Lucija Tomić je vesela mlada Splićanka koja je u Zagreb došla studirati sociologiju. Spletom okolnosti i brojnih promjena odlučila je upisati Fitnes učilište, promijenila životne navike, okrenula novi list. Tjelesna aktivnost i zdrave navike postali su njena svakodnevica kako nam je rekla: “ kao ispijanje jutarnje kave ili čaša crnog vina u subotu navečer”, u svemu tom ju prati ljubimac Pi s kojim trenira i istražuje prirodu. Više o našoj Luciji, što je sve promijenila i kako pročitajte u intervjuu.

1. Lucija, rekla si nam da su se u posljednjih godinu dana u tvoj životu dogodile brojne promjene. Kako su one utjecale na tebe, gdje su te dovele?

Od prošlog proljeća je sve nekako krenulo u, kako mi se sada čini, ispravnom smjeru. Završila sam preddiplomski studij i upisala diplomski, postala vlasnica malog samojeda Pi, smršavila 15ak kila i prošlu jesen upisala Fitnes učilište, smjer instruktorica fitnessa u teretani. Sve su me te promjene pokrenule, sada se osjećam dobro, poletna sam i puna planova za budućnost i ne mislim prestati.

2. Promjena tvoje kilaže je bila nagla i ne baš na najzdraviji način. Iz svog iskustva i sada stečenim znanjem, što bi promijenila?

Promijenila bi to da svoje tijelo ne izlažem toliko velikom stresu samo zato što se bliži ljeto. Rekla bih si da je važnije putovanje nego destinacija i da uživam u svakom trenutku promjene. Na ispravan način bi isplanirala trenažni proces i prehranu. Sve sam to naučila i osvijestila kroz razgovore s predavačima i kolegama na Učilištu. Nikada nije kasno, pa se sada prema svom tijelu (i umu) odnosim kao prema svom najboljem prijatelju.

3. Upisom na Fitnes učilište imala si dva cilja. Jesu li ostvareni i na koji način?

Prvi je cilj bio da tjelesna aktivnost i zdrave navike postanu dio mog života, nešto poput kave ujutro ili čaše vina vikendom, a drugi da mi u budućnosti ovo obrazovanje donese i novčanu zaradu. Prvi cilj je ostvaren i nadmašen: osim znanja iz područja zdravstvenog fitnessa, nutricionizma, psihologije, komunikologije, pa i sociologije koju studiram, stekla sam poznanstva i prijateljstva koja su se nastavila i nakon završetka nastave. Energija ljudi koji su tamo došli s toliko različitim pričama,

ali sličnim ciljevima, je bila nevjerojatna. Veselim se svakoj srijedi kada objavite intervju, da se još jednom prisjetim svih divnih životnih puteva. Drugi cilj još nije ostvaren, ali radim na tome da uskoro bude.

4. Kakvi su tvoji planovi? Koje područje te najviše zanima?

Za sljedeću godinu imam jednako velike planove kao i za prošlu. Želim završiti diplomski studij, ali i maksimalno iskoristiti boravak u Zagrebu dok sam još tu. U planu mi je izabrati neku od edukacija na kojoj ću naučiti principe rada u malim grupama i individualno, te gdje ću naučiti više o važnosti pravilnog pokreta u svrhu sprječavanja ozljeda i u svrhu rehabilitacije. Također me zanima i rad s djecom koja se nalaze u autističnom spektru kroz tzv. autism fitness framework. Trenutačno u Grindhouse Gymu kod predavača Matije Jelića učim, promatram način vođenja individualnih i grupnih treninga, postavljam puno pitanja i dobivam još više odgovora.

5. Vrlo si ambiciozna, željna znanja. To si pokazala svojim uspjehom na Fitnes učilištu i ne planiraš tu stati. Spomenula si nam o planu dodatnih edukacija kod Aleksandra Mikete i Michaela Boyla. Kako se te edukacije uklapaju u tvoje planove?

Hvala na komplimentima! Količina znanja koju sam stekla kroz Fitnes učilište je svakako bila veća od one po koju sam primarno krenula. Nekad bih se vratila s predavanja isprepadana od količine informacija koje sam taj dan čula, zapisala. Trebalo mi je neko vrijeme da mi to sve ”sjedne”. Dodatno educiranje je nešto čemu bi svi mi iz ovog područja uvijek trebali težiti, od čitanja znanstvenih časopisa do dodatnog certificiranja i edukacija. U Hrvatskoj je scena relativno mala i može se lako doznati tko i na koji način radi. Aleksandra Miketu sam upoznala na Kongresu u siječnju na radionici Explosive Kettlebell. On je jedan od onih predavača koje bih slušala opet i opet te mi je njegova Efficient training method edukacija prva u planu na jesen. Michael Boyle je vodeći edukator iz SAD-a i nadam se da ću imati priliku poslušati i njega.

6. Tvoj cilj je vlastiti gym koji ima pogled na more, u tome ti želimo puno sreće i uspjeha. Možeš li nam reći koje programe i način rada bi provodila?

Haha, bila bih sretna i da nema pogled na more, ali da se u zraku osjeti barem malo morske soli. Hvala na lijepim željama. Vezano za programe, svakako bih se prilagodila tržištu, ali i pokušala pokrenuti onaj dio društva koji je najmanje aktivan, poput žena u srednjim godinama i ranije spomenute djece. Znam da je za to potrebna promjena svijesti u društvu, ali zato sam tu. Svakako će moje grupe biti male, do određene mjere individualizirane, kako bi svaka osoba od treninga dobila najviše.