Ante Samodol, inače građevinar po struci, još se davnih dana počeo baviti jogom. U vrijeme kada je rijetko tko u Hrvatskoj znao što je joga, a kamoli prihvaćao taj oblik vježbanja, Ante je nabavljao tada rijetke knjige i educirao se. Danas malo tko iz njegovog Šibenika i okolice, ali i ostalih dijelova Hrvatske nije čuo za njega. Više o Anti pročitajte u intervjuu.

1. Tvoj put ka fitnesu i Fitnes učilištu svakako nije uobičajen. Možeš li nam malo opisati kako si uopće ušao u cijelu tu priču?

S vježbanjem sam počeo u dobi od 12 godina zbog ustanovljene skolioze kralježnice i deformacije grudnog koša. Tad sam krenuo na medicinsku gimnastiku s kojom nisam bio zadovoljan. Od tada preuzimam odgovornost i  samostalno krećem u  istraživanje vježbanja, kako tijela tako i uma; interes prema istočnjačkim vještinama uvijek je bio prisutan. Nakon odgledanog filma Američki nindža u šibenskom kinu, počeo sam vježbati sportski karate, a paralelno sam kući samostalno vježbao jogu uz pomoć tada rijetkih knjiga.

2. Dolaskom u Zagreb na studij upoznaješ se s još različitih oblika vježbanja. U čemu si se sve okušao i kako si došao do toga da si u nekima postao i učitelj?

Tijekom studija strojarstva ’90-ih godina počeo sam s vježbanjem Kyokushinkai karatea uz redovite odlaske u teretanu, a s vremenom se produbljuje i interes za duhovnost. Postao sam član udruženja Mushindo u kojem sam prakticirao Kempo i jogu. To je udruženje krajem ’90-ih preraslo u Budistički centar koji je školu novonastale „Zenyoge” prvi u Hrvatskoj certificirao pri Yoga Alliance-u na razini 500h. Početkom 2000-ih sam se vratio u Šibenik, gdje sam vodio obiteljsko građevinsko poduzeće te paralelno nastavio s teretanom i školom za učitelja Zenyoge (RYT500), a koju sam istovremeno i podučavao. Uz tjelovježbu nisam izostavio ni rad na umu te sam redovito sudjelovao na 7-10 dnevnim Chan (Zen) meditacijskim povlačenjima kod nas i u samostanima u SAD-u i Taiwanu. Školu za Shiatsu praktičara (655h) završio sam 2009. godine u „Shiatsu škola Hrvatska” koja je verificirana od strane Ministarstva.

3. Kako se u svemu tome našao fitnes?

Definicija fitnesa je u potpunosti obuhvatila način na koji ja vodim vježbanje iako je pomalo specifičan i neobičan, nenalik trenutno standardnim oblicima fitnesa.

Način vježbanja nastajao je u praksi, iz osobnog iskustva kao i potreba vježbača. S vremenom se podučavanje vježbanja polako udaljavalo od klasičnog jogističkog. Dopunjavalo se iskustvima raznoraznih tjelovježbi – od onih na grubljoj razini kao što su rad u teretani i tvrđe borilačke vještine, prema mekima, kao što su ruska Systema i kineske Chi kung vještine. Uz takva iskustva „van ruke” dodana su i iskustva „pod rukom”, od opet grubljih oblika rada na tijelu kao što je klasična masaža, preko shiatsu-a, shin-tai-a, do rada s energijom bez dodira (Chi, prana, Lung).

Takvom obliku fitnesa (što on nedvojbeno jest) pokušavao sam u više navrata dati naziv i odustao. Vježbači su ga sami nazvali, vježbaju „kod Ante” pa sam taj naziv i ja prihvatio.

4. Kako si se odlučio upisati Fitnes učilište, odnosno postati instruktor fitnesa u teretani? Jesi li zadovoljan kvalitetom i kvantitetom usvojenog sadržaja?

Od 2014. godine sam vlasnik poduzeća Ovako d.o.o., u kojem obavljam gore navedene djelatnosti. Od Ministarstva priznatih diploma i potvrda za vođenje grupnog vježbanja sam imao samo strojarsku i Shiatsu. Prva neupotrebljiva, a druga ne vrijedi za tjelovježbu.

U ovim godinama (46) ići na kineziologiju mi je bilo neizvedivo. Tako sam se odlučio za Fitnes učilište, a odabrao sam ga jer mislim da je najozbiljnije i jer sam već ranije bio upoznat s njegovim radom. Neke od profesora poznajem i kod nekih sam bio na edukacijama. Drago mi je da se u Hrvatskoj može ozbiljno školovati u ovim poljima i na ovakav način.

5. Možeš li nam usporediti svoja dosadašnja iskustva sa znanjima stečenim na Fitnes učilištu? Kako spajaš sva svoja znanja u praksi?

Informacije s kojima sam prije raspolagao su osvježene, a novo stečene na Učilištu sam primjenjivao već tijekom školovanja. Fitnes grana je još mlada i razvija se, vidim da je otvorena prema novim saznanjima. Prilikom predavanja imao sam mogućnost kompariranja prethodnih znanja, bilo je zanimljivo uspoređivati istočni i zapadni pogled na tijelo i tjelovježbu. Uvidio sam da se tradicionalna i suvremena učenja Istoka i Zapada polako susreću. Drago mi je da je sve više razmjena iskustava iz praktičnog rada, kao i znanstvenih istraživanja koja su potrebna da bi vježbanje bilo zdravstveno sigurnije, što je na prvom mjestu.

6. Čime se trenutno baviš i imaš li kakvih novih izazova koje planiraš savladati u budućnosti?

Trenutno uređujem GYM „Kod Ante” za nadolazeću sezonu. Što se tiče novih izazova, od 2014. godine prakticiram u javnosti malo poznatu tibetsku Yantra jogu kao osobnu praksu. Ujedno sam i kandidat za lokalnog instruktora iste.