30 Sep “”Nemam vremena“ ne postoji kada se radi o nečemu što čovjek voli i želi.” – Jelena Vuković
Od “nemam vremena” do “tek na vrhu reci dosta” – tako je nekako izgledao put ove simpatične instruktorice grupnog fitnesa uz glazbu. Jelena Vuković je uz to sve i majka troje djece te sa suprugom planira otvorenje vlastitog fitnes centra. Gdje i kako je ona pronašla motivaciju, pročitajte u intervjuu.
1. Jelena, nakon dosta godina pauze ”od učenja”, kako je došla odluka upisa na Fitnes učilište te što bi poručila ženama kojima je ”nemam vremena” najveća prepreka?
Odluka o upisu dugo je vremena bila prisutna, nije to došlo odjednom. Međutim, trebala sam „sazrjeti“, samu sebe uvjeriti da to stvarno je za mene, skupiti dovoljno samopouzdanja. Najveći problem (kao i u svemu zar ne?) je POKRENUTI SE. Početi. Prijaviti se i krenuti. Dalje se sve nadovezuje jedno na drugo. Iskreno, kada sam se prijavila, nisam baš imala jasnu ideju što ću nakon što to završim. Hoću li raditi, za nekoga, za sebe… Znala sam jedino da je to ono što volim i sa čime bih se voljela ozbiljnije baviti. I eto me sad, sa nikad jasnijom vizijom što želim u svom životu i na koji način ću to postići. Ma ni to učenje nakraju uopće nije bio problem, dapače, bio mi je gušt. Gradivo koje smo prošli, pogotovo vezano uz anatomiju – kosti, zglobovi, mišići, srčani, dišni sustav… Pa to su stari koje nas moraju zanimati!!. „Nemam vremena“ ne postoji kada se radi o nečemu što čovjek voli i želi. Vremena se uvijek nađe, bitna je volja.
2. Kažete da je aerobik Vaša najveća ovisnost i antistres terapija. Što Vas je privuklo?
U početku me privukla želja za vježbanjem, kao i svakog početnika, da nešto radim sa sobom. Skinem koju kilu, dovedem se u formu, budem fit, a teretana baš i nije bila nešto što je meni odgovaralo. Davno je to bilo kada sam ja počela s aerobikom, ali sjećam se da je ipak trebalo malo vremena da se „ufuram“. Kao i svatko, prvo sam bila malo skeptična hoću li pohvatat korake, izvest to sve kako treba, zapamtiti koreografiju. No, već nakon par treninga desio se onaj „wow trenutak“ – pa ja zapravo imam ritma, a ti pokreti koje ja radim uopće ne izgledaju tako smiješno na onom ogledalu ispred J I to je bilo to, rodila se ljubav. Aerobik je za mene apsolutno najbolji način za postizanje svih mogućih ciljeva koji nas pokreću na vježbanje. Trošenje kalorija, oblikovanje tijela, poboljšanje zdravlja, a sve uz ritam, glazbu, ples. Odradiš fenomenalan trening, a ni ne osjećaš da si nešto prenaporno vježbala, sat proleti. Osim na fizičko, ne trebam ni govoriti koliko to pozitivno utječe na mentalno stanje.
3. Budući da je diploma u rukama, a u mjestu gdje stanujete, niti igdje u blizini ne postoje programi poput step i hi lo aerobika, hoće li sad ipak postojati mogućnost bavljenja takvim oblikom fitnesa?
Da, sada hoće! J Naime, upravo sam sa suprugom (koji je i sam kineziolog) u procesu izgradnje našeg malog fitnes studija i to u našem vlastitom objektu. Bit će to jedna predivna moderna dvorana sa svim rekvizitima potrebnim za sve vrste grupnih treninga. Vodit ću tamo, naravno step , hi lo, dance aerobik, ali i one manje dinamične body workout programe za cure koje ne vole plesati. Planiramo voditi i treninge za djecu i za mušku populaciju te organizirati sportske rođendane.
4. Majka ste troje djece, usađujete li i njima ljubav prema tjelesnoj aktivnosti?
Itekako. Svo troje su u sportu još od prvih koraka. Srećom u našem mjestu imamo izuzetno kvalitetnu univerzalnu sportsku školu za djecu. To je aktivnost br. 1. Osim toga, tu je naravno i nogomet u našem lokalnom klubu. Tu je i genetika odradila svoje. Imaju sve fizičke predispozicije, a moram se pohvaliti da su, osim sportski i izuzetno plesno nadareni. Stalno plešu pogotovo uz svoje omiljene Fortnite likove i smišljaju neke koreografije i plesne pokrete. Spomenula sam već da planiram raditi programe i treninge za djecu. Među ostalim plesni vrtić za najmanje, a hip hop grupe za one malo starije. Tu će mi moji klinci biti najveći pomagači.
5. Koji je Vaš životni moto?
„Tek na VRHU reci dosta!!“ – Sve jasno!
Autor intervjua
Aneta Armano Perak, mag. cin.
Magistra kineziologije, studirala na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, usmjerila skijanje, pronašla se u području edukacije i obrazovanja i promociji zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti. Iskustvo rada stjecala je kroz više godina kao trenerica sportskog penjanja te učiteljica skijanja, kako mlađih uzrasta i adolescenata tako i djece s dijagnozama poput Downovog sindroma, ADHD- a i autizma, anoreksije, i kao trenerica u školi trčanja. Zanimanje za područje napretka edukacije i znanstveni rad oduvijek ju je privlačio, a postala je dio FIEP New Leaders grupe na poziv i time dobila priliku predstaviti sebe i svoj rad u Luxembourgu 2017. godine.
Vikendom je u pravilu na Bikčevićevoj pa se veseli vidjeti vas gore!
Povezani blogovi
-
Najgori fitnes savjet: „Ako ja to mogu, možeš i ti“
U moru savjeta koje možete potražiti na mrežama ili škakljivim kanalima teretana (poznatijima kao bro science) ima zaista svega i svačega. Od nekih za...
23 September, 2024 -
Zašto ideja o radu sa starijim osobama UOPĆE NIJE loša ideja?
Loša je ta da svi starimo i, nažalost, ne možemo to nikako zaustaviti. No, da ubacimo malo pozitive - dobra vijest je da nikad nećemo biti mlađi ne...
03 June, 2024 -
Trening za vrijeme menstrualnog ciklusa
Mjesečnica, poznata i kao menstruacija, predstavlja prirodni ciklus s kojim se žene susreću svakog mjeseca. Za mnoge od nas, ovo je vrijeme obilježeno...
14 March, 2024