Ivan Tabak, po zanimanju pomorski nautičar, sada i instruktor fitnesa u teretani, nekada i uspješni natjecatelj kickboxinga ispričao nam je malo više o tom sportu, kako mu je bilo na brodu 2 godine, zašto se vratio i koliko je bitno sretan ići na posao. U njemu je oduvijek “gorila” želja za trenerskim poslom, ali prije nego što je postao instruktor fitnesa i počeo raditi ono što voli, oplovio je svijet. Kakva su Ivanova iskustva i priče pročitajte u našem intervjuu.

1. Ivane, za početak ispričaj nam o svojim početcima u kickboxingu, što te privuklo kod tog sporta?

Kickboxingom sam se počeo baviti s 15 godina. Jedan prijatelj me je doveo u dvoranu na probni trening i meni se odmah svidjelo to okruženje, tip treninga, i evo sada sam  skoro 12 godina u tom sportu. Natjecao sam se kao junior i senior u kickboxingu i osvajao medalje na državnim i međunarodnim turnirima.
Na žalost kod nas ima predrasuda vezanih za borilačke sportove, roditelji svoju djecu ne žele upisivati na treninge jer se tamo okupljaju „svakojaki tipovi“. Mislim da borilački sportovi podignu samopouzdanje mladim momcima i curama, a i drugim uzrasnim skupinama, pogotovo onima koji su više asocijalni. To je individualni sport u kojem ovisiš sam o sebi i to vas dodatno izgradi na jedan poseban način. U čovjekovoj prirodi je da se bori na ovaj ili onaj način, a u borilačkim sportovima se upravo dobiva taj podražaj i zato bih preporučio svakome da proba neki od borilačkih sportova i izbaci iz sebe stres na poseban način.

2. Radi financijske stabilnosti otišao si raditi na brod 2 godine. Veliko životno iskustvo je iza tebe. Kakav je život na brodu, kakvi su dojmovi?

Odluka da odem na brod je bila jedan logičan slijed s obzirom na to da sam po zanimanju pomorski nautičar, a kickboxing je nažalost sport u kojem samo top 5 ljudi na svijetu ima financijsku isplativost, ostalo je sve preživljavanje.
Život na brodu je posložen hijerarhijski, zna se tko, što i kada radi, što je meni i odgovaralo. Za mene jedno odlično iskustvo.

3. Koliko je bilo teško otići i kada sada pogledaš iza sebe što ti je sve donijela ta odluka, vjerujemo kako je to veliko životno iskustvo?

Odluku za otići na brod nisam iskreno puno donosio, nego kada se ukazala prva prilika sam odmah išao jer tada nisam bio u situaciji birati. Ne žalim niti jedne sekunde što sam otišao na brod. Mogu reći da me je to dodatno izgradilo kao čovjeka. Dalo mi je jednu dodatnu disciplinu u radu. Otvorilo mi je nove vidike na svijet. Upoznavajući razne nacionalnosti i kulture vidio sam kako drugi žive i razmišljaju. Ponekad znam reći da je meni brod došao kao vojni rok starijim generacijama, gdje su se iz mladića vraćali kao muškarci. Posao pomorca nije toliko fizički težak koliko psihički. Odsutnost od obitelji i prijatelja, a i moj unutarnji poziv da se okušam u trenerskom poslu su doprinijeli odluci da prekinem s pomorskim životom i okušam se u onome što me čini sretnim. Shvatio sam da, kako kaže ona pjesma „nije u šoldima sve“. Bitno je probuditi se ujutro sretan jer ideš raditi posao kojeg voliš, a ne kojeg moraš. Mislim da je to jedan od većih životnih uspjeha koje čovjek može postići.

4. Kažeš da si oduvijek osjećao trenerski poziv u sebi, radio si volonterski u svom matičnom klubu, upisao Fitnes učilište i uspješno ga završio.  Možeš li nam sa svojeg kuta gledišta reći kako ti je bilo na nastavi, sviđa li ti se koncept programa?

Fitnes učilište mi je otvorilo još dodatno neke poglede na fitnes zahvaljujući ponajviše dvojici predavača koje moram posebno pohvalit: prof. Damir Laštre i prof. Vladimir Pavlinović.
Koncept programa mi se sviđa jer je posložen tako da se dotakne svih bitnih stvari za rad s ljudima (od predmeta poput anatomije ili komunikologije).

5. Spomenuo si nam da provodiš kickboxing treninge i radiš  s rekreativcima u teretani kao fitnes instruktor. Možeš li nam reći kako usklađuješ dva posla i koliko su oni slični/ različiti?

Nije mi problem uskladiti ta dva posla. Imam izrađen termine kada je što. To su ujedno i dosta slični poslovi. U oba slučaja ljudi dolaze većinom iz istih razloga; da bi izgledali i osjećali se bolje. Kao i u fitnesu u kickboxingu morate ljude motivirati,  i težiti ka dosezljivom cilju.
Oba posla zahtijevaju dodatno educiranje jer napreduju iz dana u dan. U fitnesu se morate dodatno educirati kroz razne seminare, pratiti nova istraživanja i sl, tako i u kickboxingu morate pratiti standarde jer je sport dosta napredovao zadnjih 10-ak godina.

6. Znamo da je u našem poslu jako bitan ispravan pristup i odnos s ljudima, međusobno uvažavanje,.. kakav je tvoj pristup i koliko su ti predavanja iz komunikologije pomogla u toj komunikaciji?

Smatram da je odnos s ljudima najbitnija stavka u našem poslu. Jednostavno se morate povezati s ljudima i doprijeti do njih da bi ih još dodatno motivirali. Mi instruktori fitnesa im ponekad dođemo kao psiholozi i tu dolazi do izražaja ta socijalna inteligencija. Mora se odvojiti poslovno-privatni odnos, ali smatram da se ne smije zanemariti i privatni odnos. Komunikologija mi je pomogla da lakše prijeđem barijeru prvog kontakta s ljudima i da izgradim dobar poslovno-privatni odnos s njima.

Ako imate pitaja ili želite otići kod Ivana na trening, zapratite ga na:
Instagram: ivantabak