Gimnastičar Marijo Možnik definitivno nije tipičan sportaš. Diplomirao je na Kineziološkom fakultetu, upisao doktorat, već četiri godine radi kao znanstveni novak, a zanimljivo je da je baš u posljednje četiri godine postigao najbolje sportske rezultate, osvojio je europsko zlato i svjetsku broncu na preči. Definitivno osoba vrijedna divljenja, no uvijek prizemljen i skroman ističe kako je imao veliko razumijevanje profesora na fakultetu koji su mu omogućili da uskladi sve obaveze.

1. Imate zgusnuti raspored. Kako uspijevate uskladiti sportsku i akademsku karijeru?

Meni je oduvijek prioritet bilo obrazovanje, a gimnastika je išla uz to. Nikad nisam težio velikim sportskim rezultatima. Roditelji su me upisali na gimnastiku zato što sam imao viška energije, slabu koncentraciju u školi i radio sam probleme. Od kad sam počeo trenirati bio sam bolji i fokusiraniji u školi, lakše sam pratio nastavu i naučio sam se disciplini. Potom sam prošao selekciju, treneri su vidjeli da imam talenta i ušao sam u profesionalni režim treninga s osam godina. Unatoč profesionalnim treninzima, nisam želio zanemariti obrazovanje. U sportu danas jesi, sutra nisi, uvijek može doći do ozljede, pogotovo na preči, spravi na kojoj se natječem. Bio sam svjestan da se ne mogu osloniti samo na gimnastiku i da me to ne ispunjava do kraja.

2. U tijeku su Olimpijske igre u Riju. Je li Vam žao što u bogatoj sportskoj karijeri niste uspjeli otići na najveće sportsko natjecanje koje je san svakoga sportaša?

Na inicijativu Hrvatskog gimnastičkog saveza promijenit će se sustav kvalifikacija za OI, pa će se biti lakše plasirati u Tokio. Prihvatili su naš prijedlog, pa će se na Svjetskom kupu i kontinentalnim natjecanjima moći plasirati na Igre. Neće ići samo prva tri sa Svjetskog prvenstva, već će se crta pomicati do osmog mjesta u slučaju da su oni već osigurali nastup na OI. To je veliki napredak jer na prošle OI išao je samo svjetski prvak. Vjerujem da još mogu izdržati do Olimpijskih igara u Tokiju. Ako će biti zdravlja želja mi je odraditi još jedan olimpijski ciklus i plasirati se na Igre u Japanu.

3. Kako se gimnastičari pripremaju za OI, opišite nam ciklus priprema za jednog gimnastičara na početku i tijekom natjecateljske sezone?

Vrhunac natjecateljske sezone je u proljeće i jesen, te naravno tijekom ljeta kad su na programu Olimpijske igre. Prema tome se i prilagođava kondicijska priprema. Tijekom zime radi se baza, rade se vježbe s utezima, odnosno klasične vježbe koje radimo u teretani. Kako kreće natjecateljska sezona sve manje se radi s utezima, te se sve kondicijske vježbe rade s vlastitom težinom. Rad s utezima će povećati masu, a kad radimo s vlastitom težinom onda radimo pravu snagu koja nam je potrebna za izvođenje svih vježbi. Puno se radi na specifičnim vježbama za gimnastiku koje nećete naći u programu nekog drugog sporta,kao što su stoj na rukama, salta i ostali gimnastički elementi.

4. Koliko se u Hrvatskoj ulaže u fizičku pripremu sportaša?

Koliko sam upoznat s ostalim sportovima osim gimnastike, mislim da su svi ozbiljniji klubovi koji imaju dobre trenerske kadrove svjesni da je fizička priprema baza bez koje se ne može doći do vrha. Mislim da se hrvatski sportaši dobro pripremaju i da stvarno obraćaju pažnju na fizičku pripremu. Svjetski trendovi pokazuju da ne možete pratiti vrhunski sport bez kvalitetne fizičke pripreme. Vani se puno više ulaže u fizičku pripremu, ali i kod nas je sve to na solidnoj razini. Najveći problem su financije i ulaganja u sport. Moram istaknuti da kod nas ne postoji sustav, nego se najčešće pojavljuju individualni projekti roditelja i trenera koji se puno žrtvuju i sami financijski ulažu u sportaša. I klubovi nisu u dobroj financijskoj situaciji, pa im je prioritet platiti režije, a ne kondicijskog trenera, psihologa ili fizioterapeuta. Sve je to sastavni dio dobre fizičke pripreme. Prije ti faktori možda nisu bili toliko važni, ali danas se ulažu veliki novci u sve segmente sporta. Kod nas si sretan ako uspiješ otići na koju masažu ili kod psihologa.

5. Znači li u sportu ozljeda-slaba fizička priprema?

Ako netko ima konstantne ozljede, onda se definitivno uzrok može tražiti u lošoj kondicijskoj pripremi. U tom slučaju nešto treba mijenjati. Problem je što se baza ne napravi kvalitetno, radi se kampanjski ili se jednostavno kreće prekasno s pripremama.

6. Jesu li kondicijski treneri u Hrvatskoj dovoljno obrazovani i kakav je odnos ponude i potražnje?

Uvijek postoji dilema raditi u vrhunskom sportu ili u rekreaciji. U rekreaciji nema toliko stresa i imaš sigurne i konstantne prihode. Vrhunski sport je rizik, možeš lijepo živjeti, ali može se dogoditi i da puno uložiš, a ne dobiješ ništa zauzvrat, ako govorimo o financijama. Kondicijski treneri se mogu usporediti s vrhunskim sportašima, jer praktički vode isti život. Mislim da u Hrvatskoj ima dovoljno trenera i da su se već iskristalizirala neka vrhunska imena. Kadra definitivno ima, no pitanje je hoće li neki klub ili igrač imati mogućnosti priuštiti si vrhunskog trenera. Važno je da se inzistira da u sportu rade stručnjaci koji imaju potrebno obrazovanje koje bruse na raznim seminarima. Moram istaknuti da se često događa da u sportu rade ljudi koji nisu prošli teorijske osnove, a misle da puno znaju.

7. Hoćete li nakon profesionalne karijere završiti u trenerskom poslu?

Često me to pitaju, a moj odgovor je NE. Kao što sam rekao karijera trenera je poput karijere vrhunskog sportaša, a meni je jednom u životu bilo dovoljno treninga, putovanja, stresa i odricanja. Nakon sportske karijere namjeravam se posvetiti radu na fakultetu. Kako sam završio i menadžment na Aspiri više se vidim u tom dijelu. Mislim da bih mogao pomoći da gimnastika dobije status kakav zaslužuje, a što se tiče trenera imamo dovoljno vrhunskih gimnastičkih stručnjaka. Prva stanica svakako bih bila gimnastička dvorana. Dobra vijest je da se nešto radi po tom pitanju, pa bih Zagreb uskoro mogao dobiti adekvatan prostor za vrhunsku gimnastiku. Nadamo se da će to biti riješeno do kraja godine.

8. Kakva je gimnastička perspektiva u Hrvatskoj?

Teško će se ponoviti generacija poput naše, Ude, Seligman, Marković i ja. Već sad imamo mladih nada, istaknuo bih Tina Srbića od kojeg se može najviše očekivati. Što se tiče gimnastičarki tu smo malo slabiji. Nadam se da će biti bolje kad u Zagrebu stvorimo uvjete poput Nedelišća i Osijeka u kojem se gradi dvorana.

9. Posebni ste po tome što imate svoj element Možnik. Kako je došlo do toga?

Trener Tigran Gorički došao je na ideju da to izvedem. To je izvedenica od jednog postojećeg, letećeg elementa koji je dosta atraktivan. Ideja je bila da se prije hvatanja preče trebam okrenuti za 180 stupnjeva i da je hvatam iza leđa. U tom trenutku to je u gimnastici bilo potpuno novo, jer svi hvataju preču s vizualnim kontaktom. Na početku mi je bilo malo čudno, ali nakon par puta sam uhvatio ritam. Na Svjetskom prvenstvu smo napravili proceduru prijave i to je to. Moram priznati da što sam stariji, to sam ponosniji na svoj element. Svjestan sam koliko mi je pomogao u karijeri i koliko sam stekao svjetsku reputaciju zahvaljujući njemu. Kako kažu puno njih osvaja medalje, ali nemaju svi svoj element. Lijepo je konstantno čuti svoje ime i biti vječno zapisan u gimnastici.

10. Za kraj, po Vašoj procjeni koliko će Hrvatska osvojiti medalja na Olimpijskim igrama u Riju?

Poznajem većinu sportaša koja nastupa i vjerujem da ćemo imati puno razloga za slavlje.

Fotografija: Tomislav Može

(preuzeto sa stranice Marija Možnika)