Nije greška u naslovu – dobro ste pročitali – danas pričamo o pojmu „tennis leg“. Za teniski lakat ste više-manje svi čuli, dok pojam „teniske noge“ nije toliko rasprostranjen (pitam se samo kome su li se to tenisači toliko zamjerili da su toliko ozljeda nazvali po njima… :-)).

Pojam „teniske noge“ prvi put se spominje 1883. godine (1). Iako pojam sugerira da se ova ozljeda najvjerojatnije događa isključivo tenisačima (jer zašto bi se inače tako zvala?), zanimljivo je da se ustvari samo oko 16% istih pripisuje tenisačima, a još je zanimljivije da se samo 4% svih ozljeda tenisača odnosi na ovu ozljedu (2). Teniska noga označava ozljedu mišića lista (najčešće medijalne glave mišića gastrocnemiusa) kada dolazi do njegovog istegnuća ili parcijalne rupture (3). Ponekad se radi i o kombinaciji ozljede mišića gastrocnemiusa i soleusa ili čak i Ahilove tetive. Do ove ozlijede obično dolazi pri naglom odrazu, promijeni smjera kretanja, sprintu i naglom zaustavljanju, posebno kada je koljeno ispruženo, a stopalo iste noge u položaju dorzalne fleksije (2,4). Naziv se ustvari pripisao tenisačima zbog toga što oni zauzimaju navedeni položaj noge prilikom izvedbe servisa (da razriješimo i taj misterij… :-)).

Zbog iznenadnog opterećenja (prilikom gore navedenih aktivnosti) dolazi do istegnuća ili pucanja mišićnih vlakana, a pretpostavlja se da je mišić gastrocnemius (u odnosu na ostale mišiće potkoljenice) najugroženiji iz dva razloga (2):

1. jer je biartikularan (prelazi preko dva zgloba) što predstavlja faktor rizika jer se može istegnuti preko više od jednog zgloba;
2. jer mišić gastrocnemius sadrži više (50%) mišićnih vlakana tipa II u usporedbi sa soleusom (30%), a mišićna vlakna tipa II su sklonija ozljedama od ekscentričnih sila u odnosu na druga mišićna vlakna.

Prema dostupnim podacima, učestalost ove ozljede među sportašima je otprilike 3 ozljede na 1000 sati meča (ovisno o sportu) (5), a neki od ostalih rizičnih čimbenika koji mogu utjecati na pojavu ove ozljede su: kronološka dob (najčešće se događa kod osoba srednje dobi), spol (češće se događa muškarcima) i anamneza ranijeg istegnuća lista (4,6).

Simptomi i prevencija „teniske noge“

Osoba u trenutku ove ozljede često osjeti oštru bol u listu, s dojmom da ju je “nešto udarilo” ili “da je nešto puknulo”. Ostali simptomi koji se javljaju su (2,4):

• nemogućnost stajanja na prste ozlijeđene noge,
• antalgičan hod – nepravilan hod s ciljem izbjegavanja boli (šepanje, brzo prebacivanje težine s bolne noge i slično),
• oticanje i modrice u roku od nekoliko sati,
• osjećaj zatezanja, slabosti i nestabilnosti u listu,
• ponekad je moguće palpirati otvor duž mišića.

Da bismo prevenirali i spriječili „upoznavanje“ s ovom ozljedom, uputno je:

• dobro se zagrijati prije tjelesne aktivnosti i vježbanja,
• redovito istezati mišiće potkoljenice,
• postupno povećavati intenzitet vježbanja,
• obratiti pažnju na rane znakove zatezanja ili boli u listu.

I za kraj, da se ne zavaravamo – ova ozljeda nije „rezervirana“ samo za sportaše. Ona se događa i kod rekreativaca. Prema nekim podacima – posebno kod rekreativaca koji nisu redovito aktivni. Također, jedno istraživanje je izvijestilo o ovoj ozljedi nakon klečanja prilikom molitve, jer prilikom podizanja iz kleka dolazi do istegnuća gastrocnemiusa i dorzalne fleksije stopala što i predstavlja jedan od mehanizama nastanka ove ozljede.