fbpx

Slaven Hrvoj: Nedostaje nam profesionalnih kondicijskih trenera

U svijetu tenisa nema osobe koja ne zna Slavena Hrvoja. Diplomu je stekao na Kineziološkom fakultetu, a upravo mu se na četvrtoj godini pružila prilika da volontira uz profesora Dušana Metikoša s juniorima košarkaškog kluba Cibona. Reći će da je upravo poznati profesor „krivac“ što je fizička priprema postala njegov životni poziv. Nakon tri godine u košarci, okrenuo se tenisu i sada već 14 godina plovi sigurnim vodama u tom sportu.

1. Kako ste odlučili postati kondicijski trener?

Kao dijete sam se bavio atletikom i već od tada imam afinitete prema fizičkoj pripremi. Kasnije sam upisao fakultet i usmjerio fizičku pripremu. Igrom slučaja završio sam u košarci i tenisu, bilo je to potpuno neplanirano. No, mogu reći da mi je definitivno cilj bio raditi fizičku pripremu s vrhunskim sportašima.

2. Kako se radi plan i program pripreme sportaša? Po čemu se on točno radi i koliko se razlikuje po sportovima?

Svi sportaši prolaze dijagnostike, onda ih se uspoređuje s modelnim vrijednostima vrhunskih sportaša u njihovim sportovima, ili ako hoćete u košarci na njihovoj poziciji. Prema tome se pokušava individualizirati program treninga. Jako je bitan kalendar natjecanja koji je drugačiji od sporta do sporta. Dok sam radio u košarci na početku sezone znao sam svaku utakmicu koju će mi igrač odigrati, dok u tenisu toga nema. Lakše je kod igrača koji su bolje rangirani, jer je njima plan i program natjecanja više-manje zadan. Marin Čilić i Ivo Karlović imaju obavezne turnire kojih ima dosta. S druge strane niže rangirani igrači igrali bih svaki tjedan. Turnira ima, pa tu vrlo često dolazi do borbe s igračima, trenerima i roditeljima. Moram istaknuti da mi je uvijek bilo lakše dogovoriti se s kvalitetnim trenerima koji imaju vrhunske rezultate. Na kraju mogu reći da ipak svi zajedno planiramo kalendar. Od igrača, glavnog trenera, mene, pa čak i roditelja. Jer ipak su, barem kod nas, tenisači većinom obiteljski projekti, roditelji su maksimalno angažirani i jednostavno mislim da nije ni u redu potpuno ih isključiti. Što sam stariji i što više iskustva imam više sam spreman na kompromise.

3. Koliko se razlikuju treninzi na početku i tijekom sezone?

U tenisu je volumen ogroman, praktički svih 12 mjeseci godišnje. Od sredine studenoga imamo šest tjedana za pripreme. No, u tom velikom volumenu koji nas prati tijekom cijele godine, samo se malo promijeni odnos u korist fizičke pripreme, igrači su i dalje u treningu do pet-šest sati dnevno. U tom razdoblju odradit će 4 sata dnevno sa mnom i još sat do dva tenisa dnevno. I onda kako se približava turnir omjer se mijenja u korist tenisa.

4. Jeste li se koristili stranim literaturama, metodama ostalih trenera? Od koga ste najviše naučili?

Pored fakulteta i hrpe literature najviše sam naučio od profesora Metikoša, jer sam bio direktno uključen u trenažni proces. Svaki dan po dva sata dnevno bio sam s njim, pomagao, što je ogromna razlika od pohađanja predavanja i konferencija. Tamo se analitički obrađuju pojedine teme ili nekoliko vježbi i  priča se samo o tome. Ti kao trener moraš sve to ubaciti u program što je ustvari najveća mudrost.

5. Koliko sportaši pridaju važnost fizičkoj pripremi?

Vidim razliku između igrača koji su bliže vrhu i ovih koji su dalje od vrha. Vidi se razlika u mentalitetu, pristupu treningu, radnim navikama. S top igračima nema problema. Radim s Marinom, Ivom i Anom Konjuh i nikad nije bilo nikakvih problema. Imao sam puno sportaša koje sam morao gurati na treningu. Svatko od igrača s kojima radim ima svoj pristup. Marin uvijek želi još više, Karlo ima šaljivi pristup, no uvijek sve odradi. Ipak, kriva je percepcija javnosti da kondicijski treneri stalno putuju s igračima. Federerovog trenera viđam na dva, tri turnira godišnje, uglavnom na na Roland Garrosu i Mastersu. On inače radi s Federerom i Wawrinkom. Đokovićev trener uglavnom putuje s njim, no nije na svim turnirima. Na svim najvažnijim turnirima sam s Marinom. Na putu sam šest do sedam mjeseci godišnje.

6. Koliko je bitna fizička priprema za ostvarivanje kvalitetnog rezultata?

Ne volim reći da je moje područje najvažnije. Mislim da je u tenisu tenis najvažniji, makar na nižim turnirima, Futuresima, ITF turnirima i juniorskim turnirima mogu se čak i bez kondicijskog treninga napraviti solidni rezultati. Što si bliže vrhu, ne možeš bez fizičke pripreme. Onda je za vrhunski rezultat jednostavno potrebno da sva polja funkcioniraju na visokom nivou. Od famozne četvorke Đoković, Murray, Federer, Nadal ne znaš tko se bolje kreće. Moram istaknuti da me od svih tenisača fascinira Đokovićev pristup. Pazi na svaki detalj i stalno napreduje u svim segmentima. Čovjek nevjerojatno radi na sebi i samo mogu reći kapa dolje.

7. Može li se dobra forma utrenirati ako netko nije rođen s vrhunskim motoričkim sposobnostima?

Može se dosta popraviti. Predispozicije su važne, no sve ovisi od sporta do sporta. Gdje je više tehnike i taktike kondicijska pripremljenost, tj. nadarenost (motoričke predispozicije i konstitucija) ne mora biti presudna i obratno.U svakom slučaju treningom se može na dosta stvari utjecati.  Što se tiče tenisa mogu reći da ako ne počneš raditi na fizičkoj pripremi od malih nogu nema povratka. Nikad igrač neće moći dosegnuti vrhunski nivo fizičke pripremljenosti, jer kasnije sezona od deset i pol mjeseci to ne dozvoljava.

8. Mnogi će reći da igrači koji često imaju problema s ozljedama nisu fizički dovoljno spremni. Što mislite o tome?

Neka mi pokažu igrača koji je bez ozljeda. Mislim da je to malo prenošalantna izjava. Definitivno fizička priprema ima utjecaja na ozljede, no nekad i druge stvari utječu. Igrač si natovari devet, deset turnira u nizu. Dane kada lete uzimaju kao dane odmora, a to nije odmor. Putuju s turnira na turnir, drugačiji uvjeti, nadmorska visina, ne odmore se dovoljno i onda može doći do ozljeda. Nekada me smeta da su glavni treneri amnestirani od odgovornosti za ozljede. A na godišnjem nivou, u treningu, provode s igračem gotovo dvostruko više vremena. Dati ću samo jedan primjer, igrač je naviknut na određeni volumen i ako na svakom treningu odigra 300 forhenda, 300 bekenda, 50 servisa i 100 voleja i onda dođe trener jedan dan i kaže ajmo poraditi na tehnici servisa i onda igrač lupi 1000 servisa u jednom treningu i ode rame.  To je prekompleksna stvar da bi se donosili zaključci preko televizora. Mislim uzmite samo za primjer Nadala. Koliko je čovjek imao problema s ozljedama i sad da netko kaže kako nije dobro pripremljen?! Ma reći da bilo što u procesu treninga sportaša s takvom karijerom nije bilo dobro od prvog dana, bilo bih stvarno zločesto.

9. Koliko su u Hrvatskoj zastupljeni kondicijski treneri? Ima li ih premalo, dovoljno, previše?

Potražnje za sada ima manje nego ponude. Neki nisu dovoljno svjesni koliko su im potrebni kondicijski treneri, no postoji i ona financijska strana. Volontirao sam u KK Zrinjevac,bili su u 1. ligi i imali su blokiran račun. Nijedan igrač nije dobio plaću mjesecima. Situacija je jednostavno loša. Ne znamo s kojim financijskim problemima se nose direktori klubova i onda bih bilo glupo pametovati zašto netko nije zaposlio kondicijskog trenera. Kod nas mi se čini da iskaču nogomet, košarka i tenis, točnije u tim sportovima se vodi najviše računa o fizičkoj pripremi. Naravno, mimo atletike, veslanja i plivanja koji su na neki način fizička priprema sami po sebi. Što se tiče tenisa mogu reći da ako ne počneš od početka raditi na fizičkoj pripremi, nema povratka. Nikad igrač neće moći dosegnuti vrhunski nivo, jer bude prekasno. Mislim da kondicijskih trenera profesionalaca ima vrlo malo. Kad kažem profesionalaca, mislim na trenere koji žive za vrhunski sport i žive od vrhunskog sporta. Nažalost, dva su razloga zašto ih nema puno. Jedan od razloga je nedovoljna svijest o tome što mi radimo i koliko stvarno možemo pomoći sportašima. Drugi razlog, vjerojatno i važniji, je ekonomska situacija. Kondicijski trening košta i vrlo često sportaši i klubovi to realno nisu u stanju platiti. To dovodi do toga da treneri koji i imaju interes za vrhunski sport, nažalost, moraju tražiti druge, “sigurnije” izvore prihoda. Zapošljavaju se u fitness centrima, gdje rade s rekreativcima, školama, fakultetima kao profesori tjelesnog i sl. Iz dana u dan postaju sve bolji profesori i instruktori fitnesa, ali su lišeni nužno potrebnog iskustva u sportu bez kojeg je vrlo teško dobiti ozbiljan posao sa vrhunskim sportašem ili klubom. Na svakom turniru skupljam iskustvo. Razgovaram s ostalim trenerima i tenisačima. Gledam što rade, pa nekad to primjenjujem i na svojim igračima, kojima sve potkrijepim primjerom. To je ključno. Biti konstantno u žiži zbivanja.

10. Slaven je bio u timu Marina Čilića kad je hrvatski tenisač 2014. godine osvojio svoj prvi Grand Slam turnir u karijeri, US Open. Prisjetio se kako je to sve izgledalo.

Kod Marina je tada postojala jedna ekstremna želja za tenisom nakon suspenzije zbog dopinga, ogromna motivacija, ne želim preuzeti odgovornost, no ITF nam je dao šest mjeseci priprema, što inače nije slučaj u tenisu. Znači imao sam zdravog igrača i šest mjeseci priprema. Odrađivao ih je s nevjerojatnim žarom i cilj mu je bio vratiti se bolji i jači. Trener Goran Ivanišević mu je između ostalog popravio servis, jednostavno se sve poklopilo. Odigrao je nevjerojatno, pokazao je da može i zna.

slike preuzete sa: www.croatiaweek.com/60-seconds-with-slaven-hrvoj/ i LinkedIn/Slaven Hrvoj
prijavi se za blog
blog prijava na newsletter

Autor bloga

Andrea Lovrinčević

Novinar i vanjski suradnik Fitnes učilišta

Povezani blogovi

  • Mjesečnica, poznata i kao menstruacija, predstavlja prirodni ciklus s kojim se žene susreću svakog mjeseca. Za mnoge od nas, ovo je vrijeme obilježeno...

  • rema ACSM-u (2), funkcionalni fitnes definiran je kao oblik treninga koji koristi jakost za unaprjeđenje ravnoteže, koordinacije, proizvodnje sile, sn...

  • Bol je evolucijsko nasljeđe koje ima za funkciju da nas upozori na nered u sustavu. Slično kao i lampica na autu koja odjednom zasvijetli. Bol je ne...