neke plesne koreografije i tako sam od malena plesala i trenirala razne sportove a najduže sam trenirala karate. Čim je došao tae bo u moj karate klub, odmah sam se vidjela u toj disciplini. Spoj borilačkih vještina s plesom bio je ljubav na prvi trening. Trenerica prof. Tea Bešlija zaslužna je za moj daljini napredak. Ona me potakla i naučila osnovama, te odvela na prve moje konvencije aerobika i tako uvela u taj svijet. Otvorile smo meni grupu tae bo-a i tako sam ja otvorila svoje srce da upoznam i ostale vrste koje fitnes nudi. Tako da danas uz tae bo vodim step aerobiku i različite vrste funkcionalnog treninga .

2. Vi ste sportska obitelj. Kako stižete oko svih obaveza?
Teško je s troje male djece stizati sve obaveze, ali naravno što se voli nije teško. Moj posao je još uvijek moj gušt i nakon cijelog dana koji se može opisati kao strka oko djece, idem s osmjehom na posao. Naravno da moja djeca od treće godine već treniraju i oni za drukčiji način života i ne znaju. Stariji sin koji ima šest i pol godina, već je natjecatelj u gimnastici, srednji trenira nogomet, a najmlađi na jesen starta s gimnastikom, koju ja i preferiram kao temeljni sport. Njihovu sobu već krase medalje, stekli su prijatelje, grade samopouzdanje i sportski duh. Tako da svima preporučujem bavljenje sportom u što ranijoj dobi .

3. Svoju edukaciju ste odslušali u Zagrebu. Svaki vikend je trebalo zasukati rukave i doputovati, biti koncentrirani na nastavi. Kakvo je iskustvo to bilo? A sad se vidimo i na jesen na novoj edukaciji.
Čim sam čula za Fitnes učilište nije bilo dileme oko upisa, bila sam presretna što se mogu bolje educirati i time postati još bolji instruktor. Tako da putovanje u Zagreb svaki vikend nije predstavljalo velik teret .S jednakom motivacijom krećem na jesen na daljnje školovanje upravo na Fitnes učilište. Imala sam sreću osvojiti stipendiju na 1. Fitnes kongresu učilišta za edukaciju za Instruktora fitnesa u teretani. Vikende ću provoditi na nastavi, ali stvarno se isplati slušati znanja od najboljih profesora, trenera u toj branši.

4. Još jednom čestitke na osvojenoj stipendiji. Tamo ste bili ukupna pobjednica i pokosili sve ostale natjecatelje. Idemo zamisliti ovu situaciju: Vi ste jedina instruktorica u Splitu. Cijeli grad ide k vama na trening. Kako bi vi njih trenirali i doveli u red?
Da sam ja jedina trenerica u cijelom gradu, prvenstveno bi se potrudila da vodim različite vrste treninga, za različite dobne skupine i različitog intenziteta. Ako ovise o meni želim da se dugo bave sportom, tako da svatko nađe nešto za sebe. Ja preferiram intenzivnije treninge, tako da i sada treniram CrossFit za sebe.Tu se kako mi kažemo ”ispucam” pa ostale treninge koje ja vodim mogu prilagoditi grupi tj. vježbačima. Mislim da dobar trener mora jednako motivacijski voditi sve svoje grupe, jer vježbačima je to jako bitno za daljini napredak.

5. Što planirate dalje? Da se ne bavite fitnesom, čime bi se bavili u životu?
U budućnosti se i dalje vidim kao instruktorica grupnog fitnesa uz glazbu, samo se nadam da ću raditi u svom centru te da ću bar još dva programa usavršavanja završiti na Fitnes učilištu. Da se ne bavim fitnesom, vjerojatno bi ostala u sportu, možda bi trenirala djecu karate ili bi možda bila maserka. Ima još puno poslova što bi radila, ali u jedno sam sigurna, obožavam svoj posao i želim ga raditi što je duže moguće.