Alma Hodžić je instruktorica fitnesa u teretani, dolazi iz Cazina u Bosni i Hercegovini, a poseban aplauz zaslužuje jer je svaki vikend putovala na edukaciju u Zagreb. Mama je dvije tinejdžerice, radi kao edukator rehabilitator u jednoj osnovnoj školi, a nakon posla vodi treninge i organizira radionice u fitness centru Unity.2017. Alminu inspirativnu priču pročitajte u intervjuu:

1. Kako i kada je krenula Vaša ljubav prema tjelesnoj aktivnosti?

Kako znam za sebe imala sam ljubav prema rekreaciji i sklonost prema tjelesnoj aktivnosti. Prije 10 tak godina, poslije dvije trudnoće, nakupio se višak kilograma, kojih sam se željela riješiti i to mi je bila glavna motivacija da se kontinuirano počnem baviti nekim sportom. Počela sam trenirati u jednom fitnes centru i ubrzo sam se počela osjećati sve bolje, kako fizički tako i mentalno. Postepeno sam počela trening promatrati iz druge perspektive, a ne samo kao sat vremena skakutanja i znojenja. Ljubav i strast prema sportu je bila sve jača, te uz nagovor mog trenera sve je rezultiralo ozbiljnijim pristupom. Iz dana u dan sve više volim ovaj poziv, jer mi omogućava da budem kakva jesam, energična, kreativna, inovativna,uči me disciplini i samokontroli,a ujedno imam priliku pomagati ljudima da budu sretniji i zdraviji.

2. Završili ste edukacijsko rehabilitacijski fakultet te radite u školi kao edukator. Vodite treninge i uz to ste mama dvije tinejdžerice. Uklopiti sve ovo u dnevni raspored djeluje dosta izazovno. Kako Vam to uspijeva?

Ponekad se i ja to pitam, ali mislim kad se dobro organiziraš, uradio si već pola posla. Bitno je poredati svoje prioritete i ne gubiti vrijeme u dokolici. Mnogi me pitaju kako to sve stižem, ali jednostavno to volim i to je moj izbor. Svoju djecu sam odgajala da budu samostalna , tako da ih uključujem postepeno u kućanske poslove i obaveze koje mogu same obaviti. Već su velike cure i pružaju mi podršku. U početku jest bio izazov, ali s vremenom sve postane dio rutine, tako da pored posla, imamo vrijeme i za porodična druženja i putovanja. Najviše sam ponosna što na svoju djecu prenosim ljubav prema sportu i takmičarski duh, pa često znamo i zajedno obaviti poneki trening.
Djeca nas kopiraju, usvajaju određene stavove i oblike ponašanja, zbog toga moramo paziti kakav im primjer pružamo.

3. Za vrijeme edukacije ste svaki vikend putovali doslovno u drugu državu. Sada kada je to iza Vas, da li se trud isplatio?

To je definitivno bio izlazak iz komfor zone, duge vožnje, kolone na granici, ali ipak se trud isplatio. Fitnes učilište je premašilo moja očekivanja. Svaki vikend je donosio nova znanja, vježbe i druženja. Stekla sam znanje koje se vrlo lako prenosi u praksu i čini moju uslugu kvalitetnijom . Svidjelo mi se što su obuhvaćeni svi segmenti ovog posla, od tehnike izvođenja vježbi do komunikologije, prehrane i prakse. Predavači imaju ogromno znanje koje prenose na zanimljiv i interesantan način u opuštenoj atmosferi. Upoznala sam i divne ljude, gdje smo se kroz 3 mjeseca međusobno motivirali i podržavali.

4. Recite nam nešto više o fitnes centru Unity 2017 gdje zajedno sa svojim kolegama radite na stvaranju zdrave i snažne zajednice.

Unity. 2017 centar je mjesto koje zrači pozitivnom energijom, te često naši klijenti znaju reći da se nakon treninga kod nas duhovno resetiraju. Mali smo tim, ali se trudimo klijentima osigurati samo najbolju uslugu. Osim treninga, usmjereni smo i na rehabilitaciju, te edukaciju naših klijenata. Organiziramo radionice sa raznim temama s ciljem da inspirišemo ljude kroz vlastiti primjer, da se počnu baviti sobom, svojim tijelom i iskoriste svoj životni potencijal. Vizija nam je da u zajednici pokrenemo jedan mindset, da trening shvaćaju kao stil života koji unapređuje njihovo zdravlje, a ne samo način za skidanje kilograma.
Osmišljavamo i druge aktivnosti poput planinarenja, izlete i raftinge kako bi potakli ljude na aktivan život i pored treninga.

5. Po Vašem mišljenju, postaju li ljudi u BiH svjesniji dobrobiti tjelesne aktivnosti, vježbaju li dovoljno?

Iskreno mislim da je situacija zabrinjavajuća, naročito što se tiče mlađih generacija. Njihove navike kretanja su svedene na minimum, a način prehrane je sve, osim kvalitetan. Radim u osnovnoj školi i i rijetka pojava je da vidim dijete da za užini jede neku kvalitetnu namirnicu, obično su to čips, sokovi, slatkiši.
Upravo se ovdje ogleda važnost ovog poziva da se radi na razvoju svijesti, naročito kod roditelja i djece, da redovna tjelesna aktivnost i balansirana prehrana prevenira rizike koji mogu ugroziti zdravlje. Kao što sam već rekla odrasli moraju biti primjer mlađima, a imam dojam da su mnogi to zaboravili i da ćemo s vremenom imati sve veći izazov neaktivnog načina života.

Almu možete kontaktirati putem Instagram profila @almaho81 i @unity.2017