Kondicijski trener godine. Neprocjenjivo dugogodišnje iskustvo u radu sa sportašima i rekreativcima. Vrhunski rezultati. Vodstvo i mentorstvo mnogima. Međunarodni predavač i prezenter. Predavač na Fitnes učilištu. Stručnjak. Mogu u nedogled, ali nema potrebe. Marino Bašić.

1. Marino, dok si studirao, da li si mislio da ćeš 15 godina kasnije imati iskustvo rada s preko 300 sportaša i nebrojenih rekreativaca? Što te vodilo prema ovom što si danas?

Mislim da je prvo najbitnije da čovjek odabere kao “posao” ono što stvarno voli. Ja više doživljavam svoj posao kao “poziv”, kao strast, kao nešto kroz što se izražavam. Druga stvar je da vjeruje i to što radi i da to želi. Ako je tako postavljeno rezultati će doći. Možda će trebati godina, dvije, pet ili deset ali ćeš na kraju postići što želiš. Naravno da često puta neće biti lako, ali to je sve dio “igre”.

2. Tvoj Basic Gym One, dom je i našim polaznicima na praktičnim predavanjima i tijekom odrađivanja prakse. Da li ti je bilo teško osmisliti prostor gdje se mogu koristiti raznoliki rekviziti i sprave za treninge a da bude prikladno i rekreativcima i sportašima?

U biti na početku bavljenja fitnesom a još više nakon puno godina rada i vođenja manje teretane/dvorane znao sam točno što želim. Također sam bio pod utjecajem nekih dvorana od američkih trenera Joe De Franca i Zach Even – Esha. Cilj ove dvorane što se tiče opreme i organizacije je bio da bude kombinacija klasične teretane i dvorane za funkcionalni trening u kojoj se mogu odvijati individualni i grupni treninzi za rekreativce te kondicijska priprema sportaša. Taj dio još nije tako težak jer najviše ovisi o financijskom dijelu i vašoj kreativnosti. Ali najbitnije i najteže je bilo stvoriti ugodnu, radnu atmosferu tj. dvoranu u koju svi rado dolaze te sa zadovoljstvom treniraju i napreduju. To ovisi ne samo o meni nego o dobroj selekciji mojoj suradnika te privlačenju pravih vježbača koji su došli stvarno vježbati, napredovati, transformirati sebe a ujedno prepoznaju kvalitetu koju im nudimo.

3. Suradnik si za mnoge portale, svoje sportaše pratiš na pripremama, nedavno si objavio i knjigu Do mišića bez utega, vodiš svoj centar, predavač si, organiziraš mnoge radionice i edukacije. Svi, ali svi pitaju: Kada, Marino, kada ti to sve stigneš?

Da. To je najčešće pitanje. Ja stvarno mislim da se ništa ne žrtvujem i ništa ne propuštam. Osim toga to je sve moj odabir. Mene ispunjava pisanje za portale i časopise, predavanje na seminarima, trening mojih sportaša i rekreativaca, odlazak na druge seminare te pisanje knjiga. Mislim da tu dolazi u obzir moto mog mentora Steve Maxwella: “Plain living, high thinking, and useful service”. Tu je sve rečeno. Osim toga sve to što radim mi je donijelo puno sretnih trenutaka, putovanja, sportskih rezultata, upoznavanja velikih ljudi te zahvalnost mnogih ljudi što se ne može platiti novcem. Mislim da svatko treba raditi ono što želi i slijediti svoj san.

4. Kada bi i imao vremena da možeš istražiti neko područje kineziologije/treninga… koje bi to bilo i zašto?

Motorička kontrola. To je ono što svim kineziolozima treba. Nažalost kad sam studirao nije je bilo. Također neke stvari bih želio puno dublje naučiti: biomehanika, primjenjiva anatomija, biokemija. To bi mi dalo neke odgovore i još više mi omogućilo da razumijem praksu.

5. Pratiš sve novosti u svijetu fitnesa i kondicijskog treninga, prisutan si na svim kongresima i konvencijama vezanim uz tu industriju. Što bi prognozirao kao nešto što će biti ”interesantno” i popularno?

Mislim da ima jako puno trendova koji su prolazni te ima nekih stvari koje se vraćaju. Ono što će uvijek biti prisutno i što neće izumrijeti je klasična teretana. Što se tiče nekih novosti mislim da će u budućnosti biti naglasak na edukaciji i to na tome da će trener trebati biti nešto poput ”life coach” te će morati poznavati puno više psihologiju odnosa s ljudima te marketing i management.

6. Na jesen kreće već 9. generacija polaznika na učilištu. Što te polaznici Fitnes učilišta najčešće pitaju?

Pitaju svašta. Kao što kažem nema glupih pitanja samo glupih odgovora. Pitaju najviše o vježbama međutim ono što se najčešće bojati pitati te me većinom kontaktiraju nakon predavanja je što kasnije raditi nakon što završe, kako pokrenuti posao, kako raditi, kako krenuti. Fitnes učilište je odlično ali polaznici moraju shvatiti da nakon završetka imaju dug put na kojem ih čeka puno prakse, edukacije, seminara, pročitanih knjiga, pogledanih dvd-a, puno ulaganja u sebe ako žele biti odlični treneri a ne samo prosječni. Moj savjet njima je: Nemojte se zavaravati da smo svi isti, razlike postoje, nivoi postoje. Samo je na vama da odlučite dokle se želite penjati. I molim vas bez isprika i opravdavanja.